Učenici 2. b splitske Osnovne škole Pujanki projektom Zajedno smo jači obilježili su Svjetski dan dječje paralize.

Tijekom ove školske godine moji učenici 2. b razreda i ja odlučili smo pokrenuti projekt o prihvaćanju različitosti među ljudima s naglaskom na oboljele od cerebralne paralize. Zajedno smo osmislili ciljeve i etape projekta, a partneri su u projektu bili Stručna služba škole i roditelji. Predvidjeli smo da nam projekt traje godinu dana.

CILJEVI SU PROJEKTA:

♦ upoznati teškoće s kojima se suočava osoba s cerebralnom paralizom

♦ doprinijeti podizanju znanja i svijesti o cerebralnoj paralizi u našem razredu i školi

♦ razgovarati o akcijama koje možemo poduzeti kao razred i škola

♦ pronaći način pružanja podrške.

Polazište je našeg projekta Zajedno smo jači ponašanje djece u skladu s dječjim pravilima u svakodnevnom životu i prihvaćanje različitosti među ljudima.

Projekt je započet u listopadu kad se i obilježava Svjetski dan dječje paralize. Učenici su na Satu razrednika iznijeli što bi željeli saznati o dječjoj paralizi i prijedloge kako oni mogu pomoći učenici s dječjom paralizom u svom razredu. Učiteljica je obavila razgovor i s roditeljima djevojčice, koja boluje od dječje paralize, koji su bili voljni sudjelovati u razrednom projektu.

Učenici su istraživanje započeli zajedničkim čitanjem tekstova u dječjim časopisima, leksikonima, pronalazili su različite članke na mrežnim stranicama…

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Saznali su da u članku 31. Konvencije o pravima djeteta piše: „Dijete ima pravo na odmor, igru i slobodno sudjelovanje u životu i stvaralaštvu.“ Proveli smo i anketu o tome kad i s kim se najviše školarci vole družiti pa smo tako doznali da se najviše vole družiti s vršnjacima iz razreda tijekom velikog odmora, u razredu, nakon nastave na igralištu…

Ja sam ih potaknula, a oni su u manjim skupinama raspravljali o obilježavanju Svjetskog dana cerebralne paralize. Utvrđujući pristup za svako rješenje, navodili su zbog čega je to rješenje uspješno ili neuspješno.

Predložene su moguće ideje za realizaciju:

♦ izrada slika i spajanje slika u slikovnicu

♦ podjela zelenih traka kao simbola cerebralne paralize

♦ upoznati se s mogućnostima koje usrećuju dijete

♦ crtanje dlana ruke na zelenoj podlozi ploče

♦ tjelovježba kao način komunikacije.

Kada smo odradili prve aktivnosti, projektom smo proveli i sljedeće aktivnosti:

1.] Upoznavanje učenika i učitelja OŠ Pujanki s projektom Zajedno smo jači.

2.] Predavanje o poteškoćama na koje nailaze osobe u invalidskim kolicima.

3.] Organiziranje okruglog stola s članovima Stručne službe (psihologinjom, defektologinjom) i razgovor o iskustvima koje imaju do sada u radu s djecom s motoričkim teškoćama.

4.] Predstavljanje projekta.

OSTVARENI REZULTATI

Tijekom projekta ostvarili smo sljedeće rezultate:

♦ učenici su se upoznali s teškoćama na koje nailaze osobe u invalidskim kolicima

♦ nosili su zelenu traku kao podršku za sve one kojima je to potrebno

♦ škola je postala mjesto gdje se radi na poticanju osobnosti,  samopouzdanja, samostalnosti i ostalih životnih kompetencija

♦ roditelji su postali suradnici koji razrednoj zajednici pomažu u rješavanju problema

♦ roditelji su postali sudionici, a ne pasivni promatrači školskog života svog djeteta, svjesni da se njihove potrebe uvažavaju te pridonose boljitku djeteta i cijele zajednice

♦ pronalaženjem mogućih rješenja učenici svojim primjerom unose promjene u mišljenje, stavove i navike svojih obitelji i šire zajednice.

Zadovoljna sam ostvarenim ishodima. Plan je projekta realiziran. Uvažavanje i boljitak djece s teškoćama u razvoju, kao i svih ostalih, provodit ćemo i u sljedećem razredu.

■ Napisala: Ana ALUJEVIĆ GRGAS, učiteljica razredne nastave | OŠ Pujanki Split ■