„U 80 % slučajeva odgovor Ne znam ne znači da dijete ne zna baš ništa o zadanome pitanju ili temi. Bilo da duboko kopa po prethodnim znanjima ili sasvim površno po nečemu stečenom tijekom sata. Ohrabrimo svoje učenike da istaknu ono što ZNAJU kako bismo im pomogli precizno odrediti ono što NE ZNAJU“, piše učiteljica i savjetnica Yonina Lermer u članku objavljenom na portalu WeAreTeachers.

Članak 8 Phrases to Teach Students Instead of „I Don’t Know“ objavljen je na portalu WeAreTeachers. *

Katkad mi se čini da današnja djeca prebrzo odustaju. U učionici doživljavam da učenici uzviknu „Ne znam!“ i prije negoli dovršim pitanje ili podijelim zadatke. Stoga, hajdemo im oprimjeriti kako potaknuti aktivno učenje time što ćemo im ponuditi nekoliko rečenica koje mogu izgovoriti umjesto „Ne znam“.

Slijedi sedam rečenica koje se mogu upotrijebiti umjesto „Ne znam“, a ujedno će učenike usmjeriti prema aktivnom učenju i pozornosti na nastavi.

1.) Možete li, molim vas, ponoviti pitanje?

Svatko uči na svoj način i svojim tempom. Kada učenicima postavljamo pitanja, trebali bismo biti sigurni da ih i u pisanom obliku postavljamo onoliko dobro i razumljivo koliko je to ostvarivo u usmenome obliku.

Učenici bi trebali biti upoznati s mogućnošću da se pitanje može ponoviti ili da mogu dobiti uputu gdje ga još jednom mogu pročitati. Takva mogućnost od velike je pomoći različitim tipovima učenika: i slušnima, i vizualnima, kako bi i jedni i drugi mogli procesuirati pitanje.

Našem je mozgu potrebno vrijeme za obradu podataka, njihovo prihvaćanje i tumačenje prije negoli bude spreman ponuditi odgovor.

2.) Možete li mi dati još nešto vremena da razmislim?

Smatram da trebamo osigurati dovoljno vremena u kojem ćemo pričekati nakon što učeniku postavimo pitanje.

Vrijeme čekanja jest ono vrijeme u kojem učitelj čeka prije negoli prozove drugog učenika u razredu. Morali bismo učenike poučiti da se smiju zauzeti za vrijeme čekanja ako im ono još nije ponuđeno.

Svatko od nas uči te obrađuje podatke različitim tempom. Kao jedna od alternativa odgovoru „Ne znam“ trebala bi postojati mogućnost da se djeci dopusti da sjednu i razmisle. I da to bude prihvatljiva opcija.

3.) Nisam sigurna / siguran u odgovor, ali znam sljedeće…

U 80 % slučajeva odgovor „Ne znam“ ne znači da dijete ne zna baš ništa o zadanome pitanju ili temi. Bilo da duboko kopa po prethodnim znanjima ili sasvim površno po nečemu stečenom tijekom sata. Ohrabrimo svoje učenike da istaknu ono što ZNAJU kako bismo im pomogli precizno odrediti ono što NE ZNAJU.

To je usporedivo s koracima koje u mislima obnavljate kada shvatite da ste nešto izgubili. Koje je posljednje „mjesto“ za koje se sjećam da je bilo povezano s izgubljenim predmetom? Gdje se, koliko možete domisliti, nalazi „točka gubljenja“?

Upravo je to mjesto koje bismo i učenicima poželjeli u njihovu prisjećanju na prođene korake.

4.) Ovo je moja pretpostavka…

Slično prethodnomu prijedlogu, potpuno je u redu upustiti se u obrazovno pogađanje! Na temelju prethodnih znanja, za što biste rekli da je dobar odgovor, da ima smisla? Zadatak nas kao učitelja stvoriti je razredno okružje koje potiče preuzimanje odgovornosti i upuštanje u rizik.

Što učenici više osjećaju slobodu doživjeti neuspjeh, manje ćete čuti rečenicu: „Ja to ne znam.“ Za nju neće biti razloga!

Oprimjerite im takav pristup. Upustite se u situacije u kojima učenicima možete izjaviti da nešto uistinu ne znate, ali zašto ne biste pokušali s obrazovnim nagađanjem? Kakvo se zlo iz toga može izroditi?

5.) Nisam potpuno siguran / sigurna u odgovor… za sada!

Taj dvorječan izraz (za sada) toliko toga čini našim umovima. Učenik ne mora znati odgovor. No želimo ohrabriti one koje poučavamo da idu prema njemu.

Umjesto da spuste ruke i odustanu, „za sada“ pokazuje – kako njima, tako i ljudima oko njih – da nisu odustali od svojih nastojanja. A možda nikad i ne dođu do odgovora! Možda će učitelj morati uskočiti. – I to je u redu.

No nešto se drugo dogodilo na tome putu… neodustajanje.

6.) Smijem li pitati prijatelja da mi pomogne?

Na fakultetu mi je jedan profesor jednom rekao da ću razgovor u učionici morati zamisliti kao lopticu za ping pong. Uputio me je da obratim pozornost na način na koji odskakuje.

Znači li to vraćanje loptice učiteljici ili učitelju tijekom cijeloga dana? Odskakuje li loptica od učenika do učenika? Mora li uvijek odskočiti najprije do učitelja da bi zatim nastavila dalje? Je li riječ o odskakivanju od pretežito jednog te istog učenika natrag k učitelju?

Cilj je, nastavio je, održati poskakivanje loptice po cijeloj učionici ravnomjerno.

Učenici bi trebali odgovarati na pitanja drugih učenika, a učitelj se uključuje kako bi nešto pojednostavnio ili razjasnio kada je potrebno. Kada učenici nešto ne znaju, morali bi znati da pomoć može doći i s drugih strana osim s učiteljske.

Postoji li možda prijateljica ili prijatelj koji znaju jako dobro objasniti i to na način različit od učiteljskoga?

7.) Možete li, molim vas, pojasniti na drukčiji način? / Što riječ ____ znači?  

Postoje li riječi koje im ništa ne znače i kojima bi željeli shvatiti značenje?

Katkad, znanja moramo stjecati na različite načine i u različitim oblicima. I stoga je u redu zatražiti da sadržaj bude izložen na drukčiji način kada u njemu ne pronalazimo nikakav smisao.

Na kraju, imate li i vi, poštovani čitatelji i čitateljice, kakvu zamjenu za rečenicu Ne znam? Podijelite s nama u komentarima ispod objave na FB-stranici Školskoga portala.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice uređen i prilagođen, a izvornik možete pronaći na poveznici na kraju ove napomene ■ Yonina Lermer – učiteljica, u nastavi radi više od desetljeća, poučava različite dobne skupine – od 1. razreda OŠ do 7. razreda; mentorica je i savjetnica drugim učiteljima ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama iz školstva i obrazovanja ■ izvornik: WeAreTeachers ■

* Članak se u izvorniku zove 8 Phrases… – na hrvatskome: Osam rečenica… – no predstavljeno ih je sedam, stoga je naslov hrvatskoga prijevoda usklađen s ponuđenim sadržajem objavljenoga teksta.