Savjeti stručnjaka
PROVJERE ZNANJA U FUNKCIJI AKTIVNOGA UČENJA
Procjene usmjerene na učenike
objavljeno: 9. lipnja 2020.

Učitelji uobičajeno raspolažu vlastitim setom metoda kojim se koriste kako bi se uvjerili da njihovi učenici uistinu uče. Većina učitelja u pravilu ne osporava tradicionalni način poučavanja što neke učenike ostavlja preopterećenima i zbunjenima. Kada sam počeo poučavati, kreirao sam nastavu koja je izgledala upravo onako kako je izgledala dok sam i sâm pohađao školu.

  • KORAK PRVI: izloži nastavnu jedinicu
  • KORAK DRUGI: provedi provjeru znanja na satu
  • KORAK TREĆI: izloži nastavnu jedinicu
  • KORAK ČETVRTI: provedi provjeru znanja na satu
  • itd.

Moje je zapažanje da mnogi učitelji čine isto. Prema istraživanju koje sam proveo, provjere znanja za vrijeme nastave slaba su alternativa nečemu što nazivamo procjenom usmjerenom na učenika.

U članku koji sam zajedno sa svojih troje studenata napisao 2014. godine, Strategije procjene usmjerene na učenika za bolje zadržavanje naučenoga (Learner-Centered Assessment Strategies for Greater Student Retention), ispitivao sam ostale moguće metode provjeravanja učeničkih postignuća.

Sve u svemu, predložio sam da se u ispitima na nastavi provjerava samo ono što su učenici učili na vašem satu, a drugi načini procjene mogu pokazati sve ostalo što su naučili u procesu učenja. Cilj je da učenici uče dok rješavaju zadatke.

EVO NEKOLIKO PREPORUKA ZA PROCJENU ZNANJA UČENIKA:

BUDITE SIGURNI DA UČENICI ČITAJU. Ako to ne čine, ne mogu ni učiti. Također, brojni su dokazi da ljudi bolje uče o temi koja im je već poznata, nego o potpuno novoj temi. Zadavanjem domaćih zadaća ili kvizova u svrhu poticanja učenika da, prije negoli krenete s poučavanjem, pročitaju materijal koji ćete poučavati, olakšat će učenicima razumijevanje tog materijala. Umjesto da su prisiljeni tumačiti ono što izgovarate istovremeno nastojeći razumjeti širu sliku vašeg izlaganja, učenici mogu prepoznati ono što govorite i istodobno biti sposobni integrirati vaš način poučavanja u ono što su već upoznali pri pripremnom čitanju.

DAJTE IM ISPITE KOJE NOSE KUĆI. Takvi ispiti osiguravaju dulje pamćenje informacija. Kada nose ispite svojoj kući, učenici rade marljivije, a katkad se i udružuju s kolegama kako bi učili u grupi. Postupak rješavanja ispita kod kuće pomaže učenicima da bolje zapamte gradivo nego što bi ga zapamtili da rješavaju na satu. Ispiti koji se rješavaju kod kuće ne smiju se gledati kao „lako zarađeni bodovi“, već kao prigoda za učenje. Ti ispiti daju učenicima dovoljno vremena da ostvare najbolje od sebe istodobno im pomažući izbjeći tjeskobu vezanu uz pisanje ispita na nastavi.

U jednoj su mojoj studiji rezultati pokazali da su učenici zapamtili više informacija kada su rješavali ispite kod kuće nego što su zapamtili na ispitima na nastavi. Kada sam upitao jednu učenicu o rezultatima ispita kod kuće i na nastavi, komentirala je: „Kada loše riješiš ispit na nastavi, možeš smisliti sve vrste opravdanja, ali kada loše riješiš ispit kod kuće, tada si jednostavno panj.“ (RICH, 2011.)

ZADAJTE ISPITE S KRATKIM ODGOVORIMA. Takvi ispiti obuhvaćaju više građe i pružaju učenicima prigodu da objasne stvari na dubljoj razini. (TAMIR, 1990.) Ispiti koji zahtijevaju kratke odgovore mogu također umanjiti nagađanja. Pitanja s kratkim odgovorima tjeraju učenike da idu u pojedinosti. To su pitanja koja vam mogu otkriti što je učenik uistinu  naučio i zapamtio.

NA NASTAVI PROVJERITE STARE ISPITE. Nakon što vaši učenici napišu ispite s kratkim odgovorima kao i ispite koje nose kući, dobra je ideja te ispite pregledati s njima na satu. To će im otvoriti mogućnost za postavljanje pitanja, a vi ćete prikupiti vrijedne povratne informacije. Saznat ćete što su razumjeli, a što ih zbunjuje. Uključivanje povratnih informacija unaprijedit će vaše vještine i kvalitetu rada dok istodobno budete usklađivali i brusili nastavne metode na način da vam učenici počnu prijavljivati razumijevanje. Ta vrsta dobivanja povratnih informacija može također unaprijediti komunikaciju unutar razrednoga odjela te pružiti učenicima dovoljno vremena za ispravak pogrešaka. (WININGER, 2005.)

OMOGUĆITE UČENICIMA SAMOPROCJENU STEČENIH ZNANJA. Takav pristup povećava sudjelovanje. Pomno pratite učeničke procjene kojima pokazuju što su naučili. Takva vam procjena može dati povratne informacije na temelju kojih ćete poboljšati svoje nastavne vještine i promijeniti ono za što vam se čini da u učionici ne daje rezultate. DALLIMORE, HERTESTEIN i PLATT (2012.) predložili su da učitelji pronađu načine kojima će učenicima omogućiti davanje anonimnih povratnih informacija. Na primjer, možete imati kutije za prijedloge koje ćete smjestiti u dnu učionice. Ako učenici ne žele otvoreno govoriti za vrijeme nastave, uvijek mogu ubaciti prijedlog ili pitanje u kutiju.

Ako ste učitelj koji se trudi poboljšati svoje vještine poučavanja i produbiti učenje svojih učenika, pet ideja za stvaranje procjena usmjerenih na učenike mogu vam biti od pomoći, kako u smislu jačanja vašeg osjećaja uspješnosti kao učitelja, tako i u cilju povećanja sposobnosti stjecanja trajnih znanja kod učenika.

Kojim se vi pristupima služite u poučavanju?

■ NAPOMENA ■ piše: John D. RICH, Jr., psiholog s doktoratom iz područja psihologije obrazovanja, izvanredni profesor na Sveučilištu Delaware, autor članaka i knjiga, promotor obrazovnih tema i psihologije u polju obrazovanja; originalan članak objavljen je ovdje http://www.drjohnrich.com/SAD: Psych Learning Curve – mrežna stranica  Američke udruge psihologa na kojoj učitelji, učenici, roditelji, aktivisti i psiholozi mogu pronaći najnovije spoznaje s područja psihologije obrazovanja ■ izvornik: psychlearningcurve.org