„Naša uvjerenja o tome što rad čini kvalitetnim i učinkovitim zapravo – uopće nisu učinkovita. Rad od jutra do sutra – uopće nije učinkovit. Prekobrojni prekovremeni sati na poslu – uopće nisu učinkoviti.“

„Biti učinkovit znači usredotočiti se i napraviti nešto snažno i s voljom, a zatim se odmoriti.“

Slavlje je bitno u ljudskom životu. Kao i odmor. Da bi uistinu bili djelotvorni i postigli svoju svrhu, ti trenutci moraju biti neoskvrnjeni brigama i obvezama. Čisti i slobodni. Treba ih htjeti poznavati i treba im znati dati šansu.

Kao i kvalitetan rad, koji valja prakticirati i usavršavati dok ne počne teći snažno i bez prepreka – i kvalitetno slavlje i odmor valja vježbati.

I kultura rada, i kultura slavlja i odmora imaju svoje zakonitosti.

Radimo dobro kada znamo što radimo, kako, u kojim rokovima; s kim i u kojim uvjetima; kada smo privrženi onomu što radimo, kada imamo volje, snage i nadahnuća. Kada ne svaštarimo i ne prekidamo bez veze.

Jednako je i sa slavljem odnosno odmorom. Moramo im biti privrženi, otvoreni, nadahnuti, iskreni i zainteresirani. Ne smijemo prekidati. Pritom i – ukidati. Moramo im pružiti i vrijeme i uvjete.

Članak koji slijedi primarno je namijenjen stvaranju suradničkoga ozračja i jačanju timskoga rada u tvrtkama i korporacijama. Bez obzira na prvobitnu namjenu, članak  donosi niz razmišljanja, iskustava i uputa prikladnih za svako nastojanje da se postigne kvalitetna suradnja, povezanost i sklad u timskome radu odnosno radu na zajedničkim ciljevima. A upravo na tim principima, htio-ne htio, nužno funkcionira školski život.

Nije na odmet usmjeriti pozornost na to da sve što je u članku izrečeno vezano uz  zaposlenike – a ujedno primjenjivo i na zaposlenike u školama, jer se upravo u školama svakodnevno događaju (odnosno trebali bi se događati) najviši oblici timskoga rada, suradnički i sinergični – ujedno je primjenjivo i bilo bi bitno primijeniti i na učenike.

Sve što je primjenjivo na upravitelje korporacija, odnosno na ravnatelje škola, primjenjivo je i na učitelje i njihovu ulogu u organizaciji vremena i obveza u učeničkom životu. Ne jedinu (ulogu/utjecaj u organizaciji i u životu), ali bitnu.

Naime, i učenicima je potrebno vrijeme slavlja i vrijeme odmora. Neometanoga. Kako bi zatim mogli snažno i osvjedočeno pristupiti iskrenom, stvaralačkom radu. Baš kao i odrasli.

Stoga je takvu osviještenu i svrhovitu životnu kulturu potrebno graditi kako u privatnom, tako i u poslovnom okružju, cijeloga života, bez obzira na dob, a osobito od najmlađe (školske) dobi. Da bi mogli na kvalitetan način usmjeravati svoje učenike, učitelji bi i sami morali biti tako usmjeravani i poticani.

Članak u nastavku potpisuje američka poduzetnica, autorica i trenerica životnih i poslovnih vještina  Katherine Spinney. U prijevodu je tekst mjestimice prilagođen i dopunjen.

Stanovnici Sjedinjenih Američkih Država svake godine slave Dan neovisnosti. Povorke, vatrometi, različite poslastice, zastave i glazba zaposjedaju kako velike gradove, tako i manja mjesta od Atlantskoga do Tihoga oceana.

Bez obzira na društveni status i raznovrsne stavove i uvjerenja, osobe različitih životnih stilova odlučuju na određen način obilježiti i proslaviti blagdan, praznik ili svetkovinu.

Tijekom cijele godine širom zemlje i širom svijeta ljudi se okupljaju i povezuju kako bi slavili i označili različite prigode kao što su blagdani, prirodne pojave, sportske pobjede ili posebni životni trenutci.

Svaki je dan u kalendaru nečemu posvećen – slavi se hrana (primjerice, pizza ili maslinovo ulje), postoji dan koji podsjeća na majke, očeve, djecu, braću i sestre, žene i muškarce, dan kućnih ljubimaca, obilježava se Dan učitelja, Dan planeta Zemlje, dani knjiga, knjižnica i knjižničara, dani zaštite voda, flore, faune… Zapravo, dozovite u sjećanje bilo koga i bilo što i vrlo je vjerojatno da već postoji i taj osobit dan, namijenjen sjećanju i proslavljanju vrijednosti i ulogâ kojih ste se upravo prisjetili.

Što slavimo i kako slavimo, može varirati, ali naša zahvalnost i svjesnost značenja proslave i slavlja u našim životima u pravilu je univerzalna.

I dok u privatnoj sferi prihvaćamo slavlje kao bitno mjesto kojega se ne odričemo, u profesionalnom životu nekako ga propuštamo.

Što ne propuštamo proslaviti?

Rođendane? Vjerske blagdane? Dan pobjede? Prijateljevu diplomu? Vjenčanja bliskih rođaka? Dolazak novorođenčeta u obitelj? Useljenje u novi dom? Odlazak u mirovinu? Pokretanje novoga posla? Napuštanje dugogodišnjega druženja s cigaretom?

Tijekom godina, na koliko ste ukupno proslava, domjenaka ili priredaba bili i pritom proslavili nešto od gore nabrojenoga, ili još mnogo toga što nije spomenuto?

Taj popis zasigurno nije kratak, pa i tada kada je najkraći.

Pronalazimo načine i prigode da proslavimo gotovo sve što poželimo.

Mogli bismo se pritom zapitati:

Zašto slavimo upravo to što slavimo?

Osjećamo li se dobro zbog toga?

Povezujemo li se u tom slavljeničkom činu uistinu s onima koje volimo? Cijenimo li mogućnost takva povezivanja?

Vjerujemo li iskreno da je bitno odati počast posebnim trenutcima i proslaviti ih?

Osjećamo li da je slavljenje ključan dio života, osobito sretnoga, ispunjenoga i uravnoteženoga života kakvom u pravilu težimo?

Ako su odgovori dijelom ili i potpuno potvrdni, i vezani uz privatni život, kakvi bi bili kada bismo ista pitanja postavili s obzirom na posao kojim se bavimo? Slavimo li osobite trenutke vezane uz posao s istim oduševljenjem ili istom revnošću kakvom obilježavamo nerijetko već ustaljene obrasce u privatnim prigodama?

Ako ne, zašto je tomu tako?

Zašto je slaviti bitno?

U poslu, kao i u životu, bitno je – zapravo, presudno – slaviti svoja postignuća i dosege. Zašto taj dio u poslu zanemarujemo? Ako su nam slavlja u privatnoj sferi života potrebna, zašto nam ne bi bila potrebna i na poslu?

Istina, posla je mnogo. Ostajemo prekovremeno. Nosimo ga sa sobom kući. Radimo vikendima i tijekom odmora. Ostavljamo uključene mobitele i kada više nismo na poslu. Jedemo ono što nam se prvo nađe pri ruci; za radnim stolom. I krećemo se od jednoga predmeta ili događaja prema drugom bez zaustavljanja i pomisli o tome što smo upravo uspjeli i ostvarili.

Umjesto da zastanemo, smjesta koračamo dalje. I ne sjetimo se odvojiti primjereno vrijeme da bismo stali i proslavili ono što je dobro napravljeno. Smatramo da nemamo dovoljno ni vremena ni novca za takvo što. Ne prepoznajemo koliku vrijednost i ulogu ima slavljenje vlastitih postignuća. Umjesto toga, dokazujemo i ponavljamo da samo radimo svoj posao, da smo profesionalci kojima je to obveza, da je dobro obavljen posao naša nagrada.

Ako smo na upravljačkome mjestu, svoje zaposlenike i njihov rad uzimamo zdravo za gotovo. I zatim se čudimo zašto se ljudi osjećaju iscijeđeno, skrhano, zašto posustaju ili odustaju.

Zaposleni moraju znati da dobro rade svoj posao, da je njihov rad cijenjen i da oni koji su zaduženi za ukupno funkcioniranje sustava, zapažaju što se događa i kako tko radi.

Da, osobna motivacija, kao unutarnja pokretačka snaga na razini pojedinca, može imati  popriličan rok trajanja, ali – ipak – ima rok trajanja. Koji istekne.

Ako ste osoba koja vodi, upravlja ili ravna poslom, ključno je da ljudi u vašem timu znaju koliko cijenite njihov rad. Ne samo da će se zbog toga dobro osjećati, nego ćete ih tako i zadržati da ostanu. Svatko želi mogućnost raditi ono što radi najbolje, a većina ljudi pritom treba i potvrdu da se to i prepoznaje. Kao upraviteljica ili upravitelj, to je najmanje što možete učiniti da bi ljudi s kojima radite i na koje računate ostali motivirani i privrženi onomu što rade.

Rad od jutra do sutra – uopće nije učinkovit!

Još jedan razlog zašto je bitno slaviti – a da bi se rad nastavio s nesmanjenim žarom i učinkovitošću – jest taj što su nam potrebne stanke, kako tijekom dana, tako i tijekom duljih razdoblja.

Istraživanja pokazuju da naša uvjerenja o tome što rad čini kvalitetnim i učinkovitim zapravo – uopće nisu učinkovita.

Rad od jutra do sutra – uopće nije učinkovit. Prekobrojni prekovremeni sati na poslu – uopće nisu učinkoviti.

Biti učinkovit znači usredotočiti se i napraviti nešto snažno i s voljom, a zatim se odmoriti.

Naš um i naša tijela dobro funkcioniraju kada imaju prigodu odmoriti se.

A slavlje nam pruža upravo takvu prigodu.

Bez obzira na to je li riječ o kolačima u sobi za odmor ili o desetminutnom sastanku posvećenom osobito izabranoj temi, proslava nam omogućuje da se isključimo iz uobičajenih ili aktualnih zadataka i da se usmjerimo na nešto jednako bitno – priznanje i poštivanje onoga što je već ostvareno.

Kada slavimo kao tim ili ekipa, to nam pomaže produbiti i učvrstiti međusobne odnose, povezati članove tima. Kao prvo, slavlje na prirodan način povezuje suradnike dok dijele zajedničko pozitivno iskustvo. Drugo, vrijeme u kojem članovi tima mogu razgovarati i bolje se upoznati rasvjetljuje i jača njihove međusobne odnose što će kao posljedicu imati bolje funkcioniranje u budućim aktivnostima.

Kako se ljudi međusobno približavaju i upoznaju na osobnoj razini, bolje će surađivati i usklađivati se i na profesionalnoj. Dijeljenje nečega zabavnoga i radosnoga pomaže zaposlenicima da ugledaju jedni druge u sasvim novome svjetlu.

Na žalost, ljudi koji zajedno rade, često se poznaju samo toliko koliko je potrebno da se izvrši određen zadatak. A to nije dovoljno da bi se uočilo kako bi mogli najbolje surađivati, što ih pokreće i nadahnjuje te kako ostvariti kvalitetnu komunikaciju.

Omogućujemo li zaposlenima da se bolje međusobno upoznaju, osobito u opuštenom, prirodnom i zabavnom okružju (proslavljajući nešto), gradimo – cjelokupno i dugoročno –  bolje odnose i veću učinkovitost.

Kako slaviti?

Prisjetite se posljednjih pet zabava na kojima ste bili.

Što im je zajedničko? Po čemu se razlikuju?

Proslave se javljaju u svim oblicima i veličinama. Kada je riječ o feštanju, možete biti maštoviti i inovativni koliko god poželite.

Proslava može biti zabava (na nebrojeno mnogo načina), ali i ne mora biti.

Može biti trenutak na sastanku u kojem će ljudi moći zapljeskati ili trenutak u kojem ćete  snimiti zajedničku fotografiju. Može biti i blistava e-poruka koju šaljete nadležnima o dostignućima nekoga pojedinca ili tima. Može biti i čašćenje sladoledom, košarkaška utakmica ili podjela osobito smišljenih diploma. Može i produljeno vrijeme za ručak ili dodatni slobodan dan. Rukom pisana poruka ili objava na mrežnoj stranici ustanove ili tvrtke u kojoj ste zaposleni. Može biti i dar, simboličan ili određene vrijednosti, skeč ili lirski tekst kojim ćete iskreno izraziti osjećaje koje želite podijeliti s povjerenjem da ih osobe s kojima dijelite mogu i znaju primiti. Može biti i stisak ruke pri čestitci ili dodjela certifikata o uspješnosti kakva timskoga rada.

Možete prije proslave postaviti svoje očekivanje (ako do ovoga datuma…, kada ostvarimo…, tada ćemo slaviti) ili možete biti neposredni i spontani, bez postavljanja uvjeta.

Možete uložiti i potrošiti onoliko za koliko se odlučite, ili ne morate baš ništa od toga.

Ima neizmjerno mnogo načina na koje možete prepoznati i potvrditi nečiji rad, izraziti poštovanje te proslaviti uspjehe i dostignuća ljudi s kojima radite.

Uostalom, pitajte ih kako se osjećaju i što bi željeli. Na način na koji ćete dobiti iskrene odgovore.

Nitko vam ne može bolje reći što bi vaši suradnici i djelatnici željeli, od njih osobno.    

Prigovori na slavljeničke trenutke…

To previše košta, to se ne isplati.

Da, može biti skupo i materijalno neisplativo, ali – i ne mora.

Kao što je prethodno rečeno, odvojiti trenutak da bi se obilježilo i proslavilo kakvo postignuće ili doseg, znači – jedino to: odvojiti trenutak. Kratak telefonski razgovor, e-poruka ili dio teksta u mjesečnome biltenu. Ne mora koštati ni lipe.

Mnogo je opcija koje stoje malo ili ništa; stoga, prestanimo se služiti izgovorima dok iz nekih razloga izbjegavamo pohvaliti i potvrditi postignuća timova s kojima radimo. 

Nema vremena.

Razumijem da može izgledati da nema vremena.

No, kako je već naglašeno, za neke oblike proslave dovoljno je doslovce nekoliko minuta. A za ostale, koji zahtijevaju nešto više vremena, takvi su zahtjevii opravdani, oni to i zaslužuju.

Kao i druge bitne zadaće koje obavljamo sa svojim timovima, malena ulaganja dugoročno će sačuvati mnogo vremena. S obzirom na to da su cijenjeni zaposlenici najzadovoljniji zaposlenici, uključite tu činjenicu dok stvarate širu sliku vezanu uz one trenutke kada treba zadržati određeni kadar ili kada nastupa vrijeme smjene generacija i potraga za novim poslom. Upravo zato što se osjećaju dobro, cijenjeno i viđeno, neće vas napustiti.

Koliko će vam vremena uštedjeti to što nećete morati tražiti zamjenu jer je netko tko je potreban i strukom deficitaran na tržištu rada, otišao raditi negdje drugdje?

Koliko vam je vremena uštedjelo to što ne morate ulaziti u razrješavanje određenih sukoba i nezadovoljstava koji se događaju kada se osobe osjećaju nepriznato i kada se gledaju očima površnosti i nepotpunosti?

Pa samo rade svoj posao…

Istina!

Ali i – zabluda.

Razmislite o svojem životu izvan posla. O tome što radite u ulozi roditelja, djeteta, tete, prijatelja, predstavnice stanara, zadnjeg veznog na prijateljskim nogometnim utakmicama, članice crkvenoga zbora… ili u bilo kojoj drugoj ulozi koju ste preuzeli.

Razumijem, tê ste uloge svojom odlukom preuzeli, no kakav je osjećaj kada vam netko na tome i zahvali? Ili, ide i korak dalje, pa odluči proslaviti nešto vezano uz vašu ulogu? Ili kada uzvratno ne dobijete ni zrnce zahvalnosti? Kada netko vaš rad i ulaganje uzima zdravo za gotovo?

Da, zaposlenici za svoju plaću primaju novčanu naknadu, no to ne znači da se pritom ne žele osjećati cijenjeno i priznato.

Ljudi mogu izabrati gdje će raditi i ako se ne osjećaju dobro ondje gdje jesu, smiju izabrati drugo mjesto na kojem će se osjećati bolje. Uvjerite ih da ostanu na način da iskreno vrednujete i cijenite njihov rad.  

Gradite kulturu radosti i zahvalnosti

Slavljenje i proslave neophodan su, radostan dio života. I dok u privatnome životu dolaze spontano ili prema već ustaljenim obrascima, u poslovnome životu mogu i potpuno izostati. Ako želite da zaposleni daju najbolje od sebe i ostanu odani sredini u kojoj rade, bitno je proslaviti njihova postignuća i iskazati im poštovanje. Gradite na svojem radnom mjestu kulturu radosti i zahvalnosti i tako potpomognite ozračje u kojem se zaposlenici osjećaju ugodno i s voljom dolaze na posao. Otpustite misao da je posao – posao, a mjesečna plaća sve što je potrebno vezano uz priznanje.

Stvorite ozračje koje je afirmativno, suradničko i okrenuto k vrijednostima koje se slave i dijele, a zatim promotrite koliko se aktivnosti bolje razvijaju i uspjesi snažnije ostvaruju u takvoj sredini, za sve koji sudjeluju, uključujući i vas.   

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ autorica američkoga teksta: Katherine Spinney, menadžerica, trenerica životnih vještina, usmjerena na savjetovanje kako pojedinaca, tako i timova u velikim tvrtkama i korporacijama ■ tekst je mjestimice prilagođen i dopunjen (iznimno); izvornik je na poveznici na kraju ove napomene ■ SAD: Katherine Spinney – mrežna stranica društva s ograničenom odgovornošću Katherine Spinney Coaching LLC, namijenjena dijeljenju sadržaja vezanih uz unaprjeđivanje životnih i poslovnih vještina, komunikacijsko umijeće i postizanje uspjeha i zadovoljstva u radu ■ izvornik: katherinespiney.com  ■