„Škola na Trećem” pokazala se kao vrlo kvalitetno rješenje, zanimljivih i bogatih sadržaja, prateći Kurikulum nastavnih predmeta i nudeći aktivno sudjelovanje učenika.

Idem gradom, iz škole se vraćam i ogledam oko sebe. Ljudi stoje u razmaku većem od metra pred trgovinama, bankom, ljekarnom. U tišini strpljivo čekaju da dođu na red i obave ono po što su došli. Odgovorno ponašanje prema sebi i drugima ono je što primjećujem gledajući oko sebe, zatečeni u danima u kojima su stupile na snagu odredbe Kriznog stožera civilne zaštite, Ministarstva zdravstva, pa i našega Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Odredbe prema kojima se obustavlja redovita nastavna u svim osnovnim i srednjim školama, na fakultetima, a prelazi se na učenje na daljinu (online nastavu).

Škole, učitelji i roditelji brzo su se organizirali, svatko je činio ono što je u određenom trenutku bilo dostupno od tehničke podrške u smislu računala, digitalnih naprava, interneta i mrežnih stranica kojima se pristupalo.

Tako je nastava za 60 000 učitelja trebala početi, za nešto više od pola milijuna korisnika, putem interneta, preko društvenih mreža, mailova, raznih grupa.

Škole su  se različito organizirale, opredijelile za razne virtualne učionice putem CARNetove mreže, kako bi pristup bio dostupan svim učenicima, no tu je već i prije službenog početka s nastavom na daljinu nastao zastoj, tehničke poteškoće na serveru, loša internetska veza, preopterećena mreža i sl. No tu nismo stali.

Pomalo ogorčeni i s grčem u želudcu učitelji su revno pripremali sadržaje koje će podijeliti s učenicima, kontaktirali roditelje, dijelili adrese, poveznice. Činili su to navečer i kasno noću kad je mreža bila manje opterećena, a sve samo da se krene, da se omogući funkcioniranje nastave, pa bila ona i na daljinu.

I krenulo je… CARNet je otklonivši svoje tehničke poteškoće omogućio korisnicima ulaz u virtualne učionice, konačno povezivanje učenika i učitelja. Naravno, nisu svi odjednom mogli ući, nisu se svi ni uključili, proces još traje, no nastava je održana. I to kako održana! Prepuna uvažavanja, uzastopnih pokušaja, iznalaženja načina, održana je na različite načine.

Učenici su komunicirali sa svojim učiteljima, vrijedno ispunjavajući postavljene zadatke, roditelji su tu bili podrška i pomoć u slanju povratne informacije učiteljima. A zadatci?

Besprijekorno riješeni, bez pogrešaka, uredni, na vrijeme poslani, za svaku pohvalu. Osobno sam ostala ugodno iznenađena jednim podatkom, a to je – sve su zadaće stigle, pa i od učenika koji su često zaboravljali napisati zadaće i bili neredoviti u ispunjavanju postavljenih zadataka.

Vjerujem da su i roditelji te iste zadaće pregledali prije nego što su poslikali ili spremili i slali u privitku, što je još jedna od pozitivnih strana. To znači da su se svi sudionici odgojno-obrazovnoga procesa aktivno uključili. Djeca su u svom osvrtu pokazala da očekuju zabavnu nastavu, vole na taj način učiti, raduje ih mogućnost slobodnoga samostalnog rada (tu bi se možda roditelji trebali zapitati daju li dovoljno slobode i povjerenja djetetu).

Što se tiče Školskog programa, pod nazivom „Škola na Trećem”, pokazao se kao vrlo kvalitetno rješenje, zanimljivih i bogatih sadržaja, prateći Kurikulum nastavnih predmeta i nudeći aktivno sudjelovanje učenika.

Odgledala sam nastavu za svoj četvrti razred, no istodobno pratila ranojutarnji, onaj za prvašiće. Moja je unučica (predškolka) sjela pred TV, širom otvorila oči i uživala u nastavi koju je pratila.

Nasmijala sam se uočivši da poluglasno odgovara na glasovnu analizu, broji slova, računa prstićima. To je znak da je program zaokupio pažnju, potaknuo na razmišljanje i aktivno sudjelovanje. Zato, pohvala svima koji su u vrlo kratkom vremenu složili program, koji je i alternativa i pomoć, ali i jaka motivacija za učenike.

Da, za kraj valja reći nešto jako važno. Učitelji su doista dali svoj obol u ovoj situaciji, vrlo angažirano izrađivali materijale, dijelili nesebično preko društvenih mreža, okupljajući se u interesnim grupama, pomagali jedni drugima, jer koliko god neki znaju više ili mnogo, svima je ovaj način veliko i novo iskustvo.

Mnogim kolegicama i kolegama trebalo bi zahvaliti za podršku i pomoć u radu s novim digitalnim alatima, u održavanju edukacija za učitelje, izdavačkim kućama na promptnoj pomoći u radu s materijalima. Eto, krenuli smo, a vrijeme će pokazati (sigurna sam) da ćemo odraditi golem i odličan posao na opće zadovoljstvo.

………………………..

Elena BRAJKOVIĆ, učiteljica razredne nastave | OŠ Vladimira Nazora, Pazin

…..

Elena Brajković voli svoj posao i uživa u njemu toliko da se često čini kako se igra i zabavlja, a ne radi vrlo ozbiljan posao. Istražuje uvijek nove i zanimljive metode poučavanja, traži kako motivirati učenike, osluškuje bilo svojih učenika i roditelja kako bi suradnja i svakodnevni rad u razredu polučili što bolje rezultate. Službeno: učiteljica je mentorima, NTC učiteljica, spremna na učenje i suradnju, dijeliti znanja i stečena iskustva, raditi na rastu i razvoju, jer samo tako možemo tražiti napredak i od učenika. U slobodno vrijeme piše poeziju i kratku prozu, koja je predstavljena publici u nekoliko objavljenih zbirki.