U 2020. godini zbog novonastale situacije bili smo prisiljeni okrenuti se nekim novim načinima učenja, poučavanja i komuniciranja. Interakcija s drugima preselila se iz stvarnog u digitalni svijet. Upravo zbog toga proglašenje 2021. godine Godinom čitanja nije nam moglo doći u bolje vrijeme!

Sadašnji 2. a razred OŠ Pujanki iz Splita veliki dio svog prvog razreda odradio je uz računalo. Pisanje slova, čitanje lektira i nastavne sadržaje tadašnji prvašići marljivo su usvajali različitim sadržajima na svojoj razrednoj mrežnoj stranici. Srećom, u drugom smo razredu nastavu mogli ponovo održavati u učionici. Da nadoknadimo i još više potaknemo čitateljsku aktivnost, ali i razumijevanje i primjenu sadržaja, aktivno smo ove godine surađivali s našom školskom knjižničarkom Marijom. Krenuli smo u dobrom smjeru, a proglašenje godine čitanja samo nam je dalo dodatni vjetar u leđa. Tako smo preduskrsno vrijeme odlučili obilježiti različitim aktivnostima pri obradi lektire Poštar Zeko Brzonogi.

Uz lektiru smo povezali i nastavne sadržaje drugih predmeta: pisanje pisma (Hrvatski jezik), upoznavanje mog mjesta, zanimanja, ustanove i divlje životinje (Priroda i društvo), izrada poštanske marke i zeca (INA/Likovna kultura) te igranje starih igara (TZK).

Kao motivaciju s knjižničarkom smo odigrali igru asocijacije u kojoj smo došli do glavnog rješenja – zeca.

Maskota zeca, kojeg smo nazvali Mirko, potakao nas je na razgovor o raznim stvarima.  Pričali smo o blagdanu koji nam dolazi, šumi i divljim životinjama, životinjama s osobinama ljudi (naučili smo što je personifikacija), razgovarali smo i o zanimanju poštara te smo se polako pripremili na čitanje nove lektire. Izradili smo magnetiće u obliku zeca koje smo poklonili roditeljima, a mi sami smo se osladili čokoladnim zečevima.

• 

• 

Toliko nam se svidjelo u knjižnici da smo zvonjavu školskog zvona dočekali  neodobravanjem.

Na satovima Prirode i društva upoznali smo svoj zavičaj, svoje mjesto i običaje koje nas povezuju. Upoznali smo pravila igranja balota te smo na satu Tjelesne i zdravstvene kulture zaigrali nekoliko partija. Na satu smo Hrvatskog jezika nadopunili znanje te naučili što sve treba sadržavati jedno pismo, a sve smo povezali na satu INE gdje smo izrađivali svoju poštansku marku.

Toliko smo bili ponosni na svoje markice da smo pozvali u goste i jednog poštara! Njegovo stručno oko pregledalo je naše radove, odabrao je najljepšu marku i uručio prigodnu diplomu.

Kad je nakon svega podijelio pisma za učenike, tad je počela prava akcija. Učenici su shvatili da su „zaključani“ te da trebaju postati maleni detektivi kako bi uspješno „pobjegli“. Uslijedila je igra escape room u kojoj smo povezali snalažljivost, zaključivanje, čitalačko umijeće i malo matematike. (slika 5,6, 7,8,9,10)

• 

• 

• 

• 

• 

Nakon što smo uspješno riješili i ovaj zadatak, svoje znanje o lektirnom djelu provjerili smo kvizom u Kahootu te smo zajedničkim snagama izradili svoje zečeve od čarapa na satu Likovne kulture. 

• 

• 

• 

Ne trebamo napominjati koliko nam je ova suradnja s knjižničarkom bila zanimljiva. Učestalo je pitanje učenika bilo:„Učiteljice, a što ćemo sljedeće čitati?“ Koliko je tek znanja ostalo u našim glavicama? Vjerujte, mnogo. Do neke sljedeće lektire, lijep pozdrav od 2. a iz Splita!

■  Pišu: Marija Ćelan-Mijić, dipl.uč; dipl.bibl.  i  Josipa Kožul, mag.prim.educ. ■ OŠ Pujanki, Split ■ Marija > Prva ljubav su mi knjige. Tu ljubav svakodnevno nastojim prenijeti na mlađe naraštaje. Znam da svaka knjiga može pronaći svog čitatelja ako uspijem pronaći način kako mu je približiti. Volim raditi s učenicima te ih različitim zabavnim i kreativnim aktivnostima učim da uz knjigu nikada nisu i neće biti sami. ■ Josipa > Mlada učiteljica kratkog staža, ali velikog entuzijazma. Oduvijek je obožavala školu. Iz nje nikada nije htjela otići pa je zato i postala učiteljica. Najviše je veseli kada učenici na kraju radnog dana ne žele ići kući. Moj cilj nije samo podučavati i učiti djecu da misle, već želim da moji učenici prije svega budu sretna djeca. ■