Rad u nastavi ne znači samo bavljenje metodički usklađenim znanstvenim područjem za koje smo se prvobitno školovali; iako taj dio našega rada – osobito u predmetnoj nastavi i na višim stupnjevima obrazovne ljestvice – zauzima središnji dio onoga za što smo zaduženi kada stupimo u učionicu.

Kako dobro znamo, rad u učionici, pri bilo kojoj učeničkoj dobi, znači i mnogo sitnih pojedinosti koje, ako nisu napravljene kako treba, mogu itekako ometati ili umanjiti uspješnost obrazovnih postignuća. I ne samo obrazovnih, nego i ukupnih postignuća, uključujući i ona koja se odnose na odrastanje samopouzdanih, komunikativnih i zadovoljnih pojedinaca.

Jedna od takvih „sitnica“ koje se mogu prometnuti i u izvor većih nevolja vezana je uz raspored sjedenja.

Naravno, nije nemoguće da radite s visoko motiviranim učenicima razvijenih komunikacijskih vještina i suradničkih navika koji mogu sjediti bilo gdje i bilo s kim i uvijek ostvarivati najbolje za sebe i za svoju okolinu. Uistinu, nije isključeno da ste okruženi upravo takvom djecom i mladima, no vjerojatno su i oni na tome putu, da postanu upravo takvima, u nekom trenutku imali određen raspored sjedenja.

Da bi jednoga dana znali stvarati i poštivati red, morali su ga najprije negdje doživjeti te – barem neko vrijeme – i živjeti.

A ako do sada još uvijek nisu, uvijek je prigoda da ga dožive upravo u vašoj učionici.

Zašto je raspored sjedenja bitan, pročitajte u članku učiteljice Katrine Ayres koji slijedi u nastavku.

Trebaju li učenici odrediti gdje će sjediti i s kim?

Ne. Kraj priče. – Želim vam ugodan dan!

Haha, samo se šalim, naravno.

Upravo mi padaju na pamet dva utemeljena razloga zašto bi učenici trebali sami izabrati gdje će sjediti.

Prvi je razlog da takav izbor bude nagrada ili poticaj. Drugi je razlog da na temelju takva izbora, nakon što ga učenici naprave i ostvare, učitelj može precizno uočiti tko nikako ne bi trebao sjediti zajedno ili tko je izabrao mjesto koje mu ni najmanje ne omogućuje kvalitetno sudjelovanje u nastavi. Pa kada je dopustio učenicima da sjednu kako žele i kada je time stvorio prigodu uočiti je li njihov izbor optimalan za njihov rad i dobrobit, može mirno pristupiti kvalitetnoj i utemeljenoj izradi rasporeda sjedenja za svoje učenike.

To su, dakle, razlozi za sjedenje po izboru učenika. Ukupno dva razloga.

S druge strane, cijeli je niz razloga zašto u učionici treba postojati zadan raspored sjedenja. Nekoliko njih, o kojima upravo razmišljam, odnose se na učitelja i njegov komoditet, no svi ostali razlozi odnose se na učenike i na činjenicu da zadan i unaprijed dogovoren raspored sjedenja koji se poštuje znači cijeli niz dobrobiti za učenike.

Stoga ću ih ovdje navesti kako mi dolaze na pamet, bez nekoga osobitoga redoslijeda.

Dobrobiti unaprijed dogovorenoga rasporeda sjedenja koji se poštuje

■ Smanjuje tjeskobnost i nemir kod učenika.

– Većina osoba želi znati što ih očekuje. Učenici u tome nisu iznimka. Kada ulaze u učionicu ne znajući kamo trebaju sjesti, osjećaju se nesigurno.

■ Ukida mogućnost manipulativnoga i nasilnoga ponašanja.

– Kada takve pojedinosti nisu određene, kod nekih se učenika javlja manipulativno i nasilno ponašanje; uznemiruju druge učenike, psihički ili i fizički, kako bi se domogli željenih mjesta. Kada su mjesta raspoređena, takvo što ne javlja se ni kao opcija.

■ Stvara se potrebna ravnoteža odnosa i mogućnosti.

– Kada nema zadanoga rasporeda, aktivniji i zainteresiraniji učenici pohrlit će na prva mjesta dok oni koji imaju poteškoća s motivacijom ili komunikacijom, zavući će se u zadnje redove i ondje manje zapaženi produbiti svoju nemotiviranost ili nemogućnost sudjelovanja u razgovorima.

■ Vježbaju se komunikacijske vještine i sposobnost prihvaćanja.

– Ni u stvarnome svijetu ne sjediš uvijek s onim s kim si zamislio. Primjerice u zrakoplovu, vlaku, autobusu, pa i tramvaju. Jednostavno, učiš nositi se s tim.

■ Omogućuje diferencijaciju.

– Učitelji poznaju svoje učenike i njihove potrebe. Zadan raspored sjedenja podrazumijeva odgovarajuća mjesta za učenike s ponašanjima iz spektra ADD-a, za one koji slabije vide ili čuju ili imaju potrebu za učestalijim pokretima odnosno kretanjem. Kod mlađe dobi, tu su i učenici koji pišu različitom rukom, treba pripaziti da se ljevak i dešnjak usklade s obzirom na mjesto sjedenja.

■ Učitelju štedi korake.

– Katkad je u vašem odjelu učenik za kojega se podrazumijeva da mu tijekom nastave morate više puta pristupiti. Želite da sjedi na mjestu na kojem vam je taj pristup najprikladniji, kako biste to mogli učiniti što češće i bez prekida za ostale učenike.

■ Pravedno je.

– Učenici doživljavaju da je tako pravedno. Ne moraju ulaziti u međusobne rasprave i borbe za dominaciju, bez obzira na to je li u fokusu njihovih želja riječ o prvim ili zadnjim mjestima u učionici.

■ Pomaže pri pamćenju učeničkih imena.

– Za učitelje s manjim brojem učenika, to se odnosi na prvi dan (ili prve dane) nastave i razdoblje upoznavanja s učenicima. Ako je riječ o učiteljima koji imaju velik broj učenika u različitim odjelima, tada je to stalna pomoć u pamćenju imena, ali i osoba.

■ Pomaže učiteljima na zamjeni.

– Kada dođe nov učitelj u učionicu, koji nikad prije nije susreo taj odjel, imajući raspored sjedenja, vidi učenička imena, zna s kim razgovara. To je uistinu od velike koristi učiteljima na zamjeni.

■ Evidentno je tko nedostaje.

– Već pri prvom pogledu na učionicu (i učenike, naravno), učitelj može prepoznati koje je mjesto prazno i tko taj dan (ili sat) nedostaje.

■ Pomaže pri vrednovanju.

– Možda imate tablicu za bilješke o učeničkim aktivnostima povezanu s nacrtom njihova rasporeda sjedenja. Ako imate, znate i sami koliko je bitno da se poštuje zadani raspored sjedenja.

■ Stvara nova prijateljstva.

– Mnogima se dogodilo da smo upoznali neke od svojih najboljih prijatelja tako što nam je dodijeljeno da u đačkim danima sjedimo zajedno.

■ I oni koji kasne, imaju svoje mjesto.

– Dogodi li se da netko zakasni na sat, ne mora uznemiravati druge učenike tražeći gdje će sjesti. Ide na svoje mjesto.

■ Prostor sjedenja po potrebi je personaliziran.

– Ako je nekom učeniku potreban veći radni stol od prosječnoga, ili je nekomu premalen stolac na kojem sjedi, to će se urediti tako da se zamijeni stolom ili stolcem potrebne dimenzije. Ali takva zamjena ima smisla ako postoji stalan i unaprijed predviđen raspored sjedenja koji se poštuje.

■ Učenici se uče poštovanju i samopoštovanju.

– Učenici uče poštivati prostor u kojem borave, a tako ujedno jačaju i samopoštovanje i poštivanje drugih osoba s kojima svakodnevno dijele taj prostor. Poštivati prostor znači cijeniti ga i osjećati se ugodno i dobrodošlo u njemu. To se postiže u najmanju ruku time da svaki učenik ima svoje mjesto u njemu.

Raspored sjedenja može se, katkad neizostavno i mora, mijenjati tijekom godine. Možete od toga napraviti i pravu svečanost.

Bitno je da su i pojedinačne i zajedničke potrebe namirene te da se svi osjećaju ugodno, da znaju zašto je nešto napravljeno upravo tako kako jest i da, s obzirom na raspored sjedenja, ne postoje nikakve nedoumice i smetnje kako bi se glavne aktivnosti kojima smo u učionici posvećeni, mogle neometano provoditi.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je dijelom prilagođen i dopunjen, a u izvornom obliku dostupan je na poveznici na kraju ove napomene ■ autorica američkoga teksta: Katrina Ayres, učiteljica, autorica nekoliko knjiga na temu poučavanja, edukacijska savjetnica i urednica mrežne stranice Positive Teaching Strategies (Pozitivne strategije poučavanja) ■ SAD: Awesome Teacher Nation – još jedna mrežna stranica učiteljice Katrine Ayres gdje se mogu pročitati članci o upravljanju razredom o čemu piše na temelju vlastita rada u učionici ■ izvornik: awesometeachernation.com ■