„Učenje je nevidljiv proces, no ako poučavamo nastavni program vrijedan učenja, ono bi se moralo dogoditi“, piše profesor i autor članaka i knjiga o obrazovanju Mark Enser.

Članak What are the perfect conditions for learning? objavljen je na portalu TES .

Jedna od mojih omiljenih knjiga o obrazovanju jest The Hidden Lives of Learners (Skriveni životi onih koji uče) Grahama Nuthalla. Ta knjiga istražuje zabrinjavajući sraz između onoga što učitelji vjeruju, ili se nadaju, da se događa u njihovim učionicama i onoga što se stvarno događa u umovima njihovih učenika.

Učenje do kojega dolazi, ili ne dolazi, nepotpuna razumijevanja i nerazumijevanja koja se javljaju kod učenika i zatim se međusobnim prenošenjem dalje šire, sve je to daleko od učiteljeve istinske spoznaje s obzirom na to da učitelj može imati tek nesavršeno znanje o tome je li ono što se poučavalo doista i naučeno.

„Pokazatelji učenja“

Pa i sumativno praćenje i vrednovanje daje tek naznake o tome je li uistinu došlo do učenja. Kada učenik dobije pitanje, ne možemo sa sigurnošću znati je li sretno pogodio odgovor koji bi u idućem pokušaju glasio potpuno drukčije, a ako je pak odgovorio pogrešno, ne možemo biti sigurni u to radi li se o neznanju ili jednostavno nije shvatio pitanje.

Knjiga Skriveni životi onih koji uče korisno nas podsjeća na činjenicu da je učenje nevidljiv proces.

Međutim, tijekom godina učvrstili su se svojevrsni pokazatelji učenja: nešto što se može promatrati i što je, kako se vjeruje, dobro povezano s učenjem.

Godine 2015. profesor Robert Coe u predavanju Što poučavanje čini velikim? razotkrio je vjerovanja u moć tih pokazatelja. Utvrdio je nekoliko pokazatelja koji su u optjecaju i o kojima propituje jesu li stvarne potvrde da se učenje događa.

Riječ je o sljedećim pojavama i zapažanjima:

♦ Učenici rade.

♦  Učenici se uključuju, pokazuju interes i motiviranost.

♦  Učenici dobivaju pozornost, primjerice primaju povratne informacije o učenju.

♦  Razred je tih.

♦  Nastavni program je ostvaren (ishodi određenih kurikulom su „pokriveni“).

♦  Učenici isporučuju točne odgovore i tada kada ih moguće ne razumiju ili tek ponavljaju nešto što su upravo čuli.

Ostalo je sjećanje kako je lijepo i ugodno jesti tortu…

Obratite pozornost, profesor Coe ne govori da te stvari nisu bitne; naime, one će se pojaviti u njegovu pregledu alata za uspješno poučavanje. On jednostavno kaže da one, bez obzira na to jesu li bitne ili ne, nisu dokazi da učenici uistinu uče.

Razlog zašto taj popis ne bi trebalo zaobići jest taj da se u 2015. godini u učiteljskoj profesiji velika pozornost još uvijek pridavala kulturi promatranja jer se vjerovalo da se učenje može pratiti, a nastava vrednovati na temelju toga koliko se učenja uspjelo dogoditi.

Kao rezultat takva pristupa, učitelji su bili pod prisilom stvarati nastavu koja će iskazati –  ne učenje, koje je nevidljivo – nego tê pokazatelje učenja. Kreirati nastavu pri kojoj će učenici biti vidljivo uključeni u aktivnosti, a vaš će sat biti izniman, bez obzira na to je li se išta na toj nastavi naučilo. Sjećam se primjera iz svojega predmeta (zemljopisa) kada su kolege od kartona gradili privremene nastambe i jedino što se pritom naučilo jest da ono ljepilo ne uspijeva držati štap koji smo mu namijenili da ga zalijepi za karton; ili pak kada se erozija uzrokovana valovima prikazivala uz pomoć torte, a s toga je sata jedino ostalo sjećanje kako je lijepo i ugodno jesti tortu.

Vrijednost nastavnih sadržaja i dovoljno dobri uvjeti za učenje

Rekao bih da je od spomenute 2015. godine došlo do suptilnoga pomaka u poučavanju na način da se umjesto na pokazatelje učenja pozornost počela obraćati na ono što učenici uče te jesu li uvjeti za učenje dovoljno dobri.

Prvospomenuto je vidljivo u raspravama o svrsi i nakani nastavnoga programa: Što želimo da učenici uče i zašto?  Što nas dovodi do određenih izbora s obzirom na sadržaj nastavnoga programa, a ne s obzirom na metode koje jesu ili nisu „poticajne“; ili, je li sve najavljeno programom i „pokriveno“.

Drugi pomak, vezan uz uvjete učenja, vidimo u prijespomenutim Alatima za uspješno poučavanje, u Načelima poduke (Principles of Instructions) Baraka Rosenshinea te u Generativnom učenju (Generative Learning) koje potpisuju Richard E. Mayer i Logan Fiorella.

Oni ne pokušavaju odgovoriti na pitanje dolazi li do učenja već umjesto toga nude temeljne postupke koji bi mogli osigurati da do njega uistinu i dođe.

Ne možemo vidjeti događa li se, istinski, učenje.

Sve što možemo jest poučavati nastavne sadržaje koji su vrijedni poučavanja te stvarati uvjete za koje smatramo da su učenicima najpovoljniji za učenje.

Nakon toga – smijemo se nadati.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene■ Mark Enser, profesor i autor nekoliko knjiga o obrazovanju ■ TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, pokrenuta 1910. godine kao dodatak dnevnim novinama The Times, od 1914. izlazi kao zasebna tiskovina, a od 1997. godine dostupna i na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■