Iz stranih medija
NASTAVNI RAD OTVARA MOGUĆNOSTI ZA OSOBNI I PROFESIONALNI RAST I NAPREDAK
Kako sam rastao kao učitelj…
objavljeno: 20. lipnja 2021.

„Svatko tko prestane učiti, star je, bez obzira na to ima li dvadeset ili osamdeset. Svatko tko nastavlja učiti, ostaje mlad.“ Riječi su glasovitoga osnivača velike automobilske tvrtke Henryja Forda.

Poučavati znači dvostruko učiti. Objekt i subjekt poučavanja susreću se u jednoj osobi.

Svatko tko se okušao u učiteljskome poslu, ako mu je bio zaista otvoren te mu nije pristupio kako bi nečim ispunio dan i primio plaću, nego – susrećući svoje učenike i proživljavajući brojne situacije koje ti susreti nose – uistinu tražio odgovore na mnoga pitanja koja se tijekom rada u nastavi neizostavno javljaju, zna da je tomu zaista tako: učitelj postaje učenikom, i obratno. To je dio procesa. Nema nikakva zla u tome, nikakva podcjenjivanja, ni zamjene strana pri kojem bi koja od njih mogla postati ugroženom ili manje vrijednom, nije ni najmanje riječ o tome; jednostavno, narav je poučavateljskoga čina takva da treba ostati otvoren i prihvatiti sve vrijednosti koje taj stalni, neprekidni put rasta i učenja nudi.

Prisjećajući se prvih koraka u učiteljskome poslu, o svojem rastu i napretku svjedoči američki učitelj i autor Trevor Muir.

Slijedi u nastavku.

Tekst Kako rastemo kao učitelji objavljen je na mrežnim stranicama učitelja i autora Trevora Muira.

Kada sam prve godine počeo poučavati, smatrao sam da na raspolaganju imam obilje svega  onoga što je potrebno za uspjeh. Mislio sam da je pripremi za sve što slijedi poslužio studij te da će se svi oni sati pedagogije, upravljanja razredom i obrazovnih teorija napokon isplatiti. Poučavanje učenika tijekom studiranja bio je još jedan način da izoštrim taj mač koji sam kovao u školi, a prve godine učiteljevanja bio sam spreman zamahnuti njime i u učionici.

A zatim se moja prva godina u učiteljskome poslu zaista i dogodila.

Odjednom, obrazovna teorija Lava Vigotskoga nije bila od pomoći u suočavanju s učenikom koji mi je rekao „od**bi“. Plan sata, koji sam pripremio za svoj razred na koledžu zamišljajući kako će se moji učenici uspeti na stolove kao što su to učinili njihovi vršnjaci u kultnome Društvu mrtvih pjesnika, izgledao je ispuhan poput jastuka u koji zaranjam lice svake noći nakon dana provedenoga u učionici.

Prve godine u učiteljskome poslu osjećao sam se potučenim od roditelja, uprave, učenika, a najviše od samoga sebe. Naučio sam da je nastavni rad prekompleksan da bi se njime jednostavno ovladalo nakon nekoliko godina studija, bez obzira na svu dobronamjernost pročitanih knjiga i udžbenika.

Gledajući unatrag na prve godine provedene u učionici, velik dio toga izgledao je kataklizmično.

Naravno, bilo je ondje i „pobjeda“, razasutih naokolo, no većina je toga vremena protekla u rovovima i suočavanju sa sukobima, koji su se nizali jedan za drugim. U mojem životu tada nije postojala granica između posla i privatnoga života, i mnoge sam živote svojih učenica i učenika sa sobom donosio kući. Neprekidno sam bio preplavljen radovima koje treba ispraviti, lekcijama koje treba pripremiti, e-porukama na koje još nisam stigao odgovoriti. Nisam znao kako utišati učenike, istumačiti gramatičku lekciju, pa ni zadržati razred organiziranim.

A zatim se nešto dogodilo otprilike u trećoj godini rada.

Negdje na polovici puta u toj trećoj godini provedenoj u učionici, napokon sam počeo pronalaziti svoj sklad. Počeo sam se redovito sastajati sa starijim kolegom koji je sa mnom dijelio svoje pristupe u učionici, kao što je, primjerice, pristup kako utišati razred bez podizanja glasa (tekst na hrvatskom na tu temu možete naći ovdje). Bilješke koje sam pisao kada bih u učionici doživljavao neuspjeh, sada su mi dobro došle kako bih ih ponovno proučio i počeo uočavati na koje je načine učenike moguće istinski uključiti u rad. Prestao sam se iscrpljivati zbog roditeljskih sastanaka te sam naučio kako roditelje uključiti u djelovanje škole, kao i u pomaganje u ispunjavanju naših razrednih potreba. Nakon nekoliko godina rada u rovovima, uistinu sam počeo rasti kao učitelj.

Svaka me godina u tome poslu naučila kako postajati boljim učiteljem. Katkad sam naučio trikove drugih učitelja koji su ih sa mnom nesebično dijelili. Drugi put bih nešto saznao iz knjiga o obrazovanju i na stručnim usavršavanjima.

No, najveći dio onoga što sam učio dolazio je iz iskustva. Neuspjeli nastavni sati, trenutci koji su mi slomili srce, svjetlucave  pobjede i, jednostavno, vrijeme dali su mi većinu mudrosti potrebne za rad u učionici.

To je razlog zašto moja kolegica i prijateljica koja je u ovoj profesiji više od 40 godina pristupa svojemu poslu s gracioznošću i samopouzdanjem koje ja još ni sada ne uspijevam dosegnuti. Provela je protekla četiri desetljeća usavršavajući svoje umijeće i ponizno nastojeći rasti svake godine iznova.

Jer – rastemo kroz izazove.

Stoga, ako ste mlad učitelj ili mlada učiteljica, ako ste novi u ovome poslu i osjećate da dajete sve od sebe kako biste zadržali glavu iznad vode, znajte da je uz vas dug red ljudi koji su prije vas iskusili točno to što vi sada doživljavate. Neka vas ohrabri spoznaja da mudrost dolazi mnogo više iz iskustva negoli iz udžbenika, a što više iskustva imate, postajat ćete mudriji.

To jednostavno tako funkcionira.

A ako ste učitelj koji već neko vrijeme radi ovaj posao i osjećate da ste zaglavili, kao da ne rastete više, kao da su vatra i strast ugasli, možda vam je potreban podsjetnik: ni u tome niste sami. Život je prepun vrhova i dolina, a u dolinama je često teško biti. Uvijek želimo biti na mjestu na kojem je zrak kristalno čist, a pogled ostavlja bez daha. Međutim, rast se događa u dolini.

Uočite nepobitnu činjenicu da se vaša najveća mudrost i snaga stvaraju u izazovima. Katkad, riječ je o razvitku mentalnoga sklopa koji će to prepoznati. Naravno da razvijen mentalni sklop ne može učiniti da vaši izazovi netragom nestanu, ali će vam pomoći da ih prevladate. A kada se to dogodi, bit ćete još boljim učiteljem.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana MostarkićTrevor Muir, učitelj i autor koji na svojim mrežnim stranicama objavljuje pod motom: Vjerujem da svaki učenik ima potencijal za nešto veliko. I vjerujem da svaki učitelj može biti spreman otključati taj potencijal.SAD: Trevor Muir – mrežne stranice namijenjene dijeljenju ideja i spoznaja vezanih uz rad u učionici ■ izvornik: trevormuir.com