Učitelji stvaraju
SVE NAŠE SKALINE
Kako postati učitelj – prvašić
objavljeno: 27. rujna 2022.

Svi su učitelji imali priliku biti u školskim klupama u ulozi učenika. Pretpostavljam da se prisjećate svojih prvih dana u školskoj klupi. Poprilično sam sigurna da možete navesti i koju ste odjeću nosili tog dana, kakve boje vam je bila školska torba, tko vas je otpratio do škole i došao po vas, kako je izgledala vaša učionica te kako je izgledala vaša učiteljica.

Navedeno je upravo dokaz koliko je to upečatljiv i važan događaj za sve učenike, no često se zaboravlja koliko je jednako upečatljiv događaj i za sve učitelje, a posebice učitelje prvoga razreda.

Nova mi je školska godina pružila upravo tu priliku. Postala sam razrednicom prvog razreda. Prvi sam nastavni dan bila jako uzbuđena ugledavši u razredu svoje mališane, njih dvadestak. Sretno su i veselo ulazili u razred, pregledavali svoje knjige i poklone dobrodošlice željno iščekujući da im se kaže što će sve raditi u školi.

Piše: Angelina JAKOPIN VUK, mag. prim. educ., učiteljica razredne nastave  ■  OŠ Središće

Uzbuđenje se nastavilo svakog sljedećeg radnog dana, a nastavlja se i sada u trećem tjednu nastave svakom novom aktivnošću, svakim novim učeničkim uspjehom, uspjehom moje djece (kako ih ja često zovem).

Dok naši učenici uče crtati pravilno zadane oblike kao predvježbu za pisanje slova, uče odnose među predmetima (veći-manji, dulji-kraći, viši-niži itd.), mi, učitelji prvoga razreda, (učitelji – prvašići) učimo (češće samo ponavljamo i utvrđujemo) sljedeće:

1.) STRPLJENJE JE NAJBOLJA VRLINA

Narodna izreka: Strpljen – spašen. doista je prava istina u svakom radu pa tako i u radu u učionici. Svaki zadatak koji se postavi pred učenike predstavlja izazov, a iznimno je važno  da učitelj dobro pojasni korake koje je potrebno napraviti kako bi učenici uspješno napravili postavljeni zadatak. Često su upravo ti prvi koraci najteži (i u učionici, ali i u svakodnevnom životu kada dijete fizički uči hodati).

Umjesto žurbe da se što više aktivnosti napravi na jednom satu, potrebno se koncentrirati na ono najvažnije i najbitnije što učenici trebaju usvojiti nakon tog sata.  Vjerujem da ovu prvu točku ispunjava velika većina učitelja (ako ne i svi).  

Važno je napomenuti kako učenici doista trebaju imati nastavu, točnije nastavni sat koji ima svoj početak i kraj, svoj cilj i smisao. Ovo je iznimno važno. Iako su učenici još uvijek maleni, nisu u igraonici gdje će raditi isključivo ono što žele, a učitelji ih samo čuvati. Svakim novim nastavnim satom učenici uče pripremiti pribor za sat, sjesti na svoje mjesto, slušati jedni druge, slušati učitelja i pratiti dobivene upute.

2.) TJELOVJEŽBA JE POLA ZDRAVLJA (A ZA UČITELJE POLA MIRA )

Svako jutro započinjem nastavu sa svojim učenicima kratkom tjelovježbom ili plesom (najčešće se radi o plesovima iz serije ritmičkih igara Just dance na Youtube platformi). Prije pisanja u bilježnicu, također, razgibavamo prste i mišiće šake kako bi ono što pišemo bilo što urednije i točnije.

Nama odraslima ovakve sitnice često ne predstavljaju baš ništa značajno, ali djeci da. Pogotovo ples. Podižu se otkucaji srca, učenici se razbude (pogotovo rano ujutro), stvara se ugodna razredna atmosfera za rad jer učenici pred sobom vide lik iz crtića, životinju ili plesača koji ih nasmijava različitim plesnim pokretima koje oni trebaju što točnije izvesti (ritmičke su igre prilagođene djeci, nisu neprimjerene, a većina je popularnih pjesama u pročišćenoj inačici, točnije u pjesmama nema prostih i neprimjerenih riječi). I sama sam često pitala učenike na kraju dana što im se najviše svidjelo, a većina bi učenika uvijek među trima primjerima navela upravo ovaj segment dana.

Nije potrebno da se uvijek radi o plesu, dovoljno je provesti neku kraću igru ili bilo koju drugu vrstu mikropauze uz koju će se učenici kretati izbjegavajući pretjerano sjedenje za klupom. Tako učenici lakše nastavljaju s rješavanjem postavljenih zadatka, pozornije prate i slušaju upute učitelja čime se postižu i bolji rezultati.

3.) MI NISMO SAMO UČITELJI

Ovaj se segment često zanemaruje, ali je jako važan. Da ga pojasnim, koristit ću se matematičkim računom. Svaki učitelj sa svojim učenicima provodi pet nastavnih sati u jednom danu. Pomnožimo li taj broj brojem radnih dana u tjednu, dobivamo 25 sati tjedno koje učitelji provode s učenicima. Iz toga je vidljivo kako učenici znatan dio vremena provode upravo u učionici sa svojim učiteljima.

Učitelji već nakon nekoliko tjedana prvog razreda znaju što koji učenik/ica voli, što ne voli, kakvu grimasu napravi kada mu nešto ne paše ili ne odgovara. Također, učitelji su djeci veliki izvor sigurnosti i superjunaci koji za svaki problem imaju rješenje. Stoga, nerijetko se događa da najteže i najdublje svoje osjećaje ili događaje – pozitivne ili negativne – povjeravaju upravo nama.

Uz ulogu učitelja prihvaćamo ulogu liječnika, mame i tate. Ovdje je važno napomenuti kako učenici ne zanemaruju svoje roditelje u odnosu na učitelje, već učitelja smatraju kao još jednog roditelja. Ova se činjenica u mom slučaju potvrdila kada su mi učenici donosili obavijesti važne za roditelje na što sam im rekla da su se, vjerojatno, zabunili, da to trebaju dati mamama i tatama, a oni su mi odgovorili, pogledavši me u čudu, da sam i ja njihova mama (uz to je uslijedio i zagrljaj).

Dodatni je dokaz ovoj tvrdnji da svaki učenik ili učenica kojeg/koju sam poučavala, a sada se nalazi u višim razredima još uvijek svako jutro dolazi u moj razred da me zagrli i ispriča mi što se najnovije dogodilo u školi. Posebice me veseli kada vidim učenike koji nisu uvijek pokazivali da im se sviđa ono što radimo i koji nisu rado sudjelovali u aktivnostima, a sada dolaze i govore kako bi rado natrag u moj razred. Ovo su samo moji primjeri, no vjerujem da svaki učitelj ima beskonačno mnogo sličnih primjera, a svi potvrđuju jedno – važnost je učitelja u učeničkim životima neprocjenjiva. Ovo nije floskula, već živa istina.

4.) NASTAVNI SAT NIJE PREDSTAVA KOJOM TREBATE ZADIVITI SAMI  SEBE, VEĆ VRIJEME UČENJA I UPOZNAVANJA UČENIKA

Iznimno je važno pripremati se za svaki sat. Naravno, nije ista priprema učitelja koji radi već dvadesetak godina ili učitelja koji radi tek nekoliko godina. U skladu s tim, učitelji s više iskustva će pisati kraće priprave gdje neće trebati detaljno razraditi svaku aktivnost jer su je već toliko puta proveli da napamet znaju sve korake. Ono što je zajedničko:  pripremat će se, istraživati izvore, stvarati materijale ili se koristiti postojećim uz navođenje autorskih prava. Važno je ponekad razbiti rutinu kako svaki sat ne bi bio isti. Drugim riječima, bila bi prava šteta da u 35 radnih tjedana svaki sat Hrvatskog jezika (kojih ima 175 tijekom nastavne godine) izgleda u potpunosti isto.

Dužnost je učitelja da se trudi što kreativnije i zanimljivije osmisliti nastavni sat za svoje učenike, ali ne može svaki sat biti „predstava.“ Neki će sati biti odrađeni na tzv. tradicionalan način jer on omogućava najbolje usvajanje sadržaja (često će se u satima usvajanja nastavnog sadržaja koristiti frontalnim oblikom rada jer on jedino omogućava da svi učenici pravovremeno dobiju informaciju kako se nešto radi, npr. zbraja i oduzima). Naglasak treba biti na svrsi sata i ishodu koji želimo ostvariti, a ne na broju aktivnosti koje ćemo provesti. Često je dovoljna jedna kreativna aktivnost kako bi se postigla dinamičnost sata. Pretjeranom količinom aktivnosti možemo zadiviti sebe kao učitelja uspjevši ih sve provesti, no to ne znači da su i učenici usvojili ono što trebaju – iako će često nakon takvog sata reći da im je bilo zabavno jer su se igrali.

5.) UČENJE IGROM I SLOBODNO IGRANJE NISU SINONIMI

Igra je, također, važna u učenju (kao što navode autori: Bognar, Čelič A., Kocajnčič)  i ima pravo svoje mjesto u razredu. Igra je učeniku najprirodniji način usvajanja sadržaja jer se svakodnevno igraju, a sam pojam igre uvijek podrazumijeva nešto zabavno i zanimljivo pa su učenici jako motivirani da u istoj sudjeluju.

Takav oblik igre zovemo učenje igrom. U takvoj su igri točno određena pravila igre, no i njezina svrha i ishodi koje će učenici ostvariti (primjerice igra Dan-noć može se koristiti kao oblik učenja igrom na satu Matematike prilikom uvježbavanja određivanja odnosa među predmetima).

5.) PRIMJER KORIŠTENJA NAVEDENE IGRE (često korišten)

Učenici trebaju ostati stajati kada je tvrdnja točna i čučnuti kada je netočna. Učiteljica izgovara ime učenika izgovarajući tvrdnju (npr. Petar je viši od ploče. – učenici trebaju čučnuti jer tvrdnja u ovom slučaju nije točna; Marta je manja od slona. – tvrdnja je točna pa učenici trebaju ostati stajati). Iako je igra iznimno jednostavna, učenicima je jako zanimljiva i smiješna, a svaki učenik jedva čeka da učiteljica izgovori njegovo ime u nekoj od tvrdnji. Time se može provjeriti točnost određenih tvrdnji, a da to učenici ne dožive kao napor.

Također, prilikom učenja godišnjih doba savjet je da učenici sastave kutić s plodovima određenog godišnjeg doba ili izađu van i vremenske prilike istražuju u izvornoj stvarnosti nasuprot usvajanju istih u učionici na računalu (istraživanje treba biti vođeno uz određeni plan ploče i zadatke kojima će se točno odrediti što učenici trebaju raditi).

Trčanje po travi bez zadatka, igranje igara u razredu prema vlastitom odabiru pripada slobodnoj igri koja je iznimno važna za socijalizaciju učenika, no ne spada u domenu usvajanja nastavnog sadržaja.

Naposljetku, ovo su samo moji primjeri rada s učenicima u razredu s kojima će se, nadam se, većina poistovjetiti. Svaki učitelj ima svoj stav o onom što je najvažnije u radu s učenicima, no među svim razlozima svakako će se naći barem jedan od navedenih. Također, svaki učitelj će se složiti da je naš posao poziv i da biste mogli biti dobar učitelj, trebate biti i dijete. Promatranjem svijeta dječjim očima (pa tako i nastave i škole kao ustanove) možete saznati kako pravilno poučavati.