Australska učiteljica i autorica mrežnih stranica Teach Smart With Me, tijekom rada u školi doživjela je dva teška razdoblja, tzv. izgaranja na poslu, kada je bila suočena s odlukom ostati u tom lijepom i zahtjevnom zanimanju, ili otići. Iz tih je situacija ipak preuzela ono najbolje, promijenila svoje poglede i postupke i od tada – sve je krenulo u novome smjeru. Nabolje.

Glavna joj je namjera svoje spoznaje podijeliti sa svojim kolegicama i kolegama u člancima koje objavljuje na svojim mrežnim stranicama.

AKO VAS TEMA ZANIMA, PROČITAJTE ČLANAK U NASTAVKU.

Doživljavaš li upravo neki oblik izgaranja na poslu, draga prijateljice i dragi prijatelju u učiteljskoj profesiji?

Poučavanje je teška gaža pa ako si dopuštamo da svijeća gori s obje strane (kako kaže stara izreka – u značenju: preuzimamo previše tereta na sebe), ne gine nam izgaranje. To je činjenica! Smatram da prevelik broj vrsnih učiteljica i učitelja stvara rizik od pregaranja u učiteljskome poslu i to me jako rastužuje.

Učiteljski je posao sve teži, ne lakši.

I vi to znate kao i ja.

Neizmjerno vam je stalo do učenika koje poučavate, kao i do posla, što je vrijedno divljenja i poštovanja. No u pravilu to ide na račun vašega tjelesnoga i duševnoga zdravlja.

Surova istina o izgaranju na učiteljskome poslu

Osjećate li se umorno i iscrpljeno? Ili ste već već stigli do one točke… smalaksali na podu poput hrpe izgužvanoga, neopranoga rublja?

Možda se gušite u monotonom gledanju neizmjernih serija na Netflixu ili kvizova i reality-showova na manjim privatnim postajama, besmisleno zureći u ekran, jer to je jedino za što još imate snage a da koliko-toliko uspijeva odvratiti vaše misli od škole?

Nemojte se nastaviti zavaravati, dragi prijatelji. Imate razloga nešto poduzeti.

Nastavite li čitati ovaj tekst, možete saznati moju priču te upoznati znakove i simptome izgaranja koje se dogodilo i meni.

Čujem vas kako pitate: Što je uopće izgaranje na učiteljskome poslu?

Da, to je sjajno pitanje.

Moj muž smatra da je izgaranje onaj dim koji izlazi iz motora dok on turira po cesti. Hah.. nasmijao me kad mi je objasnio što je izgaranje.

No sada ozbiljno, Američka psihološka udruga (APA) izgaranje definira kao „ekstreman stupanj stresa izazvan poslom, obilježen emocionalnom, psihičkom i fizičkom iscrpljenošću“ te nastavlja da je riječ o „suvremenoj epidemiji u učiteljskoj branši“.

A to nije osobito ugodna misao ni za koga u našem poslu.

Definicija nam pomaže u razumijevanju pojave jer sada znamo da simptomi izgaranja na poslu zrcale simptome kroničnoga stresa. 

Posljedice takva stresa opisane su u članku Pet jednostavnih načina da se oslobodite stresa u učiteljskome poslu. (Nap. Poveznica upućuje na tekst na engleskome jeziku.)

Ovo su simptomi koje sam dugo osjećala. Nisu stigli „preko noći“.

Poteškoća za učitelje je u tome što često ne prepoznaju te simptome dok su oni još u početnoj fazi.

Prezaposleni, kakvi jesmo, i uhvaćeni u svakodnevne školske rutine, ne obaziremo se na njih. Primjerice, možda osjećate učestale glavobolje ili iscrpljenost, ili svaki čas zaradite kakvu prehladu ili virozu. Pa pomislite: „To je samo proljetni umor, jesenska depresija, takav mi je ovaj dan…“

Kažete si „proći će“ i „izdrži još malo“, „samo da se dokopam školskih praznika, bit će sve u redu“.

Ali, draga prijateljice i prijatelju, neće biti u redu ako samo nastavljaš po istom obrascu iz dana u dan, i mjeseca u mjesec, i godine u godinu…

Statistike govore da 65 % anketiranih učitelja pokazuje znakove izgaranja na poslu, a čak 20 % nalazi se u riziku od izgaranja.

Uh, baš ružna statistika…

Zasigurno mora biti nešto što se može promijeniti kako bi učitelji spriječili takav ishod po svoje zdravlje.

Na kraju krajeva – na vama je!

Vi ste tî koji moraju učiniti bitne promjene, ponajprije u području skrbi za sebe.

Postavljanjem jasnih granica te stvaranjem ravnoteže između privatnoga i poslovnoga života, uistinu možete unaprijediti i svoj posao, i svoje zdravlje.

Evo najprije nekih simptoma koje ste možda mogli i sami do sada zapaziti.

Pišem o onima koji sam osobno iskusila, a vi biste ih možda mogli uočiti kod sebe ili kod svojih kolega, pa stoga pogledajte u nastavku o čemu je riječ.

Pritom moram naglasiti: Nisam kvalificiran medicinski stručnjak u tome području, nego je riječ o zapažanjima stečenima vlastitim iskustvom. Ako osjećate istinske znakove izgaranja na poslu, svakako se nemojte zaustaviti samo na ovome članku, nego što prije potražite i stručniju pomoć.

Znakovi i simptomi izgaranja na poslu

Znakovi i simptomi izgaranja na poslu razlikuju se od osobe do osobe. Mnogi znakovi izgaranja istovjetni su znakovima kroničnoga ili akutnoga stresa. Pa ako ne uspostavimo ravnotežu, naše tijelo ostaje izloženo cijelom nizu različitih bolesti, poremećaja i oboljenja koji mogu izravno ili neizravno ugroziti kvalitetu života (Viki Thonely, Mind Body Health, 2019.).

Meni su se ti simptomi prišuljali kradomice. Poput nindže koji se prišulja polako i zatim napadne svoju neštićenu žrtvu.

Ovo su bili moji simptomi izgaranja:

■  zamagljen um – nisam uspijevala bistro razmišljati

■  negativnost – nisam više osjećala radost u poučavanju

■  želja da napustim svoj posao – čujete li sebe kako izgovorate: „ja ovo više ne mogu raditi“?

■  pretjerana emocionalnost

■  pretjerana osjetljivost

■  (dijagnozirana) potištenost i tjeskobnost

■  poteškoće sa spavanjem

■  česta pobolijevanja

■  iscrpljenost – Bez. Kraja. I. Konca.

Počelo je sa „zamagljenim umom“. Nisam se mogla usredotočiti i bistro razmišljati, što nije dobro kada se bavite poučavanjem.

Osjećala sam kao da moram osigurati da tanjuri kojima žongliram i dalje lete zrakom i nikako ne ispustiti koji od njih, ali nisam se mogla sjetiti jesu li svi u zraku ili poneki možda i nije.

Zatim se ušuljala i negativnost.

Negativnost je poput otrova. Već mala količina uništi svu potencijalnu ljepotu dana. Ne možete u hranu unijeti pa i najmanju količinu otrova i pretvarati se da je ta hrana i dalje jestiva. Tako je i s negativnošću.

Potiho zastre sva vaša razmišljanja o životu i svijetu i s vremenom preuzme dominaciju nad načinom na koji govorite, načinom na koji razmišljate i osobama s kojima se družite.

Znate li onu izreku – „Nevolja voli društvo“?

Kada osjećamo negativnost, u pravilu smo upućeni na osobe koje se osjećaju jednako kao i mi.

Ostali simptomi koje sam iskusila, kao što su želja da napustim poučavanje i osjećaj preopterećenosti, pojavili su se kasnije.

No i prije negoli su se pojavili, znala sam da moram promijeniti nešto u svojem životu, i to istinski.

Moja borba da zaustavim razorno djelovanje izgaranja na poslu

Stoga nisam samo sjedila i čekala zanemarujući to što se događa. Htjela sam unaprijediti svoje zdravlje. I pritom sam otkrila što znači skrb o sebi.

Napisala sam mnoge članke o skrbi o sebi i duboko vjerujem da kao učiteljica i učitelj morate proaktivno implementirati skrb o sebi u svoju svakidašnjicu ako želite iz svojega života izostaviti izgaranje.

Smatram da dolazi do neravnoteže između posla i privatnoga života u kojoj neki učitelji zaglave.

Ovo je, jednostavno, istina – učiteljski će vam posao preuzeti cjelokupan život ako mu to dopustite.

Uz sve to, dolazi i do osobnoga zapostavljanja uslijed iscrpljenosti poslom.

Upravo to se dogodilo i meni.

Uglavnom, počela sam raditi na promjenama tako što sam se više srbila o sebi. Posjetila sam i osobnoga savjetnika te počela pisati dnevnik iscjeljenja u koji sam zapisivala svoje prehrambene navike i jelovnik koji sam kreirala za sebe.

I to je bilo od koristi!

Osjećala sam da sam nešto pokrenula.

I to toliko da se moja snaga počela obnavljati.

Tijekom božićnih blagdana, osjećala sam da sam ona koja sam nekoć bila. Ponovno funkcionalna – stvarala sam planove, čistila kuću od nepotrebnih stvari, pronalazila poticajne poslove i konačno iznova otkrivala radost u svojem životu.

Novu sam školsku godina počela poletnim koracima.

Promjene su bile stvarne.

I fizički sam se oporavljala uz tu novootkrivenu energiju koja se vratila šireći se mojim tijelom.

ALI… nisam shvatila da skrb o sebi i tehnike oslobađanja od stresa moraju biti redovite i neprekinute, kako god to za nekoga izgledalo.

I zatim, PAF!

Nova je školska godina udarila snažno i našla sam se pred novim, vrlo izazovnim i emocionalno zahtjevnim razrednim odjelom.

Posljedice novih dnevnih zahtjeva bile su podmukle.

Prošli su mnogi mjeseci prije negoli sam shvatila da sam podlegla ozbiljnim simptomima nakupljenoga kroničnoga stresa.

Kad počne potpuno izgaranje…

Gomile nakupljenoga stresa preplavile su moj život.

Negativnost.

Osjetljivost.

Pretjerana emocionalnost u svemu.

Iz dana u dan vodila sam borbu sama sa sobom da se odvučem do škole.

Misli o incidentima vezanima uz ponašanja u školi zaposjele su moj um, danju i noću, a to se odrazilo i na moj san.

Osjećala sam se nemoćno kako vezano uz potrebu da skrbim za svoje učenike, jednako tako i uz potrebu da skrbim za vlastito zdravlje i dobrobit.

Došavši kući, rasplakala bih se pred mužem da više ne mogu raditi kao učiteljica.

Sve je to bilo jako teško proživljavati.

Mnogi su se simptomi pojavili mjesecima prije mojega konačnoga sloma. No, jesam li ih zapazila?

Što mislite?

U pravu ste, odgovor glasi: ne, nisam.

Mislim da sam si umislila da sam neka vrsta „mučenice“ – skrbeći pritom više za svoje učenike i brinući se što će ljudi misliti o meni, negoli što sam svojemu tijelu pružila ono za čim je jecalo.

Uz sve to, jedan detalj s kojim će se mnogi od vas vjerojatno moći poistovjetiti – bila sam odana svojemu poslu, i jednostavno nisam nikoga željela izostaviti, ni razočarati.

Stoga sam nastavila pretjerivati nadajući se da ću doživjeti olakšanje i doći do daha kada napokon počnu školski praznici.

To je ono što mnogi od nas pomisle i naprave, zar ne?

Jurimo kroz školske obveze i rokove misleći da će sve biti u redu kad se jednom domognemo blagdana i odmora.

Nevolja je u tome što dva tjedna pauze nisu dovoljna za obnovu ako je riječ o tom stupnju iscrpljivanja na kojem sam se ja našla.

Dakle, tim sam tempom nastavila iduća četiri mjeseca!

Ludo, nije li?

Zvuči ludo kada se izgovori naglas, no dok se događa, jako je teško spoznati koliko loše i štetne odluke donosiš po pitanju svojega zdravlja i dobrobiti.

Uspjela sam se tijekom praznika ponešto odmoriti, no nastavila sam raditi na isti nemilosrdan način i u idućemu polugodištu.

Do toga trenutka, za nama je bilo gotovo ¾ školske godine. A kao što znate, radno opterećenje i stres u našim učiteljskim životima mogu s godinama postati trajno stanje.

I zato nije bilo poboljšanja.

Znakovi i simptomi izgaranja na poslu koje sam upravo doživljavala, bili su sve gori: negativnost, mentalna zamagljenost, poteškoće sa spavanjem, duboka iscrpljenost, a zatim su i drugi simptomi pomolili svoje glave.

Bila sam na rubu snaga cijelo vrijeme – kronično!

Vikendima se nisam mogla nagovoriti da ustanem s kauča, a izgubila sam i svaki užitak i zadovoljstvo u svim područjima života.

Moje je mentalno zdravlje iznimno trpjelo.

No, i dalje nisam prepoznavala da je tu išta problematično.

Nisam bila upućena, ni osviještena što znači u dovoljnoj mjeri skrbiti za sebe i kako upravljati stresom da bi si mogao pomoći.

Otišla sam k liječniku koji me je ohrabrio da uzmem slobodne dane kako bih se odmorila, no ja na to nisam pristala smatrajući da to nije ono što je potrebno za moj oporavak.

I, kao što možete slutiti, završilo je tako da sam doživjela napad panike, u javnom prostoru.

To me je uistinu preplašilo.

Nevoljko sam shvatila da mi je potrebna stručna pomoć psihologa te sam nazvala psihološku službu kako bih dogovorila sastanak na liniji za pomoć zaposlenima.

Na žalost, zaglibila sam već tako duboko da mi psihološki savjet u telefonskom razgovoru više nije mogao pomoći – plakala sam tijekom cijeloga tog razgovora i bila preemocionalna da bih razumno mogla čuti bilo koji savjet.

Da skratim, završilo je tako da sam iduća dva tjedna bila na bolovanju.

Zatim sam, nakon vrlo otvorena i iskrena razgovora sa zabrinutom prijateljicom iz škole, kao i sa svojim liječnikom, odlučila da ću iduće polugodište uzeti pauzu kako bih se mogla potpuno izliječiti i oporaviti.

Prepoznajte znakove kako biste smanjili mogućnost sagorijevanja na poslu

Moguće da ste i sami iskusili neke od tih simptoma, ili i sve njih.

Katkad se oni mogu pojaviti i nestati, ali ako jeste, vjerujem da ste u opasnoj zoni i da moguće hodate jednosmjernom ulicom.

Kako što ste upravo pročitali, bila sam ondje.

Nemojte si to dopustiti iako razumijem da vjerojatno osjećate kako možete podnijeti sve što treba.

Vaše tijelo viče: Hej, treba mi pomoć! Slušaš li ti mene uopće??

Molim vas, upotrijebite svoju intuiciju i poslušajte što vam nastoji reći prije negoli bude prekasno.

Učite od drugih, pa i na mojem primjeru.

Znam da vjerojatno zvučim patetično, no ako stignete do mojega stupnja, tada je ozbiljno.

I valja potražiti profesionalnu pomoć.

No samo VI možete napraviti potrebne promjene.

Nemojte misliti da ćete ikoga razočarati ako za promjenu sebe stavite na prvo mjesto.

Nemojte se smatrati gubitnikom i promašenom osobom.

Molim vas, nemojte misliti da će proći, osobito ako se niste posvetili tomu da napravite određene pozitivne promjene u svojem životu.

Ako ste pročitali koji od mojih prethodnih tekstova o upravljanju stresom, dobrobiti i skrbi o sebi, dobro vam je poznato koliko sam odana tomu da pomognem i vodim učitelje kroz minsko polje koje postavlja učiteljski posao. Ovu vrlo osobnu priču dijelim upravo u vjeri da bi ona komu mogla pomoći.

Možda upravo vama.

Moje se putovanje k iscjeljenju nastavlja, kako bih našla mir i ravnotežu u preopterećenu poslu.

Prepuna sam želje da svoj učiteljski posao postavim u prave granice, da pronađem ravnovjesje i ojačam svoje zdravlje kako bi opet moglo cvjetati.

Svjesna sam da sam napravila određene pogreške, ali vjerujem da mogu pomoći drugima, pa i zato što sam se strmoglavila u provaliju izgaranja na poslu.

A to ipak nije smrtna presuda.

Dijeljenje onoga što sam doživjela i što sam pritom naučila kako bih mogla nastaviti dalje, razlog je zašto ujutro ustajem iz kreveta. Voljela bih misliti da će vam ovaj moj tekst pomoći ako ste i sami suočeni sa simptomima sagorijevanja na poslu.

Pročitajte koji od već objavljenih tekstova, a i ovaj će dobiti svoj nastavak.

Čuvajte se, draga prijateljice i dragi prijatelju!

Ako želite saznati kako se zaštiti od izgaranja na poslu te sačuvati svoju dobrobit i zdravlje, na Školskome portalu objavili smo ove članke autorice Michelle Smith:

■  Zašto je u učiteljskom poslu iznimno bitno postaviti granice prije negoli postanete „žrtva poziva“ – u kojem australska kolegica govori o potrebi zauzimanja za sebe te kako to konkretno ostvariti

■  Kako zaštiti i njegovati ključni element poučavanja u učionici – zdrav glas

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ autorica teksta: Michelle Smith, učiteljica razredne nastave iz Australije, autorica bloga Teach Smart With Me ■ AUSTRALIJA: Teach Smart With Me – blog kojemu je glavna namjena pomoći učiteljima da izbjegnu izgaranje uzrokovano poslom ■ izvornik: teachsmartwithme.com ■