SANDRINA UČIONICA
Što je bilo, bilo je! [1.dio]
objavljeno: 15. lipnja 2020.
Kolumna Sandra Vuk
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle.
SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
Povratkom u učionice kao da se život donekle vratio u normalu, osim u jednome segmentu koji je meni mnogo značio.
Danas mnogi pišu o svojim iskustvima i vještinama koje su stekli u našoj virtualnoj učionici. Mnogi navode primjere gdje su mogli naučiti o određenim digitalnim alatima i pokazati ih.
Danas, još uvijek, nemam odmaka od svega i ne mogu reći na koga je utjecalo ili nije, ali htjela sam i sama o tomu napisati nekoliko riječi.
Webučionicom zovem mjesto gdje sam učenike uvodila u digitalni svijet korak po korak. Gledajući unazad, pojmom Webučionica koristim se s djecom već osam godina.
Kad sam nakon godina zanemarivanja onoga što znam našla način da sakupim ljudi oko sebe kojima mogu prenijeti ono što znam i učim zajedno s njima, osjećala sam se sretno.
Ima i jedna malena anegdota. Mnogi se vole hvaliti koje su godine postali informatički pismeni, a ja na to samo pogledam svoga supruga i sjetim se gdje i kako smo se upoznali (ICQ) i eto nas već 16 godina u braku. Teško da bih bez informatičke pismenosti to mogla prije dvadesetak godina. ?
Vratimo se na temu Webučionice. Projekt je to koji je započeo u srpnju 2019. za malenu skupinu korisnika. Imala sam želju – okružena svojim dragim kolegicama Nevenom Petrović i Lanom Jager – pokušati nešto drukčije. Raditi ono u čemu smo dobre, dijeliti primjere dobre prakse te poticati i učitelje razredne nastave da se koriste tehnologijom u učionicama – čak i ako imaju tek jedno (stolno) računalo.
Do rujna 2019. skupina je već narasla na 300 korisnika i bila je mješovita – od učitelja razredne nastave do profesora u srednjim školama i knjižničara.
Održavali smo Webinare – svakih 14 dana imali smo po dva nova s otprilike 70 do 100 sudionika. U to vrijeme često sam pisala kako radim nastavu na daljinu s jednim učenikom koji se odselio u drugu (udaljenu) državu te kako izgleda takvo učenje.
Potaknuli sam učitelje (njih desetak) da sami otvore svoje virtualne učionice za učenje, međusobne edukacije, dogovore i rad s bolesnim učenicima.
Sve se promijenilo 13. ožujka na dan kad smo SVI dobili obavijest da se škole zatvaraju.
Toga smo vikenda imali sedam webinara o učenje na daljinu i o tomu kako ga organizirati.
Sve znanje koje sam imala i stekla učeći učenike na daljinu utkala sam u roku manjem od četiri sata u prvi webinar na kojem je bilo 550 sudionika. I tada je navala krenula – ljudi su imali pitanja, mi nismo imali odgovore, ali znali smo barem ponešto. Odmah smo predložili platforme za komunikaciju i rad, za organizaciju i prijenos sadržaja te za načine vrednovanja u tim situacijama.
(Vjerovali ili ne, ali mi smo već tada predložili Loom, Zoom, Google Classroom…)
Prije bilo kakvoga dopisa iz MZO mi smo u 48 sati educirali oko 5 000 ljudi.
Kakva su to vremena bila, ne znam bih li danas ponovila cijelu tu priču…
Nastavljamo u sljedećoj kolumni…
Piše: Sandra VUK | OŠ SVETA NEDELJA, SVETA NEDELJA ■ Moj web ■ Razredna stranica 3. B ■ Webučionica web alati za rad u nastavi ■
