SANDRINA UČIONICA
Učiteljica na daljinu [245.]
objavljeno: 28. ožujka 2020.
Kolumna Sandra Vuk
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle.
SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
Prošlo je već 14 dana otkako je počela nastava na daljinu, stoga vjerujem da svi znaju što to znači. Nedostaju mi moji učenici. Sve što trenutačno radim za njih ne može se uopće usporediti s radom u učionici. Nema onoga žara i zanosa…
Znam da je za sve nas bolje ovako, ali držim da smijem priznati što osjećam i želim.
Kad su nas obavijestili o prestanku rada škola, bila sam spremna. S učenicima sam mirno razgovarala o svemu, objasnila sam im načine poučavanja u virtualnoj učionici te kako će mi slati zadaće i komunicirati sa mnom.
Zaista sam mislila da sam spremna.
Tijekom toga vikenda proučavala sam i pripremala sav sadržaj jer sam znala da ništa više neće biti kao prije, a nisam htjela da roditelji, uz sve ostalo, još moraju biti i učitelji.
U mnogim je obiteljima više školske djece, stoga nisam mogla očekivati da će svaki moj učenik imati računalo samo za sebe.
Pripremila sam sve sadržaje za ožujak i travanj i izdvojila ono najbitnije. Ponovila sam sve što znam o učenju na daljinu, zapisala bilješke u svoju zelenu bilježnicu i mislila da sam spremna.
U ponedjeljak, 16. ožujka platforma je bila spremna. Postavila sam sadržaj za cijeli tjedan, odredila način komunikacije s učenicima i već u 9 sati stigla je prva zadaća.
Nastava na daljinu povukla me u rupu bez dna iz koje ne mogu van. Radim od 12 do 18 sati dnevno. Ne mogu otići ni do kupaonice, a da me ne dočeka desetak zabrinutih poruka. Odjednom sve što znam svima treba „sad i odmah“.
Moji su učenici naviknuti na to da na razrednim stranicama mogu naći ono što radimo, stoga nisu doživjeli prevelik stres zbog razdvajanja. Oni koji su redovito pisali zadaće, pišu ih i sada, a oni koji nisu pisali ili su im ih pisali roditelji, i sada tako rade.
Dvaput smo se našli uživo u svojoj virtualnoj učionici. Zaželjeli su se međusobne komunikacije, pa sam im to i omogućila.
Svi su bili nazočni. Moram ih pohvaliti jer se znaju pridržavati pravila i slušaju jedni druge. Stalno su tražili da uključim kameru jer su me željeli vidjeti, ne samo čuti.
Moram pohvaliti i roditelje koji izuzetno toplo komuniciraju, šalju zadaće, obavijeste me o svim novostima – čine me sretnom u ovo nesretno vrijeme.
Gužva u „Webučionici“ ne jenjava. Webinari se održavaju svakodnevno. Čak su i onaj dan kad je Zagreb pogodio potres mnogi čekali webinar i bili razočarani jer ga nije bilo.
Sad nije vrijeme da kažem da što ne mogu ili neću. Da je današnja kolumna pisana prije 14 dana, naslov bi bio Vrijeme je za stanku. Međutim, očito još nije to vrijeme i treba izdržati još malo.
Da, lijep je osjećaj kad je na webinaru 500 ljudi, lijepo je čitati kad ljudi zahvaljuju za svu pomoć koju su dobili, ali meni nedostaje moj razred, naša živa riječ, naši projekti, naše pjevanje, naša glazba…
Samo želim biti učiteljica svojemu 3. b razredu!
PIŠE: SANDRA VUK | OŠ SVETA NEDELJA, SVETA NEDELJA
■ Moj web ■ Razredna stranica 3. B ■ Webučionica web alati za rad u nastavi ■ Fotografije: Photo by Raul Varzar on Unsplash | Photo by Júnior Ferreira on Unsplash | Photo by Diego PH on Unsplash
