„Tri glavna razloga zbog kojih ljudi napuštaju poslove odnose se na komunikaciju. Umijeće slušanja središnji je aspekt komunikacije, a upravo s tim mnogi se teško nose. Zbog svega toga poučavanje aktivnoga slušanja, kako u školi, tako i na poslu, od ključnoga je značenja.“

Članak Activities to Teach Active Listening objavljen je na na mrežnim stranicama Trevor Muir 11. siječnja 2024.

Koliko ste puta pri prvom susretu s osobom, dok se predstavljala, razmišljali o svom odgovoru potpuno propustivši čuti što vam govori, uključujući i njezino ime?

Ili, je li vam se ikada dogodilo da ste se našli usred žustre rasprave, zapravo sukoba, te ste smišljali kako se obraniti i pobijediti u raspravi tako da baš ništa od onoga što vam je bilo upućeno nije stiglo do vas?

Slušanje je zahtjevno.

Bilo da vodite rješavanje sukoba, razmjenu ideja ili usmjerenu raspravu, jedan je od primarnih ciljeva pridobiti sudionike na međusobno aktivno slušanje. Često tijekom takvih aktivnosti sudionici razmišljaju kako će formulirati vlastite misli i što će iduće reći te pritom ne čuju što druga osoba govori. Kao srednjoškolski profesor tomu sam svjedočio nebrojeno puta. Uveo bih učenike u razredne rasprave i dogodilo bi se da sve skupa izgleda kao da moji učenici imaju vlastita samostalna izlaganja, a ne međusobnu raspravu. Naglasak je bio na isporuci, a ne na razmjeni.

Ili kada posredujete u sukobu te vam jedan učenik povjerava kako ga je drugi učenik uvrijedio, a zatim drugi učenik čini isto, jedino što je on taj koji je doživio uvredu, a počinitelj je onaj drugi. Uopće ne čuju onoga drugoga. Nema odgovora, nema razmjene.

I, budimo iskreni, sa slušanjem se ne muče samo djeca. Prema istraživanjima ( upućujem ovdje na jedno od njih ), tri glavna razloga zbog kojih ljudi napuštaju poslove odnose se na komunikaciju. Umijeće slušanja središnji je aspekt komunikacije, a upravo s tim mnogi se teško nose. Zbog svega toga poučavanje aktivnoga slušanja, kako u školi, tako i na poslu, od ključnoga je značenja.

Naš unutarnji dijalog može biti snažan i zaglušujući

Aktivno slušanje hotimična je komunikacijska vještina koja je mnogo više od pukoga registriranja riječi; ono podrazumijeva potpuno povezivanje sa sugovornikom kako biste razumjeli njegovu poruku i mogli se s njom poistovjetiti. Taj proces zahtijeva utišavanje vlastita uma da biste mogli čuti druge. To nije lako. Naši su umovi aktivni i katkad glasni, a aktivno slušanje uspostavlja i njeguje mehanizme kako ih utišati.

Kako izgleda aktivno slušanje

Kada aktivno sluša, osoba je usmjerena na govornika pružajući mu potpunu pozornost dok se istodobno suzdržava od prosuđivanja ili formuliranja odgovora. Slušanje se potvrđuje i jača uspostavljanjem kontakta očima, kimanjem glavom te responditivnim govorom tijela. Prije negoli osoba koja je slušala odgovori izražavajući vlastite misli, služi se reflektivnim tehnikama kao što su prepričavanje i sažimanje, kako bi na taj način potvrdila svoje razumijevanje i suosjećajnost.

Kada se aktivnim slušanjem služimo kao vježbom, bitno je strogo se držati protokola. Osoba koja sluša ne smije prekidati drugu osobu u njezinu govoru. Ne smije reći ni kratko „da“ ili „ne“, kao ni izražavati ono s čime izgovoreno povezuje; jedina je zadaća pozorno slušanje. Zbog toga etapa sažimanja ima toliku vrijednost. Ako pri slušanju nismo posvetili dovoljno pozornosti, ne možemo pouzdano sažeti ono što smo čuli.

Kako poučavati aktivno slušanje

Kada ste u upravljačkoj ulozi, bez obzira na to jeste li učitelj, menadžer, ravnatelj ili trener, ključno je svrhovito poučavanje aktivnoga slušanja. Kada vodim radionice za učitelje i druge stručnjake u obrazovanju, često sa sudionicima vježbam aktivno slušanje. Te vježbe oni mogu upotrijebiti s vlastitim timovima i razrednim odjelima.

Slijedi nekoliko zabavnih aktivnosti koje sam upotrebljavao sa svojim učenicima, kao i s kolegicama i kolegama na radionicama stručnoga usavršavanja. Nakon što ih odradite, potaknite raspravu s članovima skupine o iskustvima koja su upravo stekli te ih uputite da dožive i osjete kako novostečene vještine mogu primijeniti u stvarnom svijetu, u svakodnevnim interakcijama.

♦ ODMOR IZ SNOVA ♦

Prije negoli počnu s radom, sa sudionicima podijelite sljedeće upute:

1️⃣ Povezivanje parova: Sudionici se trebaju rasporediti u parove.

2️⃣ Dodjeljivanje uloga: Jedan član para je govornik, a drugi slušatelj.

3️⃣ Zadatak za govornika: Govor traje 60 sekunda, a zadatak je opisati svoj odmor iz snova. Pritom se ne smije spomenuti konkretno odredište. Govori se o vremenu, omiljenim aktivnostima, hrani, društvu…

4️⃣ Vrijeme slušanja: Slušanje traje jednu minutu i zatim slijedi slušateljev zadatak.

5️⃣ Slušateljev odgovor: Slušatelj sažima ono što je čuo tijekom govornikova opisivanja putovanja.

6️⃣ Slušateljeva preporuka: Slušatelj daje preporuku za putovanje iz snova koju temelji na opisanim pojedinostima putovanja.

♦ GLASNI UM ♦

1️⃣ Povezivanje parova: Sudionici se raspoređuju u parove.

2️⃣ Zatvorene oči: Jedan član para treba sklopiti oči.

3️⃣ Davanje upute: Sudionicima koji imaju otvorene oči na ekranu, projekcijskome platnu ili dodijeljenu papiriću prikažite sljedeću uputu: Uskoro će vam se partner obratiti. Tijekom njegova govora, svaki put kada vaše slušanje prekine vaš unutarnji glas odnosno kada odlutate mislima i smanjite pozornost pri slušanju, podignite ruku, no nemojte objašnjavati zašto dižete ruku.

4️⃣ Nove upute: Maknite uputu s ekrana ili prikupite podijeljene papiriće. Članovi para koji su imali sklopljene oči mogu otvoriti oči te im dajete sljedeću uputu: Imate na raspolaganju 60 sekunda kako biste svojem partneru ispričali događaj kada ste doživjeli uspjeh. To može biti bilo kakav uspjeh, od nekih većih kada ste dobili priznanje ili nagradu, do manjih, primjerice pekli ste kolač i bio je izvrstan.

5️⃣ Govor, slušanje i dizanje ruke: Dok govornik dijeli svoje iskustvo postizanja uspjeha, slušatelj diže ruku svaki put kada začuje svoj unutarnji glas odnosno kada mu misao odluta na nešto drugo. Dizanje ruke zasigurno će zbunjivati govornika, no nemojte se brinuti zbog toga – to i jest cilj.

6️⃣ Pogađanje: Nakon isteka jedne minute, postavite pitanje onima koji su govorili – što misle, zašto je njihov partner dizao ruku? Uobičajeni odgovori znaju glasiti: „Kad god sam zastala u govoru…“, „Kad god sam maknuo pogled“ ili „Kad god odobrava ono što čuje…“

6️⃣ Objava razloga dizanja ruke: Izložite stvarni razlog dizanja ruke, objasnite da je to bilo svaki put kada bi partner umjesto da sluša osobu koja mu govori, začuo vlastiti glas odnosno poveo se za vlastitim mislima. Dignuta ruka značila je udaljavanje od aktivnoga slušanja. „Ukratko, kada bi digli ruku, značilo je da vas ne slušaju!“

Vježba u pravilu uvijek završi smijehom.

Svrha takva vježbanja jest prepoznati unutarnji glas i pratiti njegovo jačanje dok nam netko nešto govori. Može doći do razgovora o tome koliko je aktivno slušanje bitno te kako razvijati mehanizme osnaživanja naših slušalačkih vještina.

Aktivno slušanje vještina je koja se razvija i jača

Slušanje je vještina, a vještine su poput mišića: što više vježbate, postaju sve jače. Suprotno tomu, što vještinu manje primjenjujete i uvježbavate, ona atrofira. Bez obzira na to imate li upravljačku ulogu među djecom ili odraslima, potrebno je omogućiti im vježbati tu vještinu. Ne treba nam mnogo pretraživanja društvenih mreža ili gledanja vijesti da bismo uočili kako je aktivno slušanje danas rijetka pojava.

Svima nam je potrebno bolje međusobno slušanje, a to podrazumijeva vježbanje i jačanje načina koji će nam omogućiti da u tome budemo uspješni.

 ■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je djelomice uređen ili prilagođen, a do izvornika vodi poveznica na kraju ove napomene ■ Trevor Muir, učitelj i autor knjiga The Collaborative Classroom i The Epic Classroom ■ SAD: Trevor Muir – mrežne stranice namijenjene dijeljenju ideja i spoznaja vezanih uz rad u učionici ■ izvornik: trevormuir.com ■