U posljednjih se nekoliko godina često govori o smanjenom zanimanju za čitanje. O tome progovaraju obrazovni djelatnici, odgajatelji, roditelji, bake i djedovi, a prema potrebi, i političari. Zaključak je jednoglasan: alarmantna je situacija i mala je znatiželja u djece i mladih za čitanje.

Učitelji hrvatskog jezika i knjižničari Vukovarsko-srijemske županije nisu bili samo kritičari zabrinjavajućeg stanja, otišli su korak dalje i ponudili rješenje problema. Na inicijativu voditeljica Županijskoga stručnog vijeća Senije Komić i Mirele Klarić u travnju 2021. započeo je jednogodišnji projekt A sad, čitam!  

Ciljevi su mu bili utvrditi čitateljske navike učenika viših razreda, razvoj njihove međusobne suradnje putem internetskih susreta i uživo, poticanje čitanja, razmjena čitateljskog iskustva među učenicima i razmjena znanja među učiteljima. Ideje koje su voditeljice predstavile projektom pokrenutime na eTwinningu naišle su na plodno tlo. Osim očekivano velikog zanimanja među učiteljima Vukovarsko-srijemske županije, voditeljice su dobile molbe za pridruživanje projektu kolegica i kolega iz drugih županija.

Sloboda slobodnog vremena

Odgovore na pitanja što čitamo, koliko i kako čitamo te što bi se moglo poduzeti da bi se popravilo sadašnje stanje ponudili su učenici koji su se, uz motivirane mentore, uključili u projekt. Već se u prvoj aktivnosti, uvodnoj anketi, moglo naslutiti da su učenici priželjkivali aktivnosti u kojima imaju priliku reći svoje stavove i razmišljanja. Anketu je ispunio 1321 ispitanik iz 25 škola.

• 

• 

• 

Iz uvodnog dijela ankete saznajemo da

■ 75 posto mladih najviše vremena voli provoditi družeći se s prijateljima

■ 49 posto ispitanika svoje vrijeme ‘troši’ igrajući igrice, a samo

■ njih 18 posto u slobodno vrijeme rado čita knjige.

Kad je riječ o važnosti čitanja, 87 posto učenika čitanje smatra važnim.

Za razliku od većine njih koja ne zna objasniti zašto je dobro čitati, nadahnjuje odgovor jednog učenika:

„Čitanje je važno zbog toga što se čitanjem proširuje rječnik osobe koja čita, ona postaje mnogo inteligentnija te racionalnija i učinkovitija u rješavanju problema i situacija.“

Čitanje i informatička pismenost

Očigledno je da djeca i mladi danas sve manje čitaju. Ispitanici priznaju da njih 67 posto povremeno ili rijetko čita knjige, a 25 posto ne čita nikad.

Djeca su knjigu odlučila zamijeniti društvenim mrežama ili videoigrama iz kojih ne dobivaju nikakvu kulturu, već duhovno tonu.

Suvremeno doba i tehnologija kao da ne podrazumijevaju to da i tradicija ima svoju vrijednost. Da bi privukli pozornost učenika, učitelji su iskoristili njihove digitalne kompetencije u tumačenju književnih djela. 

Mnogim se projektnim aktivnostima spajaju digitalne vještine učenika s omiljenim knjigama. Učenici izrađuju postere u canva alatu odgovarajući na pitanje zašto čitaju, stvaraju personaliziranu fotoknjigu s omiljenim knjigama, izrađuju memeove s citatima, a to su samo neke aktivnosti u kojima su pokazali svojim vršnjacima da druženje s knjigom ne prestaje kad je pročitamo.

Naprotiv, 77 posto učenika vjeruje da je dobrobit čitanja u tome što obogaćuje njihov jezični izraz, a 56 posto ih smatra da čitanje pomaže u oblikovanju njihova pogleda na svijet.

Nadu ulijeva podatak da 54 posto ispitanika mjesečno čita 1 – 2 knjige, od toga njih 80 posto do knjiga dolazi posudbom u knjižnici, a 23 posto učenika kupuje knjige koje želi čitati.

Ispitani učenici najviše čitaju pustolovne romane (51 %), a nakon toga popularno- znanstvene (38 %).

Muke po lektiri

Većina učitelja i školskih knjižničara nastoji približiti učenicima čitanje nudeći im zanimljive i lako čitljive naslove. Pokazalo se kako je to dobar način da i oni najtvrdokorniji daju priliku čitanju, ali su mnogi učitelji i dalje nemoćni jer ne znaju kako pobuditi zanimanje za lektirne naslove.

Pomalo zabrinjava priznanje ispitanika da 76 posto njih čita lektiru jer mora, a tek 21 posto jer voli čitati.

Veseli priznanje učenika da 75 posto piše dnevnik čitanja samostalno, a njih 18 posto katkad prepiše od drugih ili s interneta.

Kako su učenici u anketi priznali da bi ih na čitanje potaknule zanimljivije knjige koje su im preporučili prijatelji, smišljena je aktivnost koja bi im u tome mogla pomoći.

Jedan od zadataka sudionika projekta bio je snimiti proljetnu videorazglednicu. Učenici su trebali ukratko predstaviti omiljenu knjigu te pročitati dio koji im je najzanimljiviji i to sve napraviti  u prirodi.

Poslane videozapise učitelji su objedinili i stvorili zajedničku književnu turističku kartu. Istodobno, učenici smatraju da bi više vremena provodili čitajući kad bi znali da je knjiga zanimljiva i poučna (32 posto ispitanika).

Poznato je da djeca najviše uvažavaju mišljenja svojih vršnjaka, zato su projektnim zadatkom učenici imali priliku preporučiti jedni drugima knjigu koja ih je oduševila. Dobrom knjigom smatraju onu u kojoj uživaju čitajući (69 posto ispitanika) jer tada nauče nešto novo (50 posto ispitanika), 68 posto učenika poseže za dobrom knjigom zbog zanimljive tematike, a njih 50 posto jer ih je knjiga nasmijala i razvedrila.

Ima li nade za časopise?

U ovomu našemu digitalnom vremenu, kad su nam informacije nadohvat ruke, pomalo je čudno pretraživati časopise da bismo istražili određeno područje koje nas zanima. To priznaju i učenici, pa 46 posto njih povremeno čita časopise, a 43 posto nikad.

Oni koji čitaju časopise uglavnom to čine jer ih zanima određeno područje, točnije sport, film ili glazba. Stoga ne čudi podatak da se 55 posto učenika koristi internetom kao izvorom informacija za istraživački rad, a samo se 6 posto njih koristi enciklopedijama i priručnicima.

Za ljubav prema knjizi potrebno je njegovati naviku čitanja.

Potrebno je shvatiti pisca, djelo, likove i događaje. Svaka riječ u knjizi treba pronaći svoje mjesto u čitatelju. Nije dovoljno pročitati stranice – treba ih i osjetiti. Gledati ih kao da ih možemo opipati i proživjeti. Te činjenice svjesni su, priznaju, i naši učenici jer većina njih (55 %) smatra da čita bez poteškoća i da razumiju pročitano, a tek 25 posto njih odgovara da im je čitanje problem zbog nedostatka koncentracije.

Ovim se projektom pokazalo da samo malo drukčiji pristup knjigama i poticanju čitanja pozitivno utječe na djecu. Čitanje je umijeće i služi u otvaranju prostora slobode te je podložno promjenama baš kao i mi sami. Učitelji i knjižničari uključeni u projekt pružili su svojim učenicima mogućnost da istraživanjem i pronalaženjem podataka razvijaju svoju osobnost i rastu u emocionalnom, intelektualnom i društvenom smislu.

Istodobno smo pokazali da vode brigu o svojim učenicima jer nema dvojbe da dijete koje čita razvija kritičko razmišljanje i bolje prosuđuje u donošenju važnih životnih odluka, čime sebi stvara bolji položaj u društvu.

■  Piše: Mirjana Džakula, prof. | učiteljica hrvatskog jezika i književnosti | OŠ Slakovci, Slakovci | Volim svoj posao jer učim djecu kako njegovati svoj jezik i kulturu. Oni su naše nasljeđe za stvaranje bolje budućnosti ■