„Jesu li standardizirani ispiti – koji učitelje i učenike koštaju nebrojenih nastavnih sati, koje u najvećem broju slučajeva stvaraju privatne korporacije koje zarađuju milijarde dolara, koji mjere tek jedan dio pameti naših učenika – uistinu najbolji način određivanja učenikove budućnosti? Jesu li stvarno najbolji lakmus-papiri za budući uspjeh naših učenika na fakultetima i koledžima? Pripremaju li ih istinski za uključivanje na tržište rada u 21. stoljeću? Jesu li zaista zaslužili biti glavnim mjerilom učiteljske učinkovitosti i uspješnosti?“

Ta pitanja, kao i priželjkivane promjene, zajedno s tisućama učiteljica i učitelja s kojima surađuje, na kraju još jedne kalendarske godine postavlja savjetnik i motivator u obrazovanju, ujedno učitelj i autor, Trevor Muir.

Članak The Biggest Changes Teachers Want in Education This Year objavljen je na mrežnim stranicama Trevor Muir.

U posljednje vrijeme ostvario sam kontakte s tisućama učiteljica i učitelja te sam ih pitao koje promjene priželjkuju u obrazovanju.

Evo kako glase većinski odgovori:

Učitelji su premoreni ispitima visokoga rizika

Razumijemo zašto postoje. Moramo imati mogućnosti pokazati koliko naši učenici napreduju i uče. A ispiti sa zadatcima višestrukoga izbora koji zahvaćaju određen opseg  znanja mogu biti najlakši način da se to učini.

No, je li to i najučinkovitiji način?

Jesu li standardizirani ispiti – koji učitelje i učenike koštaju nebrojenih nastavnih sati, koje u najvećem broju slučajeva stvaraju privatne korporacije koje zarađuju milijarde dolara, koji mjere tek jedan dio pameti naših učenika – uistinu najbolji način određivanja učenikove budućnosti? Jesu li stvarno najbolji lakmus-papiri za budući uspjeh naših učenika na fakultetima i koledžima? Pripremaju li ih istinski za uključivanje na tržište rada u 21. stoljeću? Jesu li zaista zaslužili biti glavnim mjerilom učiteljske učinkovitosti i uspješnosti?

Prema onomu što govore mnogi, mnogi učitelji, kao i prema stopi napuštanja srednje škole i prekida školovanja, prema stupnju iscrpljivanja te poziciji našega obrazovnoga sustava na globalnim ljestvicama uspješnosti, odgovor je ne.

Možda ih ne trebamo potpuno odbaciti, no možda je vrijeme za smanjivanje uloge ispita visokoga rizika.

Učiteljima je dosta unificiranih nastavnih programa

Mnogi se učitelji smatraju sputanima unificiranim, za sve jednako propisanima nastavnim programima. Rečeno im je da se drže propisanoga programa, da se ne udaljavaju, ne oduzimaju, niti ne dodaju onomu što je zadano jer je nastavni program sastavljen tako da učenicima pruži ono najbolje.

Učitelji su umorni od takva pristupa.

Oni su visoko obrazovane osobe, često i doktori znanosti u pojedinim područjima te imaju dovoljno znanja i kreativnosti da bi mogli stvarati i ostvarivati iskustva učenja koja su najbolja upravo za njihove učenike.

Zahtjevi i zamisli nastavnih programa odlični su; smatram da učiteljima nije do toga da ih itko ukine, no potrebna im je fleksibilnost.

Poznaju svoje učenike bolje negoli ih poznaju tvrtke plaćene za pisanje nastavnih programa i stoga im je potreban slobodan prostor u kojem mogu poučavati onako kako je za njihove učenike najpotrebnije.

U protivnom, mogli biste zaposliti hrpu robota. No svi znamo kako robot ne može zamijeniti sjajnog učitelja.

Učiteljima je preko glave zahtjeva …

Učiteljima je preko glave zahtjeva da se u učionici služe dosezima najnovije tehnologije dok to proizlazi iz isključivo jednog jedinoga razloga: da u učionici bude zastupljena svjetlucava najnovija tehnologija!

Neka bude jasno, tehnologija je sjajna stvar i otvara vrata uistinu dinamičnim oblicima učenja. No to nije izgovor da se nasilno uvodi u učionicu bez ikakva utemeljena razloga.

Toliko je učiteljica i učitelja koji su bili primorani svladavati nove tehnologije, bez obzira je li riječ o digitalnim sustavima za poučavanje i učenje, aplikacijama za praćenje i ocjenjivanje, interaktivnim bijelim pločama ili čemu drugom, da bi ih samo koju godinu kasnije bacili u staro željezo jer se promijenio ravnatelj, ili je stigao novi dopis obrazovne agencije, ili ministarstva. To je kontraproduktivno i rastrošno. Rasipa se vrijeme i novac, upravo ono čega nitko od nas nema dovoljno.

Nemojmo izbaciti tehnologiju iz učionica kada ona služi učenicima i vodi ih u veće dubine  učenja i znanja. No ako tomu nije tako, ako u procesu učenja tehnologija nije učiteljima olakšala život, ne znam zašto bi joj bilo mjesto u učionici.

Učiteljima je očajnički potrebno više roditeljske potpore

Učitelji nisu nepogrješivi. Griješimo, ne shvaćamo i činimo propuste. Nismo savršeni. Ali nisu ni naši učenici. Toliko je učitelja doživjelo sagorijevanje zbog prebrižnih, uz dijete nezdravo pripijenih roditelja (helikoptera i tenkova). Umorni smo od stalnih sumnja, izostanaka potpore i neprekidnih optužaba koje doživljavamo zbog pojedinih učenika. To je iscrpljujuće, oduzima vrijeme i energiju potrebnu za naše razrede i učenike.

To ne znači da roditelji ne smiju izraziti zabrinutost zbog svoje djece i da se ne smiju obratiti njihovim učiteljima. No, kako bi bilo da se u 2023. godini ti kontakti pretvore u raz-govore u kojima učitelji i roditelji raz-mjenjuju iskustva i zapažanja na dobrobit učenika i djeteta o kojem je riječ. Ostavimo optužbe pred vratima, a umjesto njih uhvatimo se razgovora i rasprave.

Jer, istina je ovakva: Većina učitelja dospjela je u ovo zanimanje zbog toga što im je stalo do djece. Može biti iznimaka, no većina učitelja, i kada to kažem, stvarno mislim – većina, želi ono najbolje za svoje učenike. Nisu ovdje radi slave, statusa i sasvim sigurno ne radi platne liste. Učitelji su ovdje kako bi vidjeli uspjeh svojih učenika pa kada bi svaki roditelj to mogao uzeti u obzir, ne bi bilo teško pronaći zajednički jezik.

Kada sam s učiteljima razgovarao o njihovim željama i kada sam ih pitao što bi stavili na prvo mjesto – krenemo li od visokorizičnih ispita koji mjere tek manji dio učiteljeve učinkovitosti pa preko nastavnih programa koji kljaštre kreativnost i nepotrebne tehnologije stignemo do potrebe za roditeljskom potporom – uvjerljivo najzastupljeniji odgovor je bio: povjerenje i potpora. Stoga, ako ste učitelj ili radite u obrazovanju u kojoj drugoj ulozi, želim vam da u idućoj godini doživljavate povjerenje te da uslijed toga procvjetate i rastete. A ako niste učitelj i ne radite u obrazovanju, želim vam da vjerujete učiteljima u našem društvu.

Eh da, učitelji također žele bolje plaće, kvalitetnije radne uvjete i više poštovanja i prihvaćanja od kreatora obrazovnih politika i političara, no zato je potreban nov, još mnogo dulji članak.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice uređen i prilagođen, a izvorniku se može pristupiti na poveznici na kraju ove napomene  ■ Trevor Muir, učitelj i autor knjiga iz područja obrazovanja među kojima su The Collaborative Classroom i The Epic Classroom ■ SAD: Trevor Muir – mrežne stranice autora i učitelja Trevora Muira ■ izvornik: www.trevormuir.com ■