Učenje i poučavanje može se istinski događati samo u ugodnoj i poticajnoj atmosferi. Učenici se jednoga dana neće sjećati svega što ste im rekli, lako je moguće da se neće sjećati ni jedne jedine riječi; ali zauvijek će se sjećati kako su se na vašoj nastavi osjećali. Pritom će im u sjećanje zauvijek ostati utkani oni najljepši ili i oni najneugodniji trenutci. Preberete li po vlastitu sjećanju, možete potvrditi da je upravo tako.

Jedna od ključnih sastavnica svake nastave pridobivanje je učeničke pozornosti. Uspješni učitelji ostvaruju takvu povezanost sa svojim učenicima da je dovoljan pogled pa da je sve rečeno, a katkad nije potrebno ni toliko. U sretnim i stvaralaštvom ispunjenim učionicama događaji i aktivnosti jednostavno teku. U takve učionice zasigurno ne pripada podizanje glasa ili bilo kakav oblik vikanja.

Deset praktičnih prijedloga kako postići ugodno i poticajno pridobivanje učeničke pozornosti potražite u tekstu u nastavku. Tekst je napisan na temelju članka koji potpisuje američki učitelj i autor Trevor Muir, a koji je u ovom izdanju znatno prerađen i dopunjen. Članak T. Muira možete pronaći na poveznici na kraju Napomene.

Kako pridobiti učeničku pozornost na učinkovit i kvalitetan način, slijedi u nastavku.

Velik dio učitelja često, pa i svakodnevno, doživljava ovaj scenarij: Ulazite u nov nastavni sat rečenicom poput ove: „U redu, počinjemo s nastavom.“ Nekoliko učenika svrnulo je na vas tek letimičan pogled pomalo ozlojeđen zašto ih uopće netko prekida u njihovim neizmjerno zanimljivim međusobnim aktivnostima.

Suočeni s neuspjehom prvoga pokušaja, kažete malo glasnije negoli prethodni put: „Čujete li me? Vrijeme je da počnemo s nastavom.“ To je privuklo pozornost još nekolicine učenika, no većina i dalje vodi međusobne razgovore potpuno zapostavljajući činjenicu da njihov učitelj stoji pred njima dok mu lice postaje sve mrkije i nezadovoljnije.

Konačno, gubite živce, DIŽETE GLAS, razred utihne, a vi se osjećate poprilično poniženo, štoviše, frustrirano što je potrebno vikati kako biste preusmjerili učeničku pozornost.

Borba da se dobije učenička pozornost ili da ih se „vrati“ iz neke grupne aktivnosti, izazov je s kojim se suočava svaki učitelj. Međutim, koliko god da je bitno pridobiti pozornost svojih učenika i pritom učinkovito raspolagati vremenom, to ne bi moralo biti i teško.

Pred vama je deset načina kako pridobiti učeničku pozornost, pa bila to i najbučnija skupina mladih ljudi koju ste ikada susreli, a da pritom ne morate podignuti glas, niti izgubiti svoj mir i zadovoljstvo u poučavanju.

1.) Poslužite se mjeračem vremena.

Strukturiranje vremena koje učenici provode u učionici pomoći će izbjegavanju kaosa pri pridobivanju njihove pozornosti. Ako imate projektor u učionici, projicirajte mjerač vremena za svaku aktivnost u koju su uključeni. Na taj način učenici znaju koliko im je vremena na raspolaganju i kada se ponovno moraju usmjeriti na učitelja.

Osim predloženom projekcijom mjerača vremena, možete se poslužiti i mnogo jednostavnijim oruđem – klasičnim zidnim satom. Preporučljivo je da sat bude dovoljno velik da ga svi vide te da ne bude postavljen na čelnome mjestu u učionici (iznad ploče ili katedre) kako ne bi neprestance odvlačio učeničku pozornost, ali primjerice može biti na kojem bočnom zidu. Bitno je da bude na mjestu vidljivu svima kojima je potrebno provjeriti koliko je sati. Kada učenicima dajete zadatak ili upute za određenu aktivnost, ujedno im odredite koliko vremena imaju na raspolaganju. Preporučljivo je to vrijeme zapisati i na ploči i upozoriti ih da im je dostupno i vidljivo. Naravno, s vremenom će to postati rutina i više ih nećete morati upozoravati.

Strukturiranjem vremena poučavate ih, ne samo da znaju u kojem trenutku trebaju ponovno obratiti pozornost na vas, nego i vještinama kvalitetnog raspolaganja vremenom, planiranja aktivnosti i njihova izvršenja.  

2.) Stanite u sredinu učionice.

Poslužite se mogućnošću reguliranja fizičke blizine i udaljenosti spram učenika u vlastitu korist.

Ako stojite u čelnome dijelu učionice, niste daleko od učenika koji sjede u prednjem dijelu učionice, najbliže vama, ali ostali učenici znatno su udaljeniji od vas. Kada im želite nešto priopćiti, krećite se učionicom odnosno stanite u sredinu kako biste bili podjednako dostupni svim učenicima i tek zatim počnite govoriti. Ako postoji skupina učenika kojima je teže skrenuti pozornost, priđite im bliže. Sâm čin približavanja skrenut će njihovu pozornost na vas i ono što činite. Nemojte to činiti s nezadovoljstvom ili u ljutnji jer ćete tako pojačati njihov nemir, ako već postoji, ili ga izazvati, ako im do tada nije bio ni u primisli. Učinite ono što ste nakanili kao da je sve u najboljem redu, i tako će i biti. Ako je koji učenik posebno nemiran, stanite do njega dok govorite a da mu pritom ne pridajete posebnu pozornost, niti zaustavljate govor usmjeren svim učenicima. Takav će ga vaš postupak u većini slučajeva potpuno umiriti bez ikakve intervencije koja bi prekidala tijek nastave.

Bitno je da ste u tome što radite usredotočeni, samopouzdani i svjesni da je vaš utjecaj na atmosferu u učionici iznimno bitan.

3.) Tišinom stvorite tišinu.

Ako vam je potrebna njihova tišina, dajte im svoju.

To možete učiniti i pri upoznavanju s novim razrednim odjelom, osobito ako uočite da su nemirni, ili možda vidite da očekuju kako ćete ih (na njima do tada uobičajen način, onaj na koji su naviknuti) „pokoriti“ podizanjem glasa i glasnim pozivanjem (vikanjem) da se smire, a umjesto toga ugledaju vaše zainteresirane oči kako ih promatraju i osjete cjelokupnu vašu prisutnost koja im u potpunoj tišini daje vremena da se smire.

Kada na taj način nastupite pred novim razredom, učenici će ga prihvatiti kao temeljni način ponašanja kada su s vama na nastavi. (Naime, za druge učitelje i učiteljice, ako je primjerice riječ o predmetnoj nastavi, ne možete preuzimati odgovornost kako će oni postupati i na kakve reakcije naići.)

Takva se tišina zna kvalificirati i kao neugodna tišina, ali hoće li biti ugodna ili neugodna, to ovisi o raspoloženju koje upravo vi unosite i stvarate: promatrate li ih, dok čekate da se smire, s ljutnjom, zabrinutošću, čuđenjem, prezirom, odbojnošću, prijekorom, nezadovoljstvom… ili – samo promatrate, opušteno, mirno, strpljivo… dok oni obavljaju svoje „poslove“.

Uobičajeno je da nekim učenicima pritom bude u određenoj mjeri neugodno ili nelagodno, u pravilu onima samokritičnijima; no uskoro će shvatiti da nisu učinili ništa pogrešno jer i nisu znali što se od njih očekuje da učine, osobito ako je riječ o prvome susretu s vama. Također, u takvu tihu promatranju uočit ćete da neki učenici nimalo ne mare, ali zato će ih ovi pažljiviji učenici opomenuti da se smire.

Ušavši u tišinu i odlučivši se za takav postupak, uistinu ni riječi nećete morati izgovoriti – sve će se odraditi samo od sebe, odnosno učenici će sve potrebno odraditi za vas.

Nikako ne bih sugerirala da se pritom služite mučnom tišinom ili ucjenjivačkom tišinom, u kojoj se stječe dojam da oni čine nešto jako loše, iako – osobito ako im je to prvi susret s vama – i ne znaju što točno trebaju činiti. Zato, pri prvome susretu, recite im što je potrebno. Primjerice, dajte im uputu što od njih očekujete pri vašem (ili njihovu) ulasku u učionicu. Također, recite im na koji način ćete se pozdravljati, želite li da svi ustanu na početku nastave i da se na taj način pozdravite, ili je dovoljno da sjede i odgovore na vaše dobar dan ili dobro jutro; i slične pojedinosti. Iako su pojedinosti, one nisu nebitne; naprotiv.

Uspostavljajući jasne obrasce ponašanja koji se od učenika očekuju, uspostavljate i mogućnost da postupe upravo onako kako ste te situacije zamislili u svrhu što kvalitetnije i sinergičnije nastave.

4.) Poslužite se „pozivom i odzivom“ kao prizivačem pozornosti.

U američkim školama postoji nešto što se zove call and response, a u ovoj ćemo prigodi to nazvati poziv i odziv. Riječ je o sredstvu prizivanja pozornosti, vrlo je učinkovito za učenike mlađe dobi, ali može poslužiti i za one starije, ako se pravilno upotrebljava i ako je dobro smišljeno.

Taj je prizivač pozornosti utemeljen na uskliku koji izriče učiteljica ili učitelj, a učenici na njega odgovaraju svojim usklikom, također unaprijed određenim. Često su usklici povezani rimom, kratki su, ritmični i prenose kakvu poticajnu poruku. Nakon što se izgovore, učenici cjelokupnu svoju pozornost zadržavaju na učitelju bez obzira na to što su do tada radili.

Evo nekoliko primjera da bude jasnije o čemu je riječ:

Učitelj/ica: Jedan, dva tri… Učenici: Pozorni smo svi!

Tri, dva, jedan… ~ Ovaj sat je vrijedan!

Ruke na klupe! ~ Oči prema ploči!

To su primjeri za mlađe učenike (dob razredne nastave) koji će zasigurno rado prihvatiti takav vedar prekid aktualnih aktivnosti i prelazak na fazu slušanja novih uputa kao uvoda u daljnje aktivnosti.

S učenicima starije dobi valja biti oprezniji kako se ne bi postigao kontraefekt. Ako tu metodu smatrate primjernom i djelotvornom, preporučljivo ju je uvesti tada kada već imate njihovo povjerenje, i, naravno, samo ako takvo što odgovara stilu nastave kakav vodite. Igra riječi mogla bi počivati na nekoj izreci kojoj ste se zajedno nasmijali, a koja je nastala spontano tijekom nastave. Ili na nečemu drugom što vas povezuje i što je „samo vaše“.

5.) Neka učeničku pozornost pomognu preusmjeriti učenici-pomagači.

Ako razvijate suradničke odnose u svojoj učionici, svakako je dobro uključiti i ulogu učenika-pomagača. Pritom to ne znači da učitelj ima miljenike među učenicima koji obavljaju kakve posebne, izdvojene zadatke u učionici i time se izdvajaju od ostalih učenika po tome neprimjerenom miljeničkom kriteriju, nego to znači da prepoznaje tko je za što sposoban i što ga osobito zanima, pa s obzirom na to delegira učenicima dio svojih obveza i praktičnih razrednih poslova. To može biti nadzor nad osvjetljenošću učionice, kako je primjerice opisano u tekstu Razgovori u šutnjama, ili koji drugi zadatak bitan za neometanu, svrhovitu i učinkovitu nastavu.

Ako učenici rade u skupinama (timovima), tada se za ponovno preusmjeravanje pozornosti na vas mogu pobrinuti učenici-pomagači. To mogu biti vođe timova, a može biti i koji drugi učenik ili učenica unutar tima s kojim ćete komunicirati o preostalom vremenu za rad, ili o dodatnim uputama, koji se primjerice mogu okupiti oko vas – ne prekidajući ostale učenike pri radu – da im date kakve dodatne materijale s novim smjernicama koje moraju prenijeti timovima; ili koji će jednostavno paziti kada je vrijeme predviđeno za određenu aktivnost pri kraju te na to upozoriti ostale učenike u timu.

6.) Poslužite se odbrojavanjem.

Jednostavno kažete: Kad odbrojim od pet do ništice, ponovno smo na okupu.

I zatim počnete odbrojavati: Pet, četiri, tri, dva, jedan…

Možete to učiniti usporeno, ako procijenite da još nešto moraju u posljednji tren dovršiti; ili ubrzano, ako su već gotovi s radom.

7.) Neka vam pomogne svjetlost.

Možete promijeniti stupanj osvijetljenosti u učionici ili raspored svjetala. Primjerice, ako učenici rade u skupinama, čelni dio učionice možda ne mora tijekom toga rada biti potpuno osvijetljen. Njegovim ponovnim osvjetljenjem dali ste znak da je red na vama i onome što im morate priopćiti.

Također, to može biti kakva svjetiljka ili žarulja u sredini učionice čije će uključivanje označiti da je vrijeme za rad isteklo; može biti i svjetlo projektora, pa i grafoskopa, ako ga još uvijek negdje imate pri ruci, kao i lava-svjetiljke, disko-kugle, ili bilo koje druge rasvjete koja će učenike podsjetiti da je vrijeme za preusmjeravanje pozornosti.

 8.) Poslužite se kakvim dodatnim zvukom.

U američkom tekstu sugerira se da se poslužite imitacijom glasanja životinja. Kako piše autor, na početku sata dogovorite se s učenicima hoćete li se oglasiti kao krava, koza, patka ili koja druga životinja po njihovu izboru, i zatim u određenom trenutku počnete oponašati glasanje te životinje na zvučnik. Kad na zvučniku začuju roktanje ili mukanje, obratit će pozornost na vas. Autor kaže da je takvo iskustvo za njega vrlo zabavno.

Kako nemam takvo iskustvo, a moram priznati da se u redovitoj nastavi u njemu i ne vidim (nisam nesklona imitaciji glasanja životinja, štoviše, pada mi na pamet jedna sjajna vježba upoznavanja koju sam primjenjivala u dramskoj družini, no to je nešto drugo), predlažem jedan jednostavan predmet koji mi je često bio od iznimne pomoći kao prizivač pozornosti: malo mjedeno zvonce, vrlo ugodnoga zvuka. Kada bih zazvonila, učenici bi se naslonili na naslone svojih stolaca i prekrižili ruke na prsima ili ih stavili iza sebe (tako bi se ujedno malo i istegnuli). Ti pokreti rukama bili su uključeni iz razloga da bismo svi bili sigurni da nitko nije nastavio s radom ni u kojem obliku, pa ni rukama; da je njihova pozornost potpuna. Tom sam se metodom služila u predmetnoj nastavi u osnovnoj školi i to ponajviše pri timskom radu (radu u skupinama). I bila je izrazito učinkovita.

Naravno, ako vam se sviđa ideja da oponašanjem životinjskoga glasanja prizovete učeničku pozornost, samo naprijed. Moguće da nekomu savršeno odgovara i da je uistinu učinkovita.

Zv0nce ili roktanje, nebitno; bitno je da ste na primjeren i sa svojom osobnošću usklađen način ostvarili ono što je tim prizivačima pozornosti primarno namijenjeno.

9.) „Zaplješći ako me čuješ!“ 

Ovaj način vrlo je učinkovit.

Kažete: Pljesni dvaput ako me čuješ.

Nekoliko će učenika zasigurno zapljeskati, ali ne svi.

Zatim kažete: Pljesni triput ako me čuješ.

Sada će se pridružiti veći broj učenika.

Dalje povećavate broj pljeskanja dok svi ne obrate pozornost na vašu uputu i svi ne počnu pljeskati u zadanome broju. Taj postupak uvijek unosi živost i vedrinu u učionicu, ali ujedno i traženi mir i red tako da se od srca preporučuje kao metoda prizivanja pozornosti. Atmosfera je ugodna, zabavna, ali ima svoju točno utvrđenu i svima poznatu svrhu i zato nije izvan kontrole. Pokušajte.

10.) Izgradite odnose.

I konačno, najučinkovitiji, nadugotrajniji i najjednostavniji (jednom kada je uspostavljen) način pridobivanja učeničke pozornosti – čvrsti su i iskreni odnosi s učenicima koje poučavate.

Kada učenici osjećaju da ih se prihvaća i da im se vjeruje, tada i oni postupaju iskreno, dosljedno i s povjerenjem. Zbog toga svako upravljanje učionicom i svaka uspješna nastava mora otpočeti i zauvijek ostati prožeta – uspostavljanjem dobrih odnosa. Učenik će obratiti svoju pozornost na učitelja u kojeg ima povjerenja, kojemu vjeruje, kojega poštuje i ne želi ni na koji način iznevjeriti ili povrijediti. Stoga, najbolji način da svoj sat započnete na vrijeme i bez poteškoća jest taj da od prvoga trenutka sa svojim učenicima gradite kvalitetne, postojane i otvorene odnose utemeljene na povjerenju i međusobnom poštivanju.

Skrbite za svoje učenike i njihove učeničke potrebe i uživajte u vremenu provedenom u učionici. Učenici će to prepoznati, i njihova pozornost bit će vam zajamčena.

■ NAPOMENA ■ piše: Snježana Mostarkić ■ motivirano tekstom 10 Ways to Get Your Students’ Attention Without Raising Your Voice ■ autor američkoga teksta: Trevor Muir, učitelj i autor, pokretač i glavni autor stranice Trevor Muir – The Clever Classroom ■ izvor: trevormuir.com  ■