Aktualno
UČITELJI GLAVNU MOTIVACIJU PRONALAZE U SVOJIM UČENICIMA
Djeca su čudesna!
objavljeno: 6. veljače 2022.

U proteklome razdoblju cijeli je svijet obuhvaćen istom krizom – onom javnozdravstvenom, i posvuda se primjenjuju slične mjere koje svoj utjecaj imaju i na rad u školama. Kako su preporuke, obveze i pravila utjecali na učitelje i učenike, na njihove odnose i nastavu, na postupanja i ponašanja?

Učitelji se – kako sami svjedoče (prema tekstu koji slijedi u nastavku) – osjećaju iscrpljeno, opterećeno, umorno, no svi do jednoga dodaju:

Ali djeca su čudesna!

Članak je objavljen u proljeće prošle godine kada su se u školama u Ujedinjenom Kraljevstvu počela provoditi testiranja učenika na Covid-19, što se u hrvatskim školama uvodi upravo sada. Kako su reagirali učenici, a kako učitelji? Po čemu su jedni drugima potpora u nevoljnim vremenima?

Više možete pročitati u nastavku.

Tekst The Kids Have Been Fantastic objavljen je na mrežnoj stranici Teaching it Real.

Ja sam optimist. Ne vidim osobite svrhe u ijednom drugom izboru.

– Winston Churchill

Nas oboje, i moja žena i ja, smatramo se sretnim osobama jer mnogo vremena provodimo u razgovorima s učiteljima. Zoe je savjetnica u obrazovanju te radi u školama diljem Kenta, a ja sam, uz potpunu satnicu u neposrednoj nastavi, stručni voditelj u obrazovanju te surađujem sa školama u cijeloj zemlji. Proveli smo tjedan u razgovorima s učiteljima i svaki je taj razgovor počinjao pitanjem: „Kakav je bio vaš tjedan?“

Odgovori su bili slični: „Zamoran.“ – „Iscrpljujući.“ – „Pretrpan.“ – „Opterećen.“

No svi, i kad to kažem, mislim – doslovce svi do jednoga – bili su praćeni nekom inačicom ove dopune takvu odgovoru:

„Ali djeca su čudesna!“

I to odgovara i mojem iskustvu iz protekloga tjedna.

Bilo je zamorno, bilo je iscrpljujuće i do daske, no – znate što?

Djeca su bila čudesna.

Tijekom protekloga razdoblja prati nas iznimno mnogo katastrofiranja , ali u onome trenutku kada stupite u učionicu, većina toga nestaje.

Evo nekoliko odrednica koje sam pritom uočio.

Maske

Kada su objavili odluku o uvođenju nošenja maske u školama, najprije su nas uputili da je to obveza, a zatim da je mogućnost te je takav slijed izgledao kao recept za kaos.

Hoće li učenici htjeti nositi maske uz takve dvojake upute? Hoće li u njima vidjeti mogućnost ometanja nastave? Hoće li dvoznačnost vladine upute biti okidač sukoba između učitelja s jedne strane te roditelja i učenika s druge?

– Pa, ne.

Prema mojem iskustvu, kao i iskustvu onih s kojima sam razgovarao, gotovo svi učenici u srednjim školama i u završnim razredima osnovnih škola dolaze u učionicu s maskom. Tu i tamo nekomu sklizne ispod nosa, ili ju sam spusti, no dovoljno je podignuti obrvu da bi se maska našla na mjestu kakvo je propisano/preporučeno. Učenici mogu razumjeti zašto su maske dio preporuka te su dovoljno osjetljivi da bi se držali toga pravila.

Testiranja                 

Slično je i s testiranjem. Naša je škola iznimno dobro organizirana i to se vidjelo i pri testiranju učenika brzim testovima. Kada bi došao njihov red za testiranje, ustali bi, uputili se na mjesto testiranja, vratili deset minuta kasnije i kada bi tko pitao: „Kako je bilo?“, nehajno bi slegnuli ramenima: „U redu“ te nastavili dalje s radom. Nije bilo ni približno onako uznemirujuće kako se sa strahom najavljivalo, a izgleda da i nema mnogo loših  rezultata testiranja, sve je za sada dobro.

Izgubljeno učenje

Ta je stavka imala izgleda pretvoriti se u „veliko pitanje“. Cijele smo protekle godine slušali komentatore koji su naricali kako je cjelokupna obrazovna godina nestala poput daška dima i kako će se učenici morati namučiti nakon nastave i tijekom praznika kako bi nadoknadili propušteno.

Ispostavilo se da je sve to hrpa gluposti. Nemam veze s vezom što oni to ispituju da bi došli do „X mjeseci izgubljenoga učenja“, ni gdje su to ispitali, ali sasvim sigurno nisu u mojoj učionici. Ukupno gledajući, razredni odjeli kojima držim nastavu nisu u potpunosti  ondje gdje bi bili da smo imali nastavu u učionici. Ne mogu o temama koje su učili govoriti s onom protočnošću koja bi postojala da smo ih obrađivali zajedno u učionici, no gotovo su svi naučili zemljopis, a neki su i procvjetali.

Sasvim malen broj učenika naučio je vrlo malo. Izgleda da to upućuje na potrebu davanja redovite potpore pri svakoj nadoknadi u učenju, a ne na promjenu cijeloga sustava. Da budemo iskreni, to su vjerojatno učenici koji bi personaliziranu potporu trebali i u uobičajenim uvjetima.

Izgubljena djetinjstva

Komentatori koji nisu plakali nad gubitkom u učenju, plakali su nad izgubljenim djetinjstvima i traumama koje djeca doživljavaju uslijed odvojenosti od prijatelja i šire obitelji. Ne sumnjam da je to uistinu tako za neku djecu, najviše zbog toga što, na žalost, neka djeca stalno pate uslijed teških pa i zastrašujućih iskustava. Moramo takvu djecu prepoznati i skrbiti o njima, a to znači da je i ovaj put riječ je o personaliziranoj, ustaljenoj potpori.

Gotovo sva djeca s kojom sam protekloga tjedna razgovarao (a to je uistinu MNOGO djece, izgleda da su mi nedostajali razgovori s njima) malo su se dosađivala tijekom proteklih mjeseci. I to je to. Bilo im je ponešto dosadno. Mnogi su pronašli konstruktivne načine kako se nositi s dosadom te su otkrili nove hobije, ili su više vremena mogli posvetiti starim hobijima. Njihovo iskustvo zatvaranja društva (i škola) ne zvuči znatno drukčije od onih školskih praznika kakve smo i mi provodili u djetinjstvima kada nije bilo osobito mnogo novca za različite aktivnosti pa smo sami morali pronalaziti načine kako se zabaviti.

I ostalo…

U znatnoj mjeri, da se protekla tri mjeseca nisu dogodila, da je ovaj tjedan prvi tjedan novoga polugodišta, ne mislim da bih uočio ikakvu razliku. Svi su se moji razredi vratili sretni i spremni za učenje. Nisu zaboravili rutine, ne glumataju i ne odupiru se. Oni su, u najvećem broju slučajeva, sretni što su opet u učionici, a anksioznost je iznimka, a ne pravilo.

Roditelji mojih učenika također su sjajni. Broj roditelja koji su ovoga tjedna izdvojili vrijeme kako bi se pojavili na predvečerju za roditelje te nam zahvalili na svemu što činimo, uistinu je impresivan. Tisak je opako nastojao demonizirati učitelje, ali čini se da su spektakularno propali u tome naumu. Cijela se naša zajednica povezala.

Protekli je tjedan bitan podsjetnik na potrebu zastajanja i dubokoga udaha prije brzanja u pretpostavke na koji će način ljudi biti nečime pogođeni. Tisak, kao i različite interesne skupine svih političkih spektara i ideologija, zarađuju novac i imaju utjecaj ako su u poziciji prezentirati katastrofu koju će ljudima moći prodati. Još bolje ako pritom mogu prodavati i rješenje. A to nije od pomoći. Školama su potrebna financijska ulaganja kako bi mogle ponuditi personaliziranu, stalnu potporu učenicima kojima je ona potrebna. Pojedine škole, i pojedine zajednice, trebat će više potpore negoli netko drugi. Dajte školama financijska sredstva koja su im potrebna, dajte i drugim ustanovama i agencijama sredstva koja su i njima potrebna, a zatim nam se maknite s puta kako bismo mogli raditi ono što radimo najbolje; pružati potporu djeci koja su – čudesna.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je djelomice (iznimno) prilagođen, a poveznica na izvornik na kraju je ove napomene■ Mark Enser, profesor i autor nekoliko knjiga o obrazovanju ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: Teaching it Real mrežne stranice namijenjene obrazovnim temama ■ izvornik: teachreal.wordpress.com ■