Neka djeca nauče čitati tako da okolina ne uoči kada je čitanje zapravo uslijedilo, neka se s čitanjem muče sve do kraja prvoga razreda, a neka nažalost i puno dulje. Znamo kako se u prvom razredu uče slova i tehnika čitanja te ne bi bilo razborito očekivati da dijete prvašić dolaskom u školu zna čitati.

Možemo li nadići poteškoće koje se javljaju pri svladavanju čitanja kod učenika, a time i nedoumice koje se javljaju kod roditelja i učitelja o tome kada bi čitanje trebalo uslijediti?

OD POTICAJA DO ČITANJA

Dugi niz godina u javnosti susrećemo kampanje koje roditelje potiču i pomažu im osvijestiti potrebu uvođenja djeteta u čitanje gotovo od samog rođenja. Živimo u vremenu kada smo konačno spoznali kako je poticaj na čitanje presudan čimbenik u kasnijem učenju te stjecanju čitalačkih navika.

U svijetu informacija koje okružuju i dijete bilo bi pogrešno ne iskoristiti ih i dodatnim poticajima pridonijeti, ne samo ranijem početku čitanja u djeteta, već i navici čitanja što je znatno vrednije od trenutka u kojemu će se čitanje dogoditi.

Dijete od godinu dana već može prepoznati mnoge ikone kojima se roditelji koriste na računalu ili mobitelu i mnoge natpise koji ga okružuju. Dijete ima izvrsne sposobnosti pamćenja koje možemo iskoristiti u poticanju čitanja vrlo rano.

Prije učenja slova i učenja tehnike čitanja dijete sve natpise oko sebe obrađuje kao sliku te na tjedan može pamtiti i nekoliko slika riječi. Svakog dana možemo poticati dijete na uočavanje,  čitanje i zapamćivanje riječi u domu i okolini. Globalno čitanje ima veliku ulogu u pripremi djeteta za čitanje zbog koncentracije na sliku i riječ, zbog vježbanja fiksacije oka.

Vježbajući oko globalnim čitanjem dijete će jamačno ranije započeti s pravim sintetičkim čitanjem tako da nećemo biti svjesni trenutka u kojemu je čitanje uslijedilo. Jednostavno će čitati i biti usredotočeno na razumijevanje sadržaja za razliku od djeteta koje usvoji slova te tijekom čitanja riječ rastavlja na glasove, a potom se vraća kako bi glasove spojio u riječ što znatno otežava razumijevanje i brzinu pročitanoga.

ČITANJE U PRVOM RAZREDU

Nerijetko već oko Božića očekujemo početak sintetičkog čitanja od svojih učenika. Ne bismo trebali imati zadani rok, trebali bismo biti fleksibilni i uvažavati individualnu spremnost svakog učenika. Ona će ovisiti o sposobnosti sintetiziranja slova u riječ.

Taj proces ovisi i o fiziološkoj zrelosti oka, odnosno veličini vidnog polja. Vidno polje čitatelja početnika zahvaća jednim pokretom, fiksacijom, samo jedno slovo, zatim postupno zahvaća dio riječi, a poslije i cijele riječi.

Uvježbani čitatelji imaju veliko vidno polje i jednim pokretom oka zahvaćaju cijele rečenice. Na tome počiva brzo čitanje, koje ovisi i o individualnom fiziološkom sazrijevanju oka i sposobnosti misaonog procesa sinteze. Svako dijete prohoda u trenutku kada je za to spremno. Isto vrijedi i za čitanje.

Na samom početku prvoga razreda razlike u predznanju učenika toliko su velike da se kao takve više tijekom njihova cijelog školovanja neće pojaviti, stoga nastavu treba organizirati tako da učenici čitatelji ne bi stagnirali u vrijeme obrade slova, a da drugi pak učenici što prije uz njih napreduju.

Zadajemo li od samog početka zadatke heterogenim skupinama čitatelji i nečitatelja, brzo ćemo uvidjeti kako učenici čitatelji i nečitatelji izvrsno surađuju uz obostranu korist. Neki učenici dolaskom u školu glatko čitaju i za njih, osim primarnih zadataka, u dobro osmišljenim početnicama postoje i dodatni zadatci za čitatelje. No, i uz dodatne zadatke učenike čitatelje potrebno je uključivati u neke etape sata pri obradi slova. Iako učenik čita i poznaje slova, slova treba naučiti pravilno pisati.

• 

• 

• 

• 

• 

Tijekom etape čitanja pri obradi slova trebali bismo češće upotrebljavati zborno čitanje kako mnogi učenici ne bi izgubili samopoštovanje i samopouzdanje uspoređujući svoje čitanje s čitanjem učenika čitača. Samostalno glasno čitanje tijekom prvoga razreda trebali bismo tražiti samo od učenika koji žele samostalno glasno čitati, a djetetovo napredovanje u čitanju pratit ćemo kroz sposobnost razumijevanja pisanih uputa i rješavanje jednostavnih pisanih zadataka.

U POTICAJU JE ČAROLIJA

Sigurno je kako će zanimanje za čitanje biti razvijenije u djece u čijoj okolini odrasli čitaju, pišu i uključuju dijete u te aktivnosti. Ako neposredno, nenametljivo i mudro potičemo dijete, ono će sigurno ranije razviti naviku čitanja, a do kraja prvoga razreda čitat će, ne samo jednosložne i dvosložne riječi, što je u Nacionalnom kurikulumu na razini dobar, već će točno sintetizirati trosložne i višesložne riječi.

Takvo dijete i prije nego postane prvašić shvatit će kako čitanjem prima i šalje informacije i kako je čitanje put za sva kasnija učenja. Bit će motivirano, zavoljet će čitanje te će mu ono postati važna navika u korištenju slobodnog vremena. 

■  Piše: Ankica Španić, učiteljica u mirovini, suautorica integriranih radnih udžbenika Svijet riječi ■