„Ako ravnatelj ne predvodi put, neće biti ni bitnih promjena nabolje. Riječ predvodi je ključna. Vođa je netko koga pratite zato što to želite i zato što će vam njegovo vođenje pomoći u djelovanju i zadovoljstvu na poslu.“ Tako u svojoj knjizi Svaki učenik može uspjeti piše ugledan pedagog, psiholog i psihijatar, autor „Teorije izbora“ i „Realitetne terapije“ – William GLASSER.

A današnji se tekst obraća upravo ravnateljicama i ravnateljima. U njemu između ostaloga stoji: „Hajdemo ostaviti školsku hijerarhiju po strani i prihvatiti da, kada je riječ o radu u obrazovanju u 2020. godini, svi smo u podjednakim uvjetima. Ako je ikad došlo vrijeme da budemo ponizni, prihvatimo svoju ranjivost i pokažemo blagost i dobrotu, tada je to upravo ovo vrijeme.“

O čemu još govori Julie MASON, bivša profesorica engleskoga jezika, a danas certificirana savjetnica, urednica pri portalu WeAreTeachers i velika zagovornica učitelja i njihovih  potreba i dobrobiti, pročitajte u nastavku.

Napustila sam školu koju sam voljela, kolegice i kolege koje sam voljela, učenike koje sam voljela, i sve to – zbog te jedne ravnateljice. Neprestano je zahtijevala da napravim još nešto. (Ako ste ikada morali preuzeti godišnjak na polovici školske godine, s potpuno novim softwareom, bez fotografskih i grafičkih iskustava, suosjećam s vašom boli.)

Želim reći: Osobe koje vode i upravljaju školom, mogu učitelja i potaknuti, i slomiti.

Mnogi napuštaju školu, županiju, ili i profesiju zbog toksičnoga školskoga okružja ili neugodnoga, bahatoga ravnatelja ili ravnateljice. Ove godine ulozi su još veći. Učitelji su zabrinuti za zdravlje i sigurnost. Mnogi ne osjećaju ni da ih se vidi, ni da ih se čuje.

Evo, ravnateljice i ravnatelji, što bi zaposlenici škola koje vodite – učiteljice i učitelji – željeli da znate, ali vam se ne usude reći.

UISTINU NIJE POTREBNO TOLIKO NAM ZATRPAVATI E-PRETINCE NEOBVEZNIM PONUDAMA STRUČNOGA USAVRŠAVANJA

U ovome trenutku učiteljima nije ništa iritantnije od „izbornoga“ profesionalnoga usavršavanja. Naravno, moguće imate najbolje namjere (na kraju krajeva, nema toga učitelja koji je dovoljno trenirao da se pripremi za ludost poučavanja u 2020. godini). Ali kada zatrpavate učiteljske pretince pozivima na mrežne seminare, profesionalni razvoj u pidžami i virtualne konferencije vikendom, šaljete poruku da ono što svakodnevno rade, nije dovoljno. Stavljate učitelje u neugodnu situaciju kada im sugerirate da rade (da, profesionalno usavršavanje također je rad) izvan vremena na koje su obvezani ugovorom, i to besplatno.

Mnogi učitelji već rade prekovremeno bez naknade. Stoga, idući put kad vam u vidokrug dođe obavijest o virtualnom treningu, nemojte ju proslijediti dalje (osim ako je obvezna i ako je učiteljima plaćeno, odnosno ako je uključeno u redovnu satnicu, da sudjeluju u tome).

MOLIM VAS, ZAUSTAVITE SE KADA VAM IDUĆI PUT DOĐE DA IZUSTITE DA ĆEMO „SVE OVO PREBRODITI ZAJEDNO“

Na kraju dana, svaka učiteljica i svaki učitelj prepušteni su sami sebi. Ravnatelj nije u učionici, niti na Zoomu. Opterećenje učiteljica i učitelja premašuje svaku mjeru zato što je sve na njihovim leđima, bez ikakve pomoći. Neki od nas imaju tu sreću da imaju stručne timove na različitim razinama koji zajedno planiraju i dijele zaduženja i dodatna opterećenja, ali to nema svaka škola. Moje je iskustvo da mi ravnateljica nikada nije pružila ikakvu pomoć u tome da shvatim kako postaviti i pokrenuti najnoviji virtualni sustav poučavanja kojemu nisam pravodobno mogla pristupiti, nego tek dva dana prije početka nastavne godine.

„Prebrodit ćemo ovo svi zajedno“ – možda dobro zvuči na mrežnoj stranici škole ili na nekoj stranici na društvenim mrežama. Namjera je simpatična, ali istina je da učitelji ovo „ne prebrođuju“. Oni jedva drže glavu iznad vode. Mnogi od njih osjećaju se izolirano, usamljeno i preopterećeno.

SMANJITE NEPOTREBNE SASTANKE TIJEKOM VREMENA NAMIJENJENA ZA PRIPREMU NASTAVE

Kada sam počela raditi u školi, ostala sam bez riječi zbog toga što vrijeme predviđeno za dnevno pripremanje nastave, jedva da je postojalo.

I zato učitelji nose posao kući te rade noću i vikendima.

Uleti neka sjednica ili sastanak.  Zovu da se odazovemo na stručno usavršavanje ili predavanje na koje smo pozvani u posljednji tren. Kažu vam da morate hitno na zamjenu. I tako dalje, i tako dalje.

Ako je neophodno, naravno da ću uskočiti. Ali mnogi učitelji žele da ravnatelji poštuju vrijeme koje im je namijenjeno za pripreme (predragocjeno je).

POČNITE NAS UKLJUČIVATI U RASPRAVE PRIJE NEGOLI SU ODLUKE VEĆ DONESENE

Vrlo je frustrirajuće kada dobijete novi kurikul, a da nitko prethodno nije razmišljao odgovara li on vašim učenicima, niti je pitao što mislite o tome ili kakvim povratnim informacijama raspolažete. Uvijek sam cijenila kada nas je ravnateljica zamolila da joj pomognemo donijeti odluke koje će na kraju krajeva izravno utjecati na našu svakodnevicu, ne na njezinu.

Ove se godine učitelji osjećaju izostavljenima i ostavljenima u mraku. Neke su škole izabrale virtualne platforme a da nisu pitale učitelje za njihovo mišljenje o tome. Sada se učitelji naprežu kako bi ih u kratkom vremenu „doveli u funkciju“. Mnogi planovi i odluke vezani uz rasporede rada škola i njihovo ponovno otvaranje napravljeni su bez učiteljskoga utjecaja. A kada bi učitelji progovorili nastojeći se zauzeti za sebe i kvalitetu rada u školama, nisu dobili jasne i transparentne odgovore, a često su ostali i bez ikakvih odgovora.

UMJESTO DA NAS PROCJENJUJETE I VREDNUJETE, POČNITE NAS PODUPIRATI

Većina ravnatelja ne radi u učionicama i ne poučava učenike tijekom pandemije. Svaka čast ravnateljima koji kažu: „U tome nisam stručnjak, pokušavam to shvatiti kao i svi drugi. Uistinu je zahtjevno.“

Hajdemo ostaviti školsku hijerarhiju po strani i prihvatiti da, kada je riječ o radu u obrazovanju u 2020. godini, svi smo u podjednakim uvjetima. Ako je ikad došlo vrijeme da budemo ponizni, prihvatimo svoju ranjivost i pokažemo blagost i dobrotu, tada je to upravo ovo vrijeme.

KADA KAŽETE DA CIJENITE SVE ŠTO NAPRAVIMO, BILO BI DOBRO DA NE OSTANE SAMO NA RIJEČIMA

Uistinu je lijepo kada ravnatelji zahvale učiteljima. Lijepo je također kada donesu peciva i kavu na školsko vijeće, „bez posebnoga razloga“. Još je ljepše kada nađu vremena (kažem nađu, jer jasno nam je da ste i vi zauzeti i preopterećeni) samo da provjere kako ste i kratko počavrljaju s vama. Najljepša stvar: ravnatelj koji nas vidi, čuje i zna našu vrijednost. Neizmjerno je teško učiteljima slušati izjave kao što su „vi ste najbolji“ i „nitko ne radi više od vas“ upravo nakon što je postignut dogovor da će učitelji preuzeti još više posla. Kada učitelji postavljaju pitanja o zdravlju i sigurnosti, a umjesto odgovora dobivaju elektroničke poruke u kojima ih nazivaju „superherojima“, to je bolno. Ako postoji jedna stvar koju bi ravnatelji ove godine mogli napraviti za učitelje, to je da pokažu da im je stalo – svojim postupcima, ne samo svojim riječima. Ravnatelji, trebamo vas. Razumijemo da imate i državne i županijske „nadređene“ koji nameću svoje prioritete. Znamo da vas roditelji razvlače u svim smjerovima. Jasno nam je da pucate po šavovima ove godine, i da ni sami niste prije sudjelovali u nečemu ovakvom. Pokažite nam da je i vama teško, podijelite s nama svoju ranjivost. Čujte nas. Zauzmite se za nas. Kada znamo da nam čuvate leđa, i kada ste s nama otvoreni i iskreni, tada vjerujemo da donosite odluke imajući nas na umu.

Kada tako radite, mi ostajemo, ne samo zbog učenika, nego zato što to želimo.

A katkad i upravo zbog vas.  

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ autorica američkoga teksta: Julie MASON, viša urednica pri portalu WeAreTeachers, nekadašnja profesorica engleskoga jezika u osnovnoj i  srednjoj školi te certificirana savjetnica u obrazovanju ■ SAD: WeAreTeachers – mrežna zajednica učitelja i poučavatelja sa svrhom pružanja dodatnoga poticaja te pomoći dijeljenjem ideja primjenjivih u učionici ■ izvornik: www.weareteachers.com  ■