„Pogreške su bît učenja. Dok stječemo nova iskustva i razvijamo kompetencije, neizbježno griješimo. Ako se neuspjeh smatra znakom nekompetencije i događajem koji treba izbjegavati (umjesto da na njega gledamo kao na nešto normalno), djeca će početi izbjegavati izazove neophodne za učenje.“

„Neuspjeh je dar jedino tada kada učenici u njemu vide mogućnost, a ne prijetnju. A to ovisi o njihovu mentalnom sklopu.“

Zašto su neuspjesi bitni za izgradnju samopouzdanja, razvitak mentalnoga sklopa i postizanje budućih uspjeha te kako odrasli – štiteći djecu od neuspjeha – poništavaju ključne točke učenja u njihovu životu, možete pročitati u nastavku.

Tekst Protecting your kids from failure isn’t helpful. Here’s how to build their resilience objavljen je na portalu namijenjenu popularizaciji znanosti The Conversation.

Proteklih je godina došlo je do usklađenih nastojanja širih razmjera da se djecu zaštiti od neuspjeha te na taj način spasi njihovo krhko samopoštovanje.

To djeluje logično – neuspjeh je neugodan. Ako ne uspiješ, proizlazi da si loš, obuzimaju te negativni osjećaji razočaranosti i frustracije te često moraš početi ispočetka.

I premda djeluje logično, učinak je potpuno suprotan. Djeca i adolescenti u Australiji manje su nego ikada prije sposobni nositi se s izazovima i različitim životnim situacijama.

Problem je u tome što svojim zaštitničkim odnosom djeci oduzimamo vrijedne prigode za učenje. Neuspjeh donosi dobrobiti do kojih se ne može doći ni na jedan drugi način.

Neuspjeh je dar prerušen u loše iskustvo.

Neuspjeh nije nepostojanje uspjeha, već iskustvo neuspijevanja na putu do uspjeha.

Dar suočavanja i nošenja s izazovima

Kada u nečemu ne uspijemo, doživimo negativne emocije kao što su razočaranje i frustracija. Ako su djeca zaštićena od tih osjećaja, mogu povjerovati da su nemoćna te da nemaju nadzor nad umijećem i znanjem.

Odgovor nije u izbjegavanju neuspjeha, nego u učenju kako se nositi s malim neuspjesima. Takve izazove niže razine zovemo „događajima koji nas očvrsnu“.

Kada djecu izoliramo od takvih događaja, veća je vjerojatnost da će rasti njihova ranjivost umjesto da raste njihova otpornost. Ako odrasli odstrane neuspjeh kako ga djeca ne bi morala iskusiti, ona postaju ranjivijom u budućim doživljavanjima neuspjeha.

Dar razumijevanja prirodnih posljedica

Jedan od najvećih darova koje nam donosi neuspjeh shvaćanje je prirodnih posljedica naših odluka. To je vrlo jednostavno poimanje koje su razvili rani bihevioristi: „Kada napraviš X, događa se Y.“ Ako ne učim, past ću na ispitu; ako ne vježbam, izgubit ću mjesto u prvom sastavu našega tima.

Ako je djeci dopušteno osjetiti takve ishode, ona uče o moći svojih odluka.

Kada roditelji i učitelji, štiteći djecu od neuspjeha, miniraju taj proces, oni su istodobno prepreka na putu prirodnih posljedica.

Istraživanja pokazuju da djeca koja su zaštićena od neuspjeha, više boluju od depresije i manje su zadovoljna svojim životima u odrasloj dobi.

Dar učenja

Pogreške su bît učenja. Dok stječemo nova iskustva i razvijamo kompetencije, neizbježno griješimo. Ako se neuspjeh smatra znakom nekompetencije i onim što treba izbjegavati  (umjesto da na njega gledamo kao na nešto normalno), djeca će početi izbjegavati izazove neophodne za učenje.

Neuspjeh je dar jedino tada kada učenici u njemu vide mogućnost, a ne prijetnju. A to ovisi o njihovu mentalnom sklopu.

Djeca otvorena mentalnoga sklopa vjeruju da je inteligencija promjenjiva i da se u nju može ulagati. Ona zatvorena mentalnoga sklopa vjeruju da su se rodila s određenim stupnjem inteligencije. Stoga, neuspjeh je za djecu s otvorenim mentalnim sklopom znak da ulože više truda ili da pokušaju na drugi način. No za djecu zatvorena uma neuspjeh je znak da nisu dovoljno pametna.

Pohvala treba biti usmjerena na uložen napor

Dok se dijete suočava s neuspjehom, možemo izreći pohvalu primjenjujući to kao čin obeštećenja i pomoći kako bi se zadržao osjećaj vlastite vrijednosti. To vidimo u slučajevima kada sudionici dobiju vrpcu kojom se potvrđuje sudjelovanje u utrci bez obzira na to što su na cilj došli posljednji. U natjecanjima takva tipa, osobito je to bitno za malenu djecu.

Međutim, istraživanja pokazuju, paradoksalno, inflacija prenapuhanih pohvala ima potpuno suprotan učinak. Prema istraživanju, kada roditelji daju preuveličane pohvale („nevjerojatno“dobarposao) ili pohvale usmjerene na osobu („prekrasna si“, „ti si najpametniji“, „ti si poseban“), djetetovo se samopouzdanje smanjuje.

Osobno usmjerene pohvale kao posljedicu imaju izbjegavanje neuspjeha i izazovnih zadataka kako bi se zadržao osjećaj prihvaćenosti i samopoštovanja. Do toga dolazi zato što su takve pohvale uvjetovane time „tko su“ umjesto da su usmjerene na uložene napore i ustrajnost.

Pohvala usmjerena na trud i ulaganje primjerice glasi: „Nisi odustao.“ / „Naporno si radila.“  Taj pristup je primjeren jer djeca mogu kontrolirati ulaganje u svoj rad, a ne mogu kontrolirati koliko su pametna ili posebna.

Dok uče, djeca moraju osjećati slobodu te ne smije dolaziti do ugrožavanja njihova osjećaja vlastite vrijednosti. 

Savjeti za roditelje

Pa kako dobro postupiti?

Evo nekoliko savjeta koji bi roditeljima i učiteljima mogli biti od pomoći:

Na kraju…

Štititi dijete od neuspjeha nije korisno.

Dopustite djeci da osjete i prožive neuspjeh jer im tako omogućujete primanje darova koje on donosi.

Doživljaji neuspjeha učinit će djecu otpornijom te spremnijom za uspjehe u budućnosti.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice (iznimno) uređen i prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Mandie Shean – predavačica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta Edith Cowan (Australija) ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: The Conversation – neovisni novinski portal sa sjedištem u Londonu koji uređuju sveučilišni profesori i znanstvenici s ciljem izravnoga komuniciranja s javnosti ■ izvornik: theconversation.com  ■