„U mojem 6. razredu uglavnom su dječaci. Nakon čišćenja učionice, svakoga jutra dočekuju nas stolci podignuti na klupe i tko prvi uđe u učionicu, spusti ih na pod za cijeli razred. Uopće ne moram tražiti da to učine, oni to sami naprave.

Tako sam ponosna na njih; kažem im: Hvala, a oni mi odgovore:  I drugi put. Pristojnost i dobrota još uvijek su živi“, kaže u svojem komentaru pod objavom članka koji slijedi u nastavku učiteljica iz Weymoutha u Engleskoj Jamie Hack.

Članak How rudeness impacts on learning  (Kako ružno ponašanje utječe na učenje) napisao je stručnjak i autor u području ponašanja Jarlath O’Brien, a objavljen je na obrazovnome portalu TES.

Volim misliti o sebi da sam pristojna osoba. Svakako cijenim uljudnost. Jedan od razloga zašto volim provoditi vrijeme u predmetnoj nastavi jesu tinejdžeri s kojima radim i koji su često jako pristojnoga ponašanja.

„Ne zaboravite, dame i gospodo, ljubaznost je zarazna.“

No, postoji i druga, manje privlačna strana vezana uz moju osobnost: kada sam u kontaktu s odraslima, uobičajeno mi je ponašati se ljubazno. Ako su moji sugovornici ljubazni, i ja sam takav; međutim, ako su grubi ili nepristojni, tada i moja ljubaznost iščezne i umjesto nje u meni se javi potreba odgovoriti im njihovim tonom.

Sve to me upućuje na jednu javnu objavu koju sam prije nekoliko godina čuo u podzemnoj željeznici u New York : „Ne zaboravite, dame i gospodo, ljubaznost je zarazna.“

Iz toga razloga od tako je velikoga značenja za nas da neprekidno budemo uzori onakvoga ponašanja kakvo očekujemo od svojih učenika. Oni u naše učionice dolaze u različitim razdobljima svojega emocionalnoga i kognitivnoga razvitka – a Covid-19 nesumnjivo je pogoršao te razlike. Moramo imati na umu da osnove lijepoga ponašanja – koje mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo – ne postoje automatski u životu svakoga djeteta.

Pozdravimo li ih na početku nastave i na odlasku, kažemo li „molim te“ i „hvala“, izrazimo li zanimanje za njihova stanja i osjećaje, pokažemo li da nam je stalo do toga kako su proveli vikend, koji su im hobiji ili kojim se sportom bave – sve su to doprinosi ozračju pristojnosti, ljubaznosti i uzajamnoga poštovanja koje će na taj način postati normom. 

Ružna ponašanja štete učenju

Sjećam se tihe učiteljice s kojom sam surađivao u predmetnoj nastavi za učenike s poteškoćama u ponašanju, koja je imala besprijekoran način ponašanja. Nijednom nije posustala u toj besprijekornosti, bez obzira na situaciju, pa ni tada kada su se uistinu neke nezgodne stvari dogodile u školi. Bila je uvjerena da je jedini način na koji kod svojih učenika možemo razvijati i poticati lijepo ponašanje taj da ga bez iznimke svakodnevno primjenjujemo i pokazujemo im pravi put; i kako su ju djeca neizmjerno poštovala, tako su većinu vremena bila prema njoj ljubazna i uljudna.

Drugi kolega, kojeg sam posjećivao u ustanovi za mlade prijestupnike, imao je jednak pristup. Bio sam svjedokom kako je bio izložen besprijekornom ponašanju jednoga tinejdžera koji je zatim, bez stanke za udah, bio iznimno grub prema vrlo nepristojnom zatvorskom službeniku.

Sjetio sam se tih kolega kada sam nedavno čitao zanimljivo istraživanje koje su proveli Christine Porath i Amir Erez proučavajući kako nepristojno ponašanje može djelovati na kulturu rada neke ustanove ili organizacije. Nakon što su sudionike izložili nepristojnom ponašanju, istraživači su mjerili njihovu djelotvornost u kognitivnim zadaćama, kretivnost te spremnost na pomaganje drugima. Došli su do zaključaka da se i učinkovitost i kreativnost smanjuju nakon izloženosti osobe ružnim ponašanjima, a manja je i spremnost na pružanje pomoći drugima.

Međutim, posljedice tu ne završavaju. Istraživači su otkrili i to da se, ne samo kod sudionika, nego i kod svjedoka ružnoga ponašanja događaju slične promjene te da nedostatak uljudnosti u drugima pobuđuje disfunkcionalna ponašanja i nasilne misli.

Kada pojedinci ne osjećaju poštovanje, pokušavaju svojem okružju dati smisao i razlog da u njemu i dalje borave – pritom trpe učenje i rad

Na takav se način kvari i kultura rada i ponašanja u učionici, kao i u cijeloj školi. Hajdemo se pritom podsjetiti da su u procese uključena i ponašanja odraslih.

Istraživači su došli do spoznaja da čin neljubaznosti i ružnoga ponašanja koji dolazi od osobe koja je u određenoj sredini autoritet ima iste učinke kao i ružno ponašanje vršnjaka ili kolege.

Pronalazimo ovu njihovu zabilješku: „Kada pojedinci ne osjećaju poštovanje, oni se ili povlače ili ulažu vrijedne kognitivne napore kako bi svojem okružju dali smisao. Bez obzira na to razmišljaju li o odgovorima koje bi počinitelju mogli dati, ili pokušavaju opravdati ružno ponašanje, ili samo misle na počinitelja i ono što je učinio, jasno je da svi ti procesi oduzimaju velike kognitivne resurse koji bi trebali biti usmjereni na zadatak i posao koji je pred tim pojedincima. Neuljudnost i nepristojnost iscrpljuju emocionalne i kognitivne snage potrebne za učenje i rad.“

Naravno, najmanje što u školama želimo, osobito dok se i učenici i učitelji suočavaju s posljedicama pandemije, jest da nepristojnost podčini učenje i rad.

Pristojnost je zarazna, ali isto tako, proizlazi, zarazna je i nepristojnost.

Zbog toga se u 2022. godini ponovno obvezujem na pristojnost, i to bez obzira na osobu i ton kojim mi se obratila.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Jarlath O’Brien – učitelj i autor knjige o ponašanju Better Behaviour – A Guide for Teachers (Bolje ponašanje – vodič za učitelje) ■ TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, pokrenuta 1910. godine kao dodatak dnevnim novinama The Times, od 1914. izlazi kao zasebna tiskovina, a od 1997.godine dostupna i na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■