Koliko možemo pratiti razvitak ljudske (zabilježene) povijesti, nikad čovječanstvo nije bilo moćnije i „opremljenije“ u izboru opcija i rješenja koje nudi razvitak tehnike i tehnologije; nikada manje izravnoga fizičkoga napora ljudsko tijelo nije moralo uložiti da bi postiglo određene radnje ili učinke. Sve bi to trebalo biti na tragu potvrde da suvremeni čovjek može postići stupanj mira, radosti i blagostanja veći negoli ikada prije.

Istodobno, riječi kao što su „dobrobit“, „blagostanje“, „ravnoteža“, „mentalno zdravlje“ i njima slične, nikada nisu bile zastupljenije no danas.

Podižu se cijeli instituti (stvarni, ali i oni koji se samo tako zovu), katedre i istraživački smjerovi koji se bave isključivo tim aspektima ljudskog postojanja.

Cjelokupna se aktivnost i zaokupljenost proučavanjem (i poučavanjem) blagostanja i ljudske dobrobiti prelijeva i na škole. Kako i u kojoj mjeri, još ne možemo potpuno i sveobuhvatno utvrditi; jer postupci su upravo u tijeku.

U današnjem tekstu riječ je o školi čiji djelatnici blagostanje (dobrobit) ne žele – kako kažu – shvaćati samo kao riječ koja se ispisuje u nastavnim pripremama, planovima i programima, već sadržaj na koji tâ suvremeno popularna i rasprostranjena riječ upućuje, žele učiniti sastavnim dijelom školskoga života i nastavnih programa.

Jedna od osnivačica škole i kreatorica takve nastavne prakse u upravo objavljenu tekstu iznosi jesu li u tome uspjeli i na koji su se način uputili na to putovanje. Što, za njih, znači poučavati dobrobit i od koje dobi počinju s takvim poučavanjem? Autoričinu pohvalu nedavno uvedenim novìnama u školi u čijem je neposrednu vodstvu, možete pročitati u nastavku.

Tekst Kako smo dobrobit učinili nastavnim predmetom koji poučavamo u našoj školi, koji potpisuje učiteljica i pomoćna ravnateljica Julia Knight, upravo je objavljen na britanskome obrazovnom portalu TES.

Kada smo planirali otvaranje naše nove škole, zajedno s ostalim osnivačima, željela sam da dobrobit bude nešto ugrađeno u sve dijelove škole; ne samo etički element, nego i nastavni predmet – namijenjen svim dobnim skupinama.

To nas je odvelo u izbor Oksfordskoga međunarodnoga nastavnoga programa (OIC-a),   koji se proteže od Okvira za rano obrazovanja (EYFS) do završetka srednjoškolskoga obrazovanja (GCSEs) te predstudijskoga obrazovanja (GCS Advanced Level) te pritom uključuje dobrobit kao nastavni predmet utemeljen na istraživanjima znanstvenih i visokoobrazovnih ustanova s fokusom na sreći i ravnoteži.

To znači da, odmah, od samoga početka obrazovnoga putovanja, naši učenici uče o blagostanju na neposredan, smislen način koji je podijeljen u četiri područja:

■ Skrb o tijelu

■ Skrb o umu

■ Skrb o odnosima

■ Skrb o sebi i svijetu.

Poučavati dobrobit? Kako to izgleda u praksi?

Dakle, evo primjera: učenici prve godine (u hrvatskoj bi obrazovnoj strukturi to bila godina predškole, nap.) uče kako postići svjesnost i razmišljati pozitivno, skrbeći za međusobne odnose i poštujući svijet oko sebe.

To se postiže na način da ih ohrabrujemo da govore i raspravljaju o svojim osjećajima; međusobno dijele najjednostavnije osjećaje, a aktivnosti su primjerene dobi, kao što je to primjerice usmjeravanje na disanje kako bi se osigurao lagan i smiren prijelaz s jedne lekcije na drugu, uz potporu jednih drugima.

Na jednom su satu učenici 1. godine (polaznici „male škole“/predškole, nap.) sastavili popis aktivnosti pri kojima se dobro osjećaju, a visoko mjesto zauzeo je skok zvijezde (skok raširenih nogu i ruku podignutih iznad glave) i utrkivanje s prijateljima tako da ćete više no prije, tijekom vremena određena za igru, vidjeti naše najmlađe kako uzbuđeno skaču skok zvijezde i međusobno se utrkuju.

A ništa nije radosnije od zvuka njihova ushićena smijeha.

Blagodati bez odgode

Blagodati su nam već vidljive: kada su djeca na igralištu (u razdobljima kada je škola bila otvorena), čut ćete kako se međusobno ohrabruju na pozitivan način: „Dobri će si prijatelji međusobno pomoći“; ili „Dobri se prijatelji izmjenjuju“; ili „U redu je biti tužan, samo udahni polako deset puta.“ Djeca postupaju autoregulativno i, naizmjence, poučavaju jedni druge vještinama empatije i dobrote. Svako dijete osjeća vrijednost i značenje prijateljstva.

To gradi dugoročne blagodati za budućnost tih učenika: studija o utjecaju dobrobiti koju potpisuje dr. Ariel Lindorff sa Sveučilišta u Oxfordu (s Odjela za obrazovanje) otkriva da „postoji snažan dokaz koji upućuje na to da promicanje blagostanja tijekom cjelokupnoga školovanja, izraženo u svim nastavnim pristupima, može imati pozitivne učinke na širok spektar drugih učeničkih postignuća uključujući mentalno zdravlje, samopoštovanje, učinkovitost, motivaciju i ponašanje“.

To pokazuje zašto je rani početak toliko bitan. Katkad mi se čini da škole često govore o dobrobiti na način da isključuju mlađu djecu usredotočujući se samo na zaposlene i starije učenike – koji su također jednako bitni za napredak škole, naravno.

Cjeloživotno učenje

Međutim, zamislite da najmlađa djeca – u prvoj godini školovanja (pet do šest godina starosti) otkrivaju bit sreće i blagostanja kako to čine s čitalačkom i matematičkom pismenošću: kakva bi to čvrsta osnova bila da krenu naprijed u sljedeće dionice djetinjstva i ranoga adolescentskoga razvoja.

Uostalom, adolescentsko i predadolescentsko razdoblje može biti burno i traži veliku hrabrost kako bi se istupilo i suprotstavilo vršnjačkim pritiscima te oduprlo mnogim nagovorima i odvlačenjima pozornosti.

Uisitnu, s obzirom na vlastito iskustvo pastoralnoga rada s mladima u godinama predmetne nastave i rane srednje škole, spoznala sam koliko se pojava i poteškoća može izbjeći kada mladi ljudi imaju osjećaj vlastite vrijednosti, samopoštovanja i vjeruju u sebe.

Tomu ih se može poučiti i, kao i sve vještine, i ove mogu biti izoštrene gotovo do savršenosti, stoga je rani početak presudan.

Pristup tijekom cjelokupnoga školovanja

Rani pristup ne znači da se kasnije, tijekom daljnjega školovanja, fokus gubi. Kako je naznačeno, naš je program zastupljen u svim dobnim skupinama, tako da će se i naši budući učenici predmetne nastave susresti s poučavanjem dobrobiti u razdoblju od 7. do 9. godine školovanja (viši razredi osnovne škole u Hrvatskoj – od 6. do 8. razreda, nap.).

Sva ključna razdoblja imat će pristup poučavanju konteksta sretnijih i snažnijih odnosa – da učenici koji imaju izraženije pozitivne emocije, u školi ostvaruju bolje rezultate.

Konačno, svi učitelji znaju da sretna djeca bolje uče. Program za učenike od 7. do 9. godine učenja temelji se također na četirima spomenutim područjima, ali ide u veću dubinu; primjerice, na 7. godini (šestaši – u Hrvatskoj, nap.) uče kako se noću dobro naspavati pri čemu se zaranja u učenje utemeljeno na znanstvenim spoznajama o snu i pamćenju.

Tečaj također poučava o razvijanju mentalnoga sklopa i otpornosti – načinima na koje možemo nadvladati prepreke i izazove. Krećući se malenim koracima, nadamo se da će djeca napraviti snažne i hrabre odluke služeći se emocionalnom inteligencijom kada im život isporuči izazove, kao što to često čini.

Na kraju, jako sam uzbuđena zbog nove faze razvoja naše škole i uistinu se radujem što ću moći vidjeti kako ovi mali učeći ljudi rastu i razvijaju se s dobrobiti u srcu našega školskoga kurikula.

Želite li vezano uz ovu temu nešto podijeliti s nama iz vlastita iskustva ili komentirati tekst britanske autorice, možete to učiniti na stranici Školskoga portala na Facebooku, ispod objave ovoga teksta.

■  NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Julia Knight, zamjenica ravnatelja škole Eton House School u Bahreinu, prethodno učiteljica u međunarodnoj školi ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – The Times Educational Supplement – mrežna zajednica međuučiteljske potpore koja dopire do više od 13 milijuna korisnika ■ izvornik: www.tes.com ■