Dijaloško ili didaktičko? Rasprave i borbe na tu temu sežu do Sokrata, no možda je vrijeme da pomalo krenu k svojemu kraju – kaže učitelj i autor Mark Enser.

Tekst Što je poučavanje? Razriješimo višestoljetnu raspravu o tome objavljen je na britanskome obrazovnome portalu TES.

Poučavanje je bilo osuđeno na propast, za početak.

Neki od najranijih zapisa o poučavateljskim praksama koji su nam dostupni dolaze od Sokrata (ili, u najmanju ruku, od Platona koji je pisao ono što je smatrao da bi Sokrat zapisao) i u njima pronalazimo misao da učiteljeva uloga nije prijenos znanja, nego izvlačenje na svjetlo dana onoga što već postoji u učeniku.

Učitelj u tome procesu nema što ponuditi osim pedagogije zamišljene tako da vodi ljude k oslobađanju onoga što već znaju.

Premotamo li tu priču dva i pol tisućljeća kasnije, zastupanje ideje da učitelji možda postoje i zato da bi posredovali znanje, da bi poučavali o onome što znaju umjesto da isključivo olakšavaju učenje u drugome, i dalje izaziva ubrzano disanje u obrazovnome svijetu.

Preosjetljiva izbirljivost i snobizam

U osamnaest godina svojega nastavnoga rada, izgubio sam pojam o tome koliko sam puta čuo izjave poput „oni počinju učiti nakon što ti prestaneš govoriti“ kao i o tome koliko sam se puta susreo s raspravama kako poučavanje nekoga nečemu zapravo prelazi u vapaje za „teškim drilom“, „bubanjem napamet“ te optužujućim pitanjima „čijemu znanju“ ih zapravo pokušavaš poučiti.

Izgleda da je riječ o preosjetljivosti, kao inverziji snobizma, vezanoj uz ideju da bi jedna osoba mogla znati o nečemu više od ostalih i da bi mogao postojati korpus znanja za koji određena kultura smatra da je bitan te ga želi sačuvati i prenijeti s generacije na generaciju, obogaćujući ga i revalorizirajući tijekom toga procesa.

U jednom od najljepših djela obrazovne tematike na koje sam ikad naišao, Receiving The Gift of Teaching: from „learning from“ to „being taught by“, Gert Biesta iznosi da bismo ulogu učitelja trebali vidjeti ne kao ulogu onoga tko olakšava učenje, nego onoga tko svojim poučavanjem pruža dar.

Učitelji ne iznose na svjetlo dana ono što već postoji u učeniku, nego mu dodaju nešto novo. Za nama su tisuće godina otkrića, umjetnosti, kazališta, glazbe i ostvarenja koja su stvarana i razvijana širom svijeta, a uloga učitelja je uloga skrbnika, kustosa i upravitelja (kuratora), koji sabire cjelokupno svoje znanje i daruje ga idućem naraštaju – prenoseći taj dar.

Evolucija znanja

Naravno, prijenos u tome slučaju ne znači proizvodnju istovjetne replike u učeničkome umu, učenje ne funkcionira na taj način. Ono što im poklanjamo bit će oblikovano prema onomu što oni već znaju i onomu što su iskusili, i to je sjajno i trebalo bi kao takvo slaviti. Znanje, kao živo biće, razvija se dok putuje kroz naraštaje.

Kao i svaki pravi dar, dolazi bezuvjetno. Mogu odlučiti žele li ga potpuno odbaciti, proglasiti ga za sebe bezvrijednim ili ga odložiti i ponovno otkriti u godinama koje dolaze kada odjednom shvate njegovu vrijednost.

Bilo kako bilo, odluke što će učiniti s produktima prijašnjih naraštaja mogu donijeti jedino ako su im oni uopće predstavljeni.

Ako želimo da mladi ljudi imaju sredstvo kako bi mogli misliti za vlastite potrebe, suočavati se sa svijetom i mijenjati ga na bolje, tada moraju imati znanje kojim će misliti i djelovati.

Dijaloško poučavanje, koje podrazumijeva uključivanje učenika u dublje razgovore o njihovu učenju, često je kontrapunkt modelu prijenosnoga poučavanja. Jedan od najistaknutijih mislitelja u ovome polju, Robert Alexander, ističe da je učiteljev govor najučinkovitiji u zemljama u kojima su „prijenos znanja i kulturalna inicijacija eksplicitni obrazovni ciljevi“.

Tamo gdje je ova povijest prijenosa znanja zamijenjena onim što Biesta naziva konstruktivističkom pedagogijom, ne pronalazimo mogućnost za razgovor. Učenici ne znaju dovoljno.

Smatram da smo počeli svjedočiti dobrodošloj promjeni u engleskim školama u kojima, nakon stoljeća govorenja da smo pomoćni vodiči, učitelj zauzima mjesto mudraca na pozornici.

Vjerujmo, to bi moglo voditi prema većem poštovanju za učiteljsku profesiju kao onu koja društvu može ponuditi više od toga što učenik donosi u učionicu, i koja će voditi naraštaje mladih osoba u svijet opskrbljujući ih izvanrednim darovima: prikupljenom mudrošću, umjetnošću i znanjem naraštaja koji su im prethodili.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Mark Enser, učitelj i autor ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, od 1997. godine dostupna na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■