Ponosno kažem: u odličnom razredu.

Pišući spomenute osvrte tijekom 175 radnih dana ove školske godine, na umu su mi uvijek bili moji učenici. Za svakoga od njih znam što je naučio, kako se snašao u razredu i koliko se razvio. O svakome bih mogla ispričati barem jednu anegdotu.

A što sam ja naučila od svojih prvašića?

• Naučila sam da su djeca uvijek djeca. Možda današnji učenici imaju drukčije interese, drukčiju pozornost, ali su, kako i priliči djeci, zaigrani, otvoreni i spremni učiti.
• Katkad sam trebala zastati, osvrnuti se i ponosno istaknuti što smo sve svladali kako bih mogla dalje. Stoga je i pisanje ove kolumne u meni poticalo želju da se prisjetim lijepih trenutaka.
• Učila sam o novim bolestima, poremećajima, o onima koji su drukčiji i o njihovu pogledu na svijet. Čitala sam, samostalno se educirala i neprestano tražila kvalitetne izvore znanja i nove ideje koje sam primjenjivala u radu.
• Uvela sam u nastavu „tradicijsku igru”.
• Cijelu sam školsku godinu provodila projekt učenja  pokretom i učenike upoznala s 25 različitih vježbi fine motorike.
• Naučila sam još mnogo lijepih stvari, recimo to da se đaci uvijek nasmiju kad ih pokušam oraspoložiti.

A što su oni naučili osim onoga što je propisano programom?

■ Naučili su raditi u skupinama.

■ Naučili su pomagati potrebitima.

■ Razvili su ljubav prema bližnjem i suosjećanje s onima kojima je potrebna pomoć.

■  Naučili su igrati se prema pravilima.

■  Uključili su se u pet projekata eTwinninga, upoznali druge škole i učenike diljem RH.

■ Naučili su slušati svoju učiteljicu.

■  Natjecali su se u različitim natjecanjima i naučili biti dostojanstveni i u pobjedi i u porazu.

Što su pak naučili roditelji mojih prvašića?

• Upoznali su drukčiji oblik organizacije rada, podsjetili se kako škola funkcionira.
• Mnogi su poslušali moje savjete i dopustili da im pomognem u njihovu obiteljskom životu i nadzoru učenika.
• Neki su ignorirali moje savjete i brigu, ali uvijek mogu reći da sam pokušala i trudila se.
• Uvidjeli su da njihova djeca pohađaju nastavu u otvorenom razredu jer su sve aktivnosti mogli pratiti na razrednim mrežnim stranicama.
• Naučili su aktivno surađivati sa školom i učiteljicom te pratiti sve što se događa u razredu, a katkad su pročitali i neke moje tekstove na Školskom portalu.

Brzo je proteklo tih 175 nastavnih dana i, priznajem, nedostajat će mi svakidašnje druženje s mojim malim učenicima. Katkad je i meni i njima naša učionica bila utočište, naša sigurna zona, mjesto na kojem se razumijemo i bez mnogo riječi.

Zbog svega toga za svoje ću učenike izraditi ljetnu vježbenicu. Neće biti teška i neće vrvjeti podatcima, već će biti istraživačka, pomalo drukčija, kako bi im ljeto bilo aktivno, kako bi se sjetili svih anegdota te kako bi čitali i ono što su pročitali prikazali slikovno ili s pomoću umne mape. Ovdje je poveznica za vježbenicu izrađenu prije tri godine za jedan prvi razred.

Škola će ovoga tjedna zatvoriti vrata za učenike, a pred nastavnicima je mnoštvo sastanaka, pisanje svjedodžba, uređivanje učionica, ispunjavanje važnih školskih dokumenata i tako sve do sredine srpnja.

Uza sav taj posao koji nas očekuje nedostajat će mi onaj poticajni žamor mojih prvašića, nedostajat će mi njihova šetnja do mojeg stola i pitanje: A što ti tu pišeš? Nedostajat će mi i naše zamjene sličica ili ples u kojem glumimo neku životinju…

Vratit će se veći, ozbiljniji, drukčiji…, ali nakon 175 dana poznanstva vratit će se kao MOJ razred.

Neke niti više nitko neće presjeći.

…………………..

Sandra VUK, OŠ Augusta Šenoe, Zagreb

UHURN Zvono