U anketi koja je provedena u jednoj studentskoj grupi postavljeno je pitanje kad im je posljednji put netko nešto čitao. Većina studenata odgovorila je da su posljednji put to doživjeli u razrednoj nastavi, a dio da se ne sjeća jesu li im ikad roditelji čitali.

I ja sam u svojem razredu provela anketu. Moji su učenici napisali da im je draže kad im ja čitam nego kad čitaju s platna, odnosno prezentacije. Oni jednostavno uživaju u tim trenutcima. Čitam im bajke, slikovnice, pjesme i igrokaze. Vrlo me često pitaju hoću li im čitati.

Projekt „Čitam sebi, čitam tebi“ nastao je zbog te dječje zainteresiranosti za živu riječ, odnosno radi razvijanja sposobnosti doživljavanja teksta s pomoću interpretativnog čitanja.

RAZLOG POKRETANJA PROJEKTA

Zbog raznovrsne tehnologije koja današnju djecu okružuje od malih nogu, sve manje djece čita knjige. Većinu slobodnog vremena provode pred ekranima – mobitela, tableta ili računala. Nažalost, mnogi roditelji zbog nedostatka vremena i ideja djeci daju mobitel u ruke kako bi ih umirili ili zabavili dulje vrijeme. Čitanje je vještina koja je potrebna i za služenje novom tehnologijom.

Čitanje od malih nogu iznimno je važno jer se svakom pročitanom knjigom obogaćuje rječnik. No rječnik nije jedino što se razvija čitajući – oni koji dobro čitaju lako slažu vrlo složene rečenice i općenito se bolje izražavaju, pogotovo pisano. Jedno je britansko istraživanje dokazalo da ljudi koji puno čitaju nisu napredniji samo u području pismenosti nego postižu bolje rezultate i u drugim područjima, čak i u matematici (ne zaboravimo da na raznim međunarodnim testiranjima traže jezičnu matematičku pismenost).

Nadam se da će provedba tog projekta rezultirati vidljivim napretkom djece u aktivnom slušanju, prepričavanju, usvajanju dotad nepoznatih riječi i razvijanju čitačkih sposobnosti – razumijevanju glasova, riječi i rečenica te rimovanja, što potiče kognitivni i jezični razvoj djece. Slikovnice i knjige koje ćemo čitati bit će pozorno birane kako bismo s djecom mogli razgovarati o toleranciji, poštovanju različitosti, aktivnom donošenju odluka i prenošenju temeljnih građanskih i demokratskih vrijednosti. Sve je to važno za odrastanje djece u višekulturnom društvu u kojem će trebati donositi odgovorne odluke.

ČITANJE SE UČI ČITANJEM

Ciljevi projekta:

– razvijati čitateljske vještine i navike

– razvijati zanimanje za knjigu i čitanje općenito

– potaknuti zajedničko čitanje roditelja i djece, učenika drugim učenicima, učenika učiteljici i istaknuti važnost takva čitanja za uspješno ovladavanje vještinom čitanja.

U mojem razredu ima učenika koji znaju čitati i onih koji ne znaju, ali to je nevažno jer im je trenutačno moje interpretativno čitanje neke slikovnice najvažnije. U slobodno vrijeme vidim učenike koji znaju čitati kako po uzoru na mene ponovno čitaju poznate slikovnice onima koji ne znaju čitati. Trude se oponašati me i potaknuti zanimanje za slova i čitanje u učenika koji ne znaju čitati.

Dosad smo na taj način čitali tri slikovnice, a ovdje je osvrt na jednu od njih.

TATJANA ČEKADA: MARA ŠARA I LET S PUNO DARA, listopad 2017.

Tu slikovnicu, koja je oplemenjena predivnim ilustracijama, morala sam učenicima čitati triput. Svaki su put otkrili neki novi dio ili ga bolje razumjeli.

Na kraju je zajednički zaključak bio da treba slušati starije i da je obitelj najveće bogatstvo.

POGLEDAJTE I FOTOGALERIJU