Jučer-danas-sutra
VREDNOVANJE
Naglasak je na vrednovanju učeničkog napretka
objavljeno: 2. rujna 2021.

Prema Pravilniku o načinima, postupcima i elementima vrednovanja (2010.god.) vrednovanje je sustavno prikupljanje podataka u procesu učenja i postignutoj razini kompetencija učenika. Ovdje ćemo opisati metode vrednovanja i primjere njihova korištenja u odgojno-obrazovnom procesu.

Postoje tri osnovne metode vrednovanja, a to su:

■ vrednovanje za učenje

■ vrednovanje kao učenje  

■ vrednovanje naučenog.

Donošenjem Nacionalnog okvirnog kurikuluma 2011. godine naglašava se važnost vrednovanja učeničkog napretka nasuprot vrednovanju konačnog produkta (rezultata). Metode vrednovanja, koje su sukladne ovom opisu, vrednovanje su kao učenje te vrednovanje za učenje.  Vrednovanje kao učenje obuhvaća samovrednovanje te vršnjačko vrednovanje.

Piše: Angelina Jakopin Vuk, mag. prim. educ., učiteljica razredne nastave ■  OŠ „Središće“

Kod samovrednovanja učenik samostalno vrednuje vlastiti rad dok kod vršnjačkog vrednovanja učenici međusobno vrednuju rad drugih učenika. Primjer korištenja ovom metodom vrednovanja različite su KWL tablice te skale procjene kojima sam se i sama imala prilike koristiti tijekom svog dosadašnjeg rada u školi.

Primjerice, prilikom spoznavanja nastavnog sadržaja iz Prirode i društva vezanog za kulturnu baštinu zavičaja učenicima sam podijelila listiće, na kojima se nalazio primjer KWL tablice, koju su popunjavali u različitim etapama sata.

Nakon najave cilja sata učenici su samostalno popunjavali prvi stupac tablice u kojem su trebali navesti što sve znaju o kulturnoj baštini svog zavičaja.

U završnoj su etapi sata učenici popunjavali preostala dva stupca tablice, u kojima su trebali navesti što su naučili o kulturnoj baštini na ovome satu, te što još žele naučiti o istom. Na kraju su sata učenici navodili primjere informacija koje su naučili na ovome satu te što bi još voljeli naučiti.

Ovu sam metodu učenja primjenjivala i tijekom nastave na daljinu koristeći digitalne ploče poput Padleta ili Linoita na koje su učenici zapisivali nejasnoće vezane uz pojedini nastavni sadržaj, koji sam kasnije dodatno pojasnila u virtualnoj učionici.

VREDNOVANJE ZA UČENJE obuhvaća različite kvizove, izlazne kartice i igre koje služe kao povratna informacija učeniku i učitelju o razini usvojenosti kompetencija predviđenih za pojedini nastavni sadržaj. Primjeri se kvizova mogu izrađivati u različitim digitalnim alatima, koji su jako zanimljivi učenicima, podsjećajući ih na računalne ili mobilne igre kojim se svakodnevno koriste. Za prijelaz na određenu razinu učenik treba točno odgovoriti na postavljeno pitanje. Sa svakim točnim odgovorom učenici osvajaju određen broj bodova kao i određeno mjesto na ljestvici poretka na kraju kviza. Iako ovaj primjer vrednovanja motivirajuće utječe na učenike, može kod učenika izazvati dodatni strah od neuspjeha, a samim time i odbijanje daljnjeg uvježbavanja nastavnog sadržaja, stoga se njome treba povremeno koristiti.

U svom sam radu izmjenjivala digitalne kvizove s igrama potrage za blagom koje su jako dobre za uvid u razinu usvojenosti osnova kartografske pismenosti u nastavi Prirode i društva. Rješavajući zadatke, učenici otkrivaju određene elemente, koje trebaju ucrtati na priloženu kartu, kako bi pronašli skriveno blago. Za pronalazak blaga trebaju iskoristiti znanje o glavnim i sporednim stranama svijeta (ucrtati određeni element sjeverno ili južno od određene točke na karti itd.).

Vrednovanje naučenog obuhvaća usmene i pisane provjere znanja koje učenici mogu ispunjavati na računalu ili u razredu, različiti učenički projekti  i ostali oblici provjere usvojenosti kompetencija. Kurikulumskim se pristupom naglasak stavlja na projektno učenje kao najprikladniji primjer vrednovanja naučenog omogućavajući učeniku da bez straha prikaže svoje znanje o određenom nastavnom sadržaju.

Vlastiti je primjer korištenja ovom metodom istraživanje o narodnim običajima zavičaja, u kojem su učenici najprije tražili značenje davno korištenih zavičajnih riječi, te su na temelju toga izradili digitalni  rječnik svog zavičaja.

Nakon toga svaki je učenik trebao preuzeti ulogu jednog od obrtnika te su svoj obrt igrom pantomime prikazali ostatku razreda koji je trebao otkriti koji obrt je prikazan. Na kraju su učenici izrađivali makete povijesnih dijelova svog zavičaja te ih predstavili ostatku razreda.

Projekt je trajao dva tjedna te je završio evaluacijom, u kojoj su učenici preuzeli ulogu učitelja i ocijenili projekt ocjenom od 1 do 5, naveli su što im se u projektu svidjelo, ali i što im se nije svidjelo te što bi voljeli promijeniti u projektu.

Također, potrebno je napomenuti kako su učenici sudjelovali u izradi elemenata vrednovanja za svaki pojedini projekt.

Naposljetku, važno je istaknuti  kako se sve navedene metode vrednovanja trebaju provoditi sustavno i redovito kako bi se mogao ostvariti sveobuhvatan dojam o razini usvojenosti predviđenih kompetencija. Također, jako je važno prije svakog vrednovanja objasniti učenicima kriterije vrednovanja te ih uključiti u njihovu izradu kako bi vrednovanje bilo što objektivnije.