Vrijeme najbrže prolazi dok gledamo djecu kako rastu. Čim navrše šest godina, pojavljuju se pitanja o polasku u školu. Roditelji često ni sami ne znaju što očekivati, pogotovo ako im je to prvo dijete koje se uključuje u program osnovnog obrazovanja. Ovaj članak obuhvaća većinu smjernica na koje bi trebalo obratiti pozornost prije upisa i samog polaska u prvi razred.
♦ ŠKOLSKI OBVEZNIK
Ako je vaše dijete do 1. travnja tekuće godine navršilo šest godina, ono se smatra školskim obveznikom. Pojam školskog obveznika podrazumijeva da je dijete obvezno doći u školsku ustanovu (uglavnom je to ona najbliža mjestu prebivališta) u kojoj će školsko povjerenstvo napraviti procjenu djetetova znanja, vještina, motorike i ostalih relevantnih parametara koji mogu dati procjenu zrelosti odnosno spremnosti djeteta na polazak u prvi razred.
♦ ODGODA UPISA
Školsko povjerenstvo može predložiti odgodu upisa te je njihova procjena uvijek napravljena u najboljem interesu djeteta.
Odgodu upisa predložit će stručno povjerenstvo škole ako se na temelju neposrednoga pregleda i dostavljene dokumentacije o psihofizičkom stanju djeteta procijeni da bi odgoda upisa pozitivno utjecala na djetetov psihofizički razvoj. Odgoda se također može dobiti/tražiti ako će se dijete s početkom školske godine (ili tijekom većine školske godine) nalaziti na bolničkom liječenju koje će utjecati na djetetove mogućnosti praćenja redovne nastave. U takvom slučaju potrebno je na testiranje dostaviti svu medicinsku dokumentaciju koja potkrepljuje takve tvrdnje.
♦ TESTIRANJE ZA UPIS U PRVI RAZRED
Testiranje koje se obavlja prije polaska u školu sastoji se (između ostalog) od ispitivanja grafomotoričkog razvoja te zrelosti djeteta s obzirom na njegovu dob. Pravovremenom dijagnostikom teškoća može se pomoći djetetu i olakšati mu svladavanje gradiva u budućem školovanju (odgoda upisa ili neki oblik promijenjenog oblika školovanja).
Testiranje se provodi na način da školsko povjerenstvo „ispita” razvoj i zrelost djeteta na temelju različitih upitnika za procjenu zrelosti. U navedenim upitnicima nalazi se desetak područja koje školsko povjerenstvo provjerava i ocjenjuje (dodjeljuje bodove ovisno o kvaliteti odgovora). Na kraju testiranja svi se bodovi zbrajaju i oni daju konačan broj bodova koje je dijete ostvarilo prilikom testiranja. Naravno, članovi povjerenstva daju i svoje osobno mišljenje uz broj bodova, stoga sami bodovi nisu u potpunosti jedini čimbenik koji utječe na konačnu procjenu djeteta.
♦ OPĆI PODATCI
Povjerenstvo će prvo provjeravati koliko je dijete komunikativno. Ono bi trebalo moći samostalno navesti svoje ime i prezime, dob, s kim stanuje i na kojoj adresi, tko ga je doveo na testiranje, ima li braće i sestara i sl. Tijekom tog prvog kontakta povjerenstvo odmah može zaključiti postoji li značajan strah od susreta s novim, nepoznatim osobama. Ta informacija može biti vrlo važna za buduće formiranje prvih razreda.
Osim osnovnih informacija ispituje se i mnogo drugih, na prvi pogled možda potpuno beznačajnih informacija, ali sve zajedno daju potpunu sliku o trenutačnom stanju djeteta.
Procjena u vremenu, sposobnost logičkog zaključivanja i sposobnost uopćavanja
Procjena u vremenu znači da se od djeteta traži da opiše svoj dan od buđenja do spavanja. Ispituje se zna li kako se pozdravlja u određenom dobu dana, susreće li neke određene ljudi na ulici ili u zgradi, dizalu, trgovini, zna li kako se oni zovu i sl. Također, ispituje se i djetetova procjena situacije pa se može pitati koju riječ bi trebalo izreći u određenoj situaciji (molim, hvala, izvoli, oprosti), npr. Što trebamo reći kada nam netko pokloni olovku?
Sposobnost logičkog zaključivanja ispituje se kroz unaprijed pripremljeni materijal koji je potrebno složiti u određenu cjelinu (puzzle s različitom tematikom i različitog stupnja težine). Tu aktivnost djeca uglavnom vole jer ih opušta.
Sposobnost uopćavanja, uočavanje sličnosti i razlika, imenovanje osnovnih boja
Ispitivač djetetu pokazuje fotografiju i traži od njega da imenuje predmete koje vidi. Nakon imenovanja dijete treba zaključiti može li predmete svesti na jedan zajednički (skupni naziv) za pojedine elemente, npr. školski pribor ili oprema za ronjenje/plivanje. Postavljaju se općenita pitanja o predmetima s fotografije iz udžbenika ili unaprijed pripremljenih časopisa i sl. Na istim slikama dijete treba pokazati određene sličnosti i razlike između osoba ili predmeta na slikama. Ispituje se prepoznavanje osnovnih i izvedenih boja (žuta/narančasta).
♦ PROSTORNA ORIJENTACIJA I MATEMATIČKO PREDZNANJE
Ispituje se poznaje li dijete osnovne strane – lijevo i desno. Također, ispituje se i hvat ruke, odnosno pisanje desnom ili lijevom rukom. To je nekim učenicima jako teško te se bune oko lijeve i desne strane čak i do trećeg razreda.
Matematičko predznanje uvelike se naslanja na pojmove koje je dijete trebalo svladati u predškolskom razdoblju: brojenje od jedan do deset, određivanje odnosa više – manje, gore – dolje, ispod – iznad, pridruživanje broja određenom skupu elemenata… To je većini djece vrlo jednostavno.
♦ GRAFOMOTORIČKI RAZVOJ
Grafomotorički razvoj može se razvijati u cijelom predškolskom razdoblju kroz različite bojanke i vježbenice dostupne u gotovo svim trgovinama. Na testiranju dijete treba preslikati element prema zadanom predlošku. Nakon preslikavanja gleda se koliko je konačni uradak bio uspješan i sličan početnom predlošku.
♦ GOVORNO-JEZIČNI RAZVOJ
Predčitalačke vještine preduvjet su za razvoj čitalačkih vještina i one će dati jasnu sliku o potencijalnim teškoćama. Mnogi su roditelji čuli pojmove glasovna analiza i sinteza, ali ne znaju što to podrazumijeva. Analiza znači rastavljanje riječi na glasove (m-a-m-a), a sinteza spajanje glasova u riječ (mama). Glasovna i slogovna analiza i sinteza kod djece se razvija u između 6. i 7. godine pa je važno imati na umu da se ne razvijaju sva djeca istom brzinom, zbog čega ih ne treba forsirati kako se ne bi stvorio otpor i zasićenje prije samog dolaska u školu.
To područje povjerenstvu također može dati neke nove informacije poput problema koje dijete može imati s izgovorom glasova (r, l…) ili same čistoće izgovora određenih riječi, naglasaka itd.
Govorno-jezični razvoj podrazumijeva i testiranje djetetove sposobnosti prepoznavanja slova te u kojoj mjeri. Važno je napomenuti da dijete na testiranju ne treba znati čitati, ali do samog testiranja bilo bi poželjno da roditelji rade na različitim igrama za razvoj govorne osjetljivosti.
Postoje brojne igre (npr. Uhvati glas, Dugo ili kratko, Nađi riječ, Nastavi niz…) u glasovnom području koje je moguće igrati s djecom do samog polaska u školu, čak i kad škola već traje. Te igre poboljšavaju govorno-jezični razvoj, a ujedno i potiču i kvalitetno obiteljsko druženje.
♦ ŠTO BI DIJETE TREBALO SVLADATI DO PRVOG ČITANJA? (ALI NIJE OBVEZNO!)
Bilo bi poželjno da dijete upravlja glasovima, raspoznaje glasove, razlikuje duljinu izgovorene riječi (npr. da je riječ ljuljačka duža i da ima više glasova od riječi pas ili mama). Bilo bi dobro da samostalno određuje prvi i završni glas u riječi (glasovne igre – Kaladont). Bilo bi dobro da pravilno ponavlja izgovorenu riječ, rastavlja riječ na slogove, slogove spaja u riječ (udaranje ritmom, rastavljanje na slogove). Navedeno pojedinoj djeci može predstavljati problem. Ima li dijete poteškoće s tim navedenim vještinama, to je znak da predčitalačke vještine nisu u potpunosti usvojene.
No, potrebno je naglasiti da dijete ne mora i ne treba znati čitati prilikom dolaska u prvi razred. I sama sam se susretala s učenicima koji u prvi razred dolaze kao nečitači s poteškoćama u analizi i sintezi. Ti isti učenici, uz malo veći trud i rad u školi, ali i kod kuće, do kraja prvog razreda postižu gotovo istu razinu čitalačkih vještina kao i oni koji su u prvi razred došli kao čitači. Važno je pravodobno reagirati i pratiti upute učiteljice/učitelja te djetetov napredak. Također, moram napomenuti da početne poteškoće koje dijete može imati pri analizi i sintezi glasova najčešće nisu povezane s intelektualnim razvojem djeteta te, ako dijete kontinuirano vježba, one s vremenom nestaju.
Na kraju testiranja povjerenstvo ocjenjuje djetetovo ponašanje tijekom ispitivanja, odnosno dodjeljuje određeni broj bodova ovisno o tome je li dijete tijekom procjene surađivalo ili ne. Ovaj oblik testiranja podložan je promjenama i svaka škola ima pravo provoditi testiranje na način koji odgovara potrebama škole (veličina škole, broj školskih obveznika itd.).
■ Napisala: Sanja ŽUPAN, učiteljica razredne nastave, učitelj mentor | OŠ dr. Ante Starčevića, Zagreb ■