Ovo je ljeto bilo radno u više područja. Svaki sam četvrtak radila ono što najviše volim. Poučavala sam. Održavala sam besplatne likovne radionice u mjestu gdje stanujem.

Pisala sam o tome u tekstu „Ljetne likovne radionice“. Današnji je zapis mali osvrt na sve što smo ostvarili (pred nama je i zadnja radionica 2. rujna 2021.).

ZAINTERESIRANOST DJECE

Djeca su tijekom ljetnih mjeseci bila dosta zainteresirana. Najviše je prisutnih (22) bilo na prvoj radionici (2. srpnja 2021.), a najmanje na predzadnjoj (26. kolovoza 2021.) na kojoj je sudjelovalo devet prisutnih učenika.

Dob je učenika je bila od predškole (6 godina) do 4. razreda srednje škole (17 godina).

Nekoliko je važnih stvari potrebno napomenuti uz učeničku dob:

a) Učenici predškole dobi možda ne barataju toliko tehnikom, ali ih nije strah „bijelog papira” i dozvoljavaju svojoj mašti da se igra i oblikuje sadržaj.

b) Učenici 5. i 6. razreda doslovno se boje „bijelog papira”, dugo kalkuliraju i navikli su ponavljati neki rad sve dok ne potroše zalihe papira.

c) Učenici završnih razreda osnovne škole i srednjih škola na radionici su jer im je to interesno područje, došli su se opustiti i na neki se način (pozitivno) iskazati.

Na prve je dvije radionice bilo prisutno mnogo učenika jer je to nešto novo u njihovu mjestu. Bilo je ljeto, a tada nedostaje organiziranih aktivnosti i na kraju jer su djeca mogla iz dosade došetati i biti negdje dva školska sata.

Odmah su nakon prve radionice mnogi shvatili da ova aktivnost nije „čuvalište”, da se ozbiljno radi, da se moraju ponašati prema pravilima ponašanja kakva su i u školi.

Tada je otpao dio onih kojima likovna kultura nije područje koje ih zanima.

LINK prema SVIM ODRŽANIM RADIONICAMA

Već je nakon treće radionice bilo primjetno da oni, koji su ostali, zaista uživaju u radu. Uče nove tehnike i doslovno upijaju načine i metode kako smo ih Angelina Jakopin Vuk i ja poučavali.

Tijekom četvrte radionice jedan je polaznik (dječak) zaključio: „Ovdje sam više naučio nego u školi.“, a njegova je sestra nadodala: „Ovdje je i bolje nego u školi, ovdje svi rade.“

ŠTO SAM JA KAO MENTOR I VODITELJ RADIONICA PRIMIJETILA:

a) Učenici vole sat Likovne kulture ako je dobro oblikovan jasno izraženim likovnim elementima i dobro objašnjenom likovnom tehnikom.

b) Naši učenici imaju loše predznanje, u školama se Likovna kultura radi dosta loše i površno (prisutni su sudionici učenici čak sedam različitih škola).

c) Učenici su sami vrednovali svoj napredak tijekom vremenskog trajanja od dva mjeseca i već nakon druge radionice spontano se javilo vršnjačko vrednovanje.

d) Svi se učenici vraćaju na radionice zbog atmosfere koja vlada (nije natjecateljska, nema ocjena) i navode zbog zanimljivog izbora tema i tehnika  (za tehniku razlivenog flomastera nikada nisu čuli, a sad su njome oduševljeni).

LINK prema SVIM ODRŽANIM RADIONICAMA

Na kraju, još jedna zanimljivost: roditelji mi dolaze i pitaju gdje me mogu pronaći tijekom školske godine, koliko stoje moji privatni sati ili mogu li i za odrasle održati radionice.

Meni je bio užitak biti s njima, raditi ono što volim i u čemu mislim da sam stručnjak, uživati u dječjem stvaralaštvu i načinima kako interpretiraju temu.

Pogledajte naše fotografije jer su svi zaslužili da budu primijećeni.

■ Piše: Sandra Vuk ■ OŠ „Sveta Nedjelja“, Područna škola „Kerestinec“ ■