■ OŠ IVANOVEC ■
Duh u močvari
objavljeno: 23. travnja 2024.
S obzirom na to da djeca vole zagonetke i uzbudljive priče vjerovala sam da će im roman Ante Gardaša „Duh u močvari“ – koji je slijedio kao nova lektira – biti zanimljiv.
Na uvodnom satu lektire motivacija za čitanje bio nam je digitalni rebus. Cilj mi je bio da kroz rješavanje rebusa, koje im je uvijek zabavno i zanimljivo, otkriju naslov romana koji ćemo čitati. Rješavali su ga svaki u svoju bilježnicu, a najbrži učenik objavio je rješenje i objasnio kako je do njega došao.
Krenuli smo u našu školsku knjižnicu i posudili knjige. Po povratku u razred pronašli smo u knjigama bilješku o piscu, pročitali je, analizirali i zapisali osnovne podatke o njemu. Čitajući o samome piscu, učenici se upoznaju s kontekstom u kojem je stvarao i što ga je moglo potaknuti na pisanje upravo ovakve priče. Svijet književnika djeci je uvijek privlačan i pomalo mističan.
Prvi zadatak bio je pročitati početna tri poglavlja knjige. Uz čitanje rješavali su zadatke na listiću (bonus lektira uz udžbenik Pčelica i Zlatna vrata).
Listić sam prilagodila svojim učenicima.
Na satu smo analizirali rješenja listića i razgovarali o pročitanom. Istaknuli smo vrijeme radnje, glavne likove i njihove osobine koje su uočili te spomenuta mjesta radnje. Prateći mjesta radnje, polako smo se dotaknuli i sadržaja prirode i društva te ostvarili međupredmetnu povezanost.
S obzirom na to da smo tijekom nastave prirode i društva obradili nizinski zavičaj i spomenuli park prirode Kopački rit, ponovili smo činjenice koje smo saznali o njemu, što to znači da je park prirode i kako se u njemu treba ponašati. Potražili su mjesta radnje iz romana na zemljovidu Republike Hrvatske.
Zatim je slijedio zadatak kojim sam ih htjela motivirati za razgovor o radnji romana: trebali su predvidjeti događaje koji slijede. Ovakvo je predviđanje događaja vrlo važno za razvoj dječje mašte. Bilo je tu raznolikih ideja – od nekih koji su smatrali da postoji pravi duh koji živi u Kopačkom ritu i da se događaju čudesni događaji pa sve do ideje da su djeca samo sanjala o duhu. Dogovorili smo se da pročitaju roman do kraja kako bi otkrili je li netko od njih bio u pravu te da izrade plakat-lektiru.
♦ Duh u močvari – plakat lektira.docx
Svaki je učenik predstavio svoj plakat. Ostali učenici su komentirali izradu plakata, analizirali je li taj učenik sve realizirao što je bilo zadano i slažu li se s istaknutom porukom i mišljenjem o djelu. Također su razgovarali i o tome kako su zadovoljni svojim plakatom. Htjela sam ih na taj način potaknuti na kritičko razmišljanje, ali i samokritičnost.
Zatim smo se podijelili u tri grupe. Slijedila je igra „Vrući stolac”. U toj igri učenici jedni drugima postavljaju pitanja o djelu. Učenik koji sjedi na „vrućem stolcu” iz jedne grupe odgovara na pitanja o djelu koja mu postavljaju suučenici iz ostale dvije grupe. Na taj način učenici dokazuju da su pročitali djelo jer znanje o pročitanom potrebno da bi postavili pitanja, ali i odgovorili na njih.
Ekipa u kojoj najviše učenika točno odgovori na pitanja je pobjednik.
Provjera je zapravo bila provjera razumijevanja pročitanog. Ako nisu bili sigurni kako odgovoriti, odgovor su potražili u knjizi.
♦ Duh u močvari – listić za provjeru.doc
Na sljedeća dva sata gledali smo igrani film. Prije projekcije filma razred smo pripremili kao kino-dvoranu (maknuli klupe, razmjestili stolice i zamračili prostor). Upozorila sam ih da pažljivo prate film kako bi kasnije mogli riješiti zadatke.
Nakon gledanja filma trebali su napisati tri događaja koji su spomenuti samo u knjizi, tri koje su uočili samo na filmu te tri obilježja koja su ista i u knjizi i na filmu. Bez problema su riješili zadatak. Analizirali smo rješenja pa su tako mogli dopuniti svoje odgovore.
♦ Knjiga ili film – Duh u močvari.docx
Slijedilo je samovrednovanje.
Na kraju smo usporedili predviđanja i stvarne događaje u romanu. Ispalo je da nitko nije predvidio takav rasplet događaja jer ih je duh, spomenut u naslovu, odveo u krivom smjeru. No, bez obzira na to, većini učenika roman se zaista svidio.
■ NAPISALA: Gordana JURAS, učiteljica razredne nastave, učiteljica mentorica | OŠ Ivanovec ■
