Na državnoj razini natjecanja Čitanjem do zvijezda, održanoj u Čakovcu, učenici Obrtničke škole Bjelovar ostvarili iznimne rezultate i još jednom pokazali kako se trud, znanje i kreativnost uvijek prepoznaju. Poseban uspjeh ostvario je učenik Marko PRANIĆ (2.c) koji je u kategoriji kreativnog uratka osvojio 1. mjesto na državnoj razini.

Marko se školuje za CNC operatera, a unatoč majstorskim preferencijama, nimalo mu nije strana književnost, kao ni drugi oblici umjetničkog stvaralaštva. Štoviše, Marko ne samo da u umjetnosti uživa kao promatrač, već je sam i stvara.

– Za natjecanje sam – kaže Marko – morao pročitati tri knjige, ”Samo jedna od” Petre Prtajin, ”Gdje je Beata”  Jasminke Tihi Stepanić i ”Ne, ne i ne” Nine Lykke. Moram priznati da inače baš ne volim čitati, no te sam knjige pročitao. One su mi poslužile kao inspiracija za izradu slike ”Kontrasti generacija” kojom sam se predstavio na natjecanju – otkriva dalje Marko.

”Kontrasti generacija” prikazuje portret podijeljen na ”mladu” osobnost, punu boja i života, dok na drugoj, ”starijoj” strani vidimo crno-bijeli prikaz iste odnosno slične starije osobe. Rad je to koji na državnom natjecanju u Čakovcu nikoga nije ostavio ravnodušnim.

– Ostao sam iznenađen kad su objavili da je moj rad najbolji. Ipak je na natjecanju bilo preko 50 radova učenika iz cijele Hrvatske, i to jako dobrih i kvalitetnih, mnogi su mi se svidjeli. Stoga nisam očekivao da će baš moj biti proglašen najboljim – skromno ističe Marko.

Njegov nastup u Čakovcu ostao je zapažen i po spontanom trenutku kada je Marko, pred prepunom dvoranom u kojoj su se proglašavali pobjednici, sjeo za klavir i zasvirao …

To nije bilo u planu. Vidio sam klavir, pitao profesoricu mogu li zasvirati, ona se složila i ja sam to jednostavno učinio – kaže Marko.

Njegov je nastup oduševio sve okupljene. Predstavio se s dvije skladbe i zaradio gromoglasni pljesak prepune dvorane. Oduševljenje publike zacijelo bi bilo i veće da su znali da Marko nema ni dana ”staža” u glazbenoj školi. Svirati je naučio praktički sam.

– Sviram od malih nogu. Moj tetak je dirigent pa me on upoznao s prvim notama. On je kod kuće imao piano na kojem sam u početku vježbao. Tetak mi je prvo pokazao kako da odsviram dječju pjesmicu ”Bratec Martin”. S tim je sve počelo – prisjeća se naš mladi sugovornik, i objašnjava:

– Sve što znam, naučio sam uglavnom sam. Malo sam gledao tutorijale na intenetu i učio ono što bi zanimalo. Nikada nisam išao u glazbenu školu, jednostavno to nisam želio – kaže Marko, priznajući kako ne voli previše pravila i zadane okvire.  ■ IZ DRUGIH MEDIJA | mojportal.hr  ■