Pokret je neprocjenjiva vrijednost tijekom cijeloga života, a nezamjenjivu i nenadoknadivu ulogu ima u ranome djetinjstvu jer je usko i čvrsto povezan s razvojem mozga. Hoće li dijete moći mirno sjediti u dobi u kojoj je to za njega prikladno te pritom s uspjehom pratiti nastavu i sudjelovati u učenju, uvelike ovisi upravo o – pravodobno i dovoljno zastupljenom tjelesnom pokretu.

Više pročitajte u tekstu američke učiteljice i autorice Amande MORGAN.

Katkad, kada ljudi zamišljaju kako izgleda poučavanje i učenje, stvore sliku savršeno tihe djece u savršeno raspoređenim redovima, koja sjede savršeno mirno.

Zvuči savršeno.

No, istraživanja nam govore da učenje ne izgleda uvijek tako. Osobito kada je riječ o mlađoj djeci.

DJECA UČE POKRETOM

Pokret je bitan dio procesa učenja iz dvaju ključnih razloga.

PRVI RAZLOG: Pokret u procesu učenja pokreće veći dio mozga. U potrebi da uključi veći dio tijela, veći se dio mozga mora probuditi, što u konačnici donosi i više povratnih informacija. Uključivanjem većega dijela mozga i stvaranjem brojnijih veza, pokret pojačava učenje i zadržavanje pamćenja.

DRUGI RAZLOG: Pokret pomaže mozgu da radi na najboljoj mogućoj razini, dopremom dodatnoga kisika i dotokom krvi u mozak, zajedno s kemijskim tvarima koje potiču usredotočenost, motivaciju, pamćenje i raspoloženje.

Za mene je fascinantno da su prvi osjetilni sustavi koji sazrijevaju oni koji upravljaju motoričkim aktivnostima (u malome mozgu) i prostornom orijentacijom (vestibularni sustav). Ti sustavi surađuju pri skupljanju i obradi informacija pomažući nam planirati naše pokrete i usmjeravati našu pozornost. U ranoj smo dobi doslovce priključeni na učenje pokretom i međudjelovanjem s našom okolinom.  

Osim toga, znamo da se obrazovanje djece događa „s onu stranu mozga“. To je više od poučavanja „odtjelovljena uma“, kako bi rekao razvojni teoretičar William Crain. Djeca izgrađuju kognitivne vještine, kao i istančane motoričke vještine (finu motoriku), opće motoričke vještine (grubu motoriku), jezične vještine, društvene vještine, i mnoge druge. Te se vještine ne mogu kvalitetno razviti ako djeca nepokretno sjede. Ona se moraju gibati, međudjelovati, raditi rukama, baviti se stvarima i aktivno uključiti u svoje okružje.

U TEMELJIMA MIRNOGA SJEDENJA JE – POKRET

Filozof Alfred North Whitehead upozorio je:

„Postavljam ovo kao obrazovni aksiom: U poučavanju će vas obuzeti tuga toliko brzo koliko brzo zaboravite da vaši učenici imaju tijela.“

I nigdje to nije istinitije nego u učionici djece predškolske dobi.

Previdite li djetetovu potrebu da se služi svojim tijelom u svrhu učenja, to ne samo da će proizvesti nepotrebne poteškoće u ponašanju, nego će i stati na put pravom rastu i razvoju.

Terapeutkinja za djecu i autorica Angela Hanscom kaže da najnoviji trendovi pokazuju porast poteškoća u osjetilnom i motoričkom području što je posljedica nedostatka kretanja u životima današnje djece. Prema njezinu istraživanju mnogi oblici tjelesnoga razvoja (kao što su ravnoteža, svijest o prostoru, propriocepcija, fina motorika, tonus mišića i snaga) u padu su kod djece.

Ironija je u tome što pokret olakšava mirno sjedenje i usmjeravanje pozornosti.

Rad dr. Olge Jarrett pri Sveučilištu Georgia pokazuje da učenici koji imaju vremena za kretanje (tijekom kratkih odmora) „manje se meškolje i usmjereniji su na zadatak“ s najvećim učinkom zapaženim kod djece s hiperaktivnošću.

Neuropsihijatrijski stručnjak dr. John Ratey s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Harvard objašnjava za televizijsku kuću CNN: „Kada se krećete, stimulirate sve živčane stanice kojima se služimo pri mišljenju, a kada stimulirate te živčane stanice, one su spremne obaviti sve što je potrebno. Kada vježbate, pokrećete sustav za usmjeravanje pozornosti pa to znači da ćete bolje obraćati pozornost, znati se nositi s više neugodnih događaja, moći ćete dulje ostati usredotočeni. Sposobni ste “baratati” informacijama okretanjem… na prednjem dijelu našega mozga kako bi bolje funkcionirao, i to je ključ i vrijednost u smislu preuzimanja informacija kao i raspolaganja njima.“

PRIPREMA ZA ŠKOLU PODRAZUMIJEVA AKTIVNU DJECU

Veza između pokreta i učenja nije samo kratkotrajan odnos uzroka i posljedice. Uspravno sjedenje na stolcu, držanje olovke, okretanje stranice u knjizi – toliko vještina koje izravno povezujemo s naprednijim učenjem – zahtijevaju jake temelje tjelesne snage i razvoja. Mišićna snaga, stabilnost ruke, preciznost i dugotrajnost fine motorike, razvoj sustava za ravnotežu. Te se sposobnosti ne grade mirovanjem. Grade se tjelesnim pokretom.

Izgleda nelogično, ali činjenica je da mirno sjedenje i pisanje nije postignuto prethodnim uvježbavanjem mirnoga sjedenja i pisanja.

Mirno sjedenje i pisanje dolazi kao rezultat mnogo, mnogo kretanja. 

U TEDx-ovu govoru koji možete vidjeti u nastavku, A. Hanscom proglašava da današnja djeca „odlaze u školu s tijelom lošije pripremljenim nego ikada prije u povijesti“. Zbog nedostatnoga kretanja, mnoga djeca mlađe dobi jednostavno nemaju mišićni i vestibularni razvoj potreban za provođenje aktivnosti na stupnju koji bi se smatrao   normalnim razvojnim stupnjem. Dodajte tomu zamršen i vrlo zastupljen učinak razvojno neprikladnih očekivanja i imamo recept za katastrofu.

Priprava za školu nije samo provedba umanjene inačice sjedilačkoga školovanja. Ne svodi se na to da maljušna djeca sjede u maljušnim redovima pišući po maljušnim papirima.

Pripremanje djece za postizanje uspjeha u školi podrazumijeva aktivnu djecu koja trče, penju se, plešu, stišću, gnječe, grabe, drže, izmiču, kotrljaju i izvijaju se kroz djetinjstvo.

Mala se djeca danas moraju kretati da bi učila i moraju se kretati kako bi pripremila svoja tijela da uče u budućnosti.

To je još jedan razlog zašto igra nije samo slatka.

Više o ovoj i bliskim temama naći ćete na sljedećim poveznicama:

✿ Djetinjstvu treba vremena

✿ Zašto je u ranome djetinjstvu bitna umjetnost

✿ Švicarski psiholog i „američko pitanje“

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ američki tekst: Amanda Morgan, magistra obrazovanja u ranom i primarnom obrazovanju (predškolska dob i razredna nastava), autorica, predavačica te savjetnica za rani odgoj i cjelovit odgoj djeteta; majka četvorice sinova i velika zagovornica dobrobiti igre i umjetnosti u ranom obrazovanju ■ SAD: Not Just Cute with Amanda Morgan mrežne su stranice koje je  Amanda Morgan pokrenula 2008. godine i u kojima uz temeljni moto i obrazloženje imena – Ne samo slatko – uz Amandu Morgan: „Jer djetinjstvo nije samo slatko; ono je moćno, ono je neprocjenjivo i u pravilu proleti daleko prebrzo.“, objašnjava i svrhu nastanka svojih mrežnih stranica i cjelokupnoga pedagoškoga pristupa: „U ranome obrazovanju prevelik je jaz između onoga što znamo i onoga što činimo. Želim premostiti tu provaliju između visokobrazovnih ustanova, donositelja odluka, poučavatelja i roditelja i to tako da zajednički, u suradnji možemo unaprijediti kakvoću ranoga obrazovanja pritom poštujući te pružajući zaštitu neometanu iskustvu djetinjstva.“ ■ izvornik: www.notjustcute.com ■ photo by GettyImages  ■