Aktualno
SRETNO UČENJE, TUROBNO UČENJE I OBRAZOVNA REFORMA
Smiju li učenici „učiti napamet“?
objavljeno: 2. rujna 2021.

Ako smo se uopće dogovorili što učiti napamet točno znači… Jer, kako kaže autor u nastavku, „malo je kritičara spremno takvo učenje uopće definirati“. No bez obzira na to što definicija pojma koji se vrti u eteru gotovo redovito izostaje, zagovornici promjena svako malo ga „izbace“ kao jedno od općih mjesta. Osim o učenju napamet, čuje se i o frontalnom rasporedu sjedenja, punjenju glave činjenicama…i sve to u okviru tradicionalnoga pristupa, dakako. A njega svakako valja promijeniti.

Poznato?

Naši kritički prijatelji

Što više čitam članke Marka Ensera, a sad ih je već podosta dostupnih i na Školskome portalu, svaki put me jedan stupanj više obraduje s kojom preciznošću secira obrazovnu reformu. Ali ne isključivo onu koja je prije dvadesetak godina otpočela u njegovoj domovini Ujedinjenom Kraljevstvu, nego ovu našu, najnoviju, jučer uvedenu. Frontalno.

Također me doslovce ostavi bez daha sad već posve nezaobilazna istina da smo ono što su nam sugerirali kritički prijatelji iz te otočke zemlje –– preuzeli tako doslovce i sveobuhvatno? A tako – nekritički?! Dok sve vrvi od razmetanja baš kritičkim mišljenjem!

Priznajem, cijelo sam vrijeme ipak gajila zrnce vjere da je to hrvatska obrazovna reforma… hrvatska… Kad ono.

Da britanski kolega ne piše o nečemu iz 2003., rekla bih da su prepisali. Od nas. Kao i školu na trećem. (Netko je svojedobno spomenuo da jesu; ne znam je li provjereno.)

Također je poticajno što u tom srednjoškolskom profesoru i autoru s Otoka mogu prepoznati svojega kritičkoga prijatelja; i ne samo ja, nego još poneki kritički prijatelji iz naše zemlje Hrvatske. Drago mi je što smo usred svega ipak povezani. Kritički, nadajmo se.

O učenju napamet, sretnom i turobnom programu te cijelom nizu pojedinosti poznatih i bliskih iz aktualne reforme – možete pročitati u nastavku.

Tekst Moj turobni nastavni program učitelja i autora Marka Ensera objavljen je na autorovim mrežnim stranicama Teaching it Real.

U nedavnom intervjuu za TES, nova ministrica obrazovanja u sjeni, Kate Green, iznijela je niz vrijednih misli i zaključaka. Na primjer:

■ predložila je da se škole usredotoče na poučavanje „dubljega razumijevanja svijeta u kojem se razvijaju i rastu umjesto na puko poučavanje vještina potrebnih za buduće zaposlenje“

■  „Želim obrazovni sustav koji je uključiv. Jako, jako sam zainteresirana za promicanje Crnoga kurikula i drugih učenika. Sva djeca moraju osjećati da se njihov identitet u školama poštuje i cijeni. A za djecu s posebnim obrazovnim potrebama i poteškoćama, moramo osigurati da im škole pružaju najbolje mogućnosti.“

■ „Moramo dobro razmotriti način na koji funkcionira naš sustav pouzdanosti jer ne donosi poboljšanja u škole i ne pomaže nam postići širi kurikul.“

Sve to pozdravljam. Međutim, uz upravo naznačene točke dolaze zamorna i ponešto uznemirujuća opća mjesta.

■ zalaže se protiv „punjenja njihovih glava činjenicama“

■ kaže da je obrazovanje „postalo pomalo turobno“ kao posljedica „uskoga“ nacionalnoga nastavnoga programa koji je „opterećen informacijama i tradicionalan“

■ „Postoje potrebe da bude manje učenja napamet te da ono bude takvo da pomaže djeci razviti vlastitu sposobnost kritičkoga mišljenja, postavljanja pitanja i propitivanja činjenica, kao i njihova međusobnoga suradničkoga rada.“

■ „[Ministar obrazovanja] Gavin Williamson popriličan je poklonik frontalnoga rasporeda sjedenja učenika u redovima ( poveznica upućuje na tekst na engleskom, ali  pogledajte i ovdje ) dok sam ja više poklonica sjedenja u skupinama i timskoga rada, učenja suradnje i rada na temelju međusobnoga pomaganja kako bi dijelili svoja iskustva učenja i podupirali jedni druge u učenju i napretku.“

Karikatura onoga što se događa u školama

Kao osoba koja svoj glas daje laburistima i kao učitelj koji pretežito podupire laburiste smatram da je to što je izneseno vrlo zabrinjavajuće. Počeo sam raditi u nastavi 2003. godine na vrhuncu novolaburističke obrazovne reforme. Moje najranije godine protekle su u poučavanju prvoga nacionalnoga nastavnoga programa (kurikula), a bio sam pročelnikom Odsjeka u vremenu kada je 2008. ponovno stigao njihov nacionalni kurikul. Uistinu ne želim vidjeti povratak na one dane kada je znanje stavljeno postrance u korist ispraznih kompetencija i međupredmetnih ambicija. Malo se radosti može naći u potpuno bezkontekstnim lekcijama o „učenju kako vrednovati“.

Moja najveća zamjerka argumentima Kate Green je u tome što djeluju kao da je riječ o karikaturi onoga što se događa u školama. O karikaturi od koje postajem pomalo umoran.

U sedamnaest godina poučavanja vidio sam neopisivo malo onoga što bi se moglo smatrati „učenjem napamet“ (onoga što je još manje kritičara uopće spremno precizno definirati), kao i izrazito malo „punjenja glava činjenicama“.

Nastavni program ne diktira nijednu određenu pedagogiju, ni metodiku i bez obzira na to tko loše upravlja ministarstvom obrazovanja izražavajući osobne sklonosti s obzirom na raspored sjedenja, mi možemo (u skladu s mjerama koje dopušta aktualna zdravstvena situacija) odlučiti hoće li učenici sjediti u redovima ili u skupinama.

I dok bilo tko smije izraziti svoje sklonosti, zabrinjava me što netko tko ima aspiracija biti ministricom obrazovanja naznačuje da će kurikularna reforma u budućnosti određivati pedagogiju i metodiku ne bi li ta osoba doživjela da se njezina vizija pretvori u stvarnost.

Znanje nastaje u okviru znanstvenih disciplina; i ono je moćno i radosno!

Čini se da postoji pretpostavka da su škole uvučene u budućnost broj jedan i njoj pripadajući pogled na kurikulsko znanje na način da učitelji svojim učenicima nastoje isporučiti popise informacija. Vjerojatno nije bilo od pomoći što je iz ministarstva obrazovanja stigla takva poruka ususret kurikularnim reformama koje je donijela koalicijska vlada uz svoje prividno priznanje E. D. Hirscha (američkoga profesora emeritusa obrazovnih znanosti i književnoga kritičara, nap.).

Vezano uz to, izgleda da su shvatili da je njihov posao još jednom nas uvući, dok se bacamo i vrištimo, u budućnost broj dva i njezin koncept kurikulskoga znanja u kojem znanje zauzima mjesto na stražnjem sjedištu iza generičkih kompetencija i vještina, a kako učiti znatno je vrjednije od toga što učiti.

Ono što pritom izmiče jest to da se škole kreću izvan tih binarnih besmislica ministara obrazovanja i umjesto toga idu u smjeru budućnosti broj tri i njezina koncepta znanja gdje znanje nastaje u okviru znanstvenih, sveučilišnih disciplina, a učenike se poučava kako propitivati to znanje u okviru sustavâ mišljenja pojedinih disciplina.

To nisu suhoparni popisi činjenica, nego moćni načini gledanja na svijet i djelovanja u skladu s tim. I to moćno znanje nije turobno, nego radosno!

Moj program je opskrbljen radošću

Vjerojatno moja najveća zabrinutost vezana uz poglede ministrice u sjeni jest u tome što pokazuju da laburisti još uvijek ne razumiju s kojim se problemima suočava obrazovanje.

Obrazovanje ne može biti unaprijeđeno petljanjem po kurikulu, učitelji i školski čelnici sposobni su donositi odluke o tome kako nacionalni nastavni program pretvoriti u nešto posebno za svoje učenike.

Potrebno je stvarno ulaganje i promjene na način da škole postanu pouzdane. Sve dok politička stranka nije dovoljno hrabra kako bi prionula uz te duboko ukorijenjene probleme, ne možemo vidjeti ikakav budući napredak u stvaranju radosnijega kurikula.

Možemo napraviti sve što je u našoj moći kako bismo zaštitili učenike od krovova koji prokišnjavaju, propale tehnologije i pritisaka pod kojima se škole bore ostvariti ishode poučavanja, no prije ili kasnije ta će vanjska opterećenja isisati sav život i svu energiju iz naših učionica.

Zato, molba upućena Kate Green. Dođite i provedite neko vrijeme slušajući široku paletu pogledâ o nastavnome programu te izostavite pretpostavljanje gdje se u školama nalazi radost, a gdje vrebaju prepreke.

Moj je program opskrbljen radošću, a obrazovni sustav baš i nije.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana MostarkićMark Enser, profesor i autor ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: Teaching it Real – mrežne stranice namijenjene obrazovnim temama ■ izvornik: teachreal.wordpress.com ■