Nebrojeno sam puta imala potrebu zahvaliti svojim učenicima. Pojedincima, nasamo ili  pred ostalim učenicima, kao i skupinama i cijelim odjelima. Nebrojeno sam puta osjetila duboku, na određen način nedokučivu zahvalnost koja je bila tako velika i prožimajuća da nisam imala potrebu zahvaliti samo pojedincu ili skupini, nego bi to bila ona vrsta zahvalnosti kada si zahvalan dragom Bogu, Svemiru ili Životu na svemu što se događa ili što se – takvo, konkretno, upravo u tom obliku u kojem jest – dogodilo i toliko toga promijenilo, oplemenilo, oslobodilo i otvorilo u novome svjetlu.

Znam da nitko ne ostaje u učionici ako i sâm ne doživi upravo takve male ili i velike trenutke zahvalnosti. Odnosno, možda netko ostaje (u učionici) i tada kada to ne doživljava, ili više ne doživljava, no to mora da je poput nekog prokletstva; možda i neprepoznatoga (jer ako je prepoznato, tada je i dvostruko); biti na samom izvoru velikih osjećaja i doživljaja, koji te mimoilaze.

Zahvalnost je, uz ljubav, najviša razina ljudskih čuvstava. Moglo bi se reći da su to dva lica istoga čuvstva, jer kad osjećamo duboku, snažnu zahvalnost, kojoj ne moramo uvijek znati ni izvor, ni razlog, isto je kao kad osjećamo duboku, snažnu ljubav, kojoj također ne znamo ni izvor ni razlog.

Kako otvoriti unutrašnja vrata zahvalnosti         

Zahvalnost se, na mnogim mjestima čitamo i čujemo, može i vježbati. Primjerice, prije spavanja ili na početku novoga dana možete zapisati u bilježnicu sve na čemu ste zahvalni. Tim ćete činom u svojem životu umnožiti upravo ono za što osjećate zahvalnost. Naravno, da biste to postigli, ne morate nužno zapisivati; dovoljno je osjećati; ali ako nismo dovoljno umješni u prepuštanju svojim osjećajima, osobito ugodnim osjećajima lako izmaknemo, tada je dobro zapisivati, da bi se ostalo usredotočenim. Tako pišu i tako govore… i mnogi svjedoče da taj čin savršeno funkcionira.

No, na stranu savjeti, provjereni i neprovjereni… S njima ili bez njih, zahvalnost je uistinu snažan pokretač osjećaja zadovoljstva i ispunjenosti u ljudskom životu. Ako mu niste skloni, ako ga niste često iskusili, možda uistinu možete početi zapisivati svoja zrnca zahvalnosti kako biste se na njega naviknuli i kako biste mu češće znali otvoriti svoja unutrašnja vrata.

No isto tako, budimo iskreni i budimo izravni ne sugerirajući nešto što ne stoji: ako se osjećamo umorno, bezvoljno, potišteno, pa i nesretno, kao i kada se osjećamo ojađeno, razočarano ili nas razdire neka bol ili nepravda, teško je, a za većinu i nemoguće upravo tada osjetiti zahvalnost. Zapisivali mi njezina zrnca ili ne zapisivali… Kako ćeš zahvaljivati ako bi vikao? Ili plakao? Zato, uvijek poštujmo svoje trenutačne osjećaje, ma kakvi oni bili, i dopustimo si da ih izrazimo, da iz nas isteku, a kada ometači malo popuste, otvorite svoj život (i) osjećaju zahvalnosti.

Zahvalnost u poučavanju

Ako se već dugo vremena osjećate skršeno i ne znate kako rastjerati nezgodne životne okolnosti koje vas uporno okružuju, da konačno popuste, prvo što morate napraviti jest maknuti se od izvora te skršenosti. Ako se ne možete fizički maknuti na dulje vrijeme, da malo odahnete i ojačate, maknite se barem povremeno, a svakako što češće u mislima i u poslovima kojima se bavite i koji zaokupljaju vaš um i vode vas u određena raspoloženja i doživljaje. Primjerice, možete plesti, peći kolače, pisati scenarije za dramsku ili filmsku družinu, čitati antičke spjevove, presađivati cvijeće, slikati, svirati, plesati, igrati kakvu društvenu igru, rješavati zadatke iz žute zbirke iz Fizike… A ako sve to iz nekog razloga ne možete, možete u ruke uzeti neku bilježnicu i zapisati u nju na čemu sve već jeste – zahvalni. Tako ćete maknuti pozornost s onoga što ne želite i usmjeriti se na ono što vas raduje i što vam donosi mir.

A učenici?

Pa da, i učenici.  Učenici bi nâs, učitelje, trebali ponajprije radovati i donositi nam mir, kao i mi njima.

I ako smo to postigli, sve smo postigli.

To ne znači da na našem zajedničkom putovanju nema nikakvih poteškoća i izazova, da je rijeka vječno mirna, bez ijednog slapa, serpentine, vodopada ili brzaca. Ni najmanje! Nego to znači da se ne bojite, da idete u susret onomu što vas čeka, jer u učionici vas zasigurno čeka mnogo više radosti nego gorčine; to također znači da ćete se suočiti sa svakom situacijom i hrabro ju i profesionalno razriješiti, jer to su učiteljski zadatci dana. Svi oni će nam biti mnogo jednostavniji i prostrti kao na dlanu ako pritom osjećamo i zahvalnost. Jer zahvalnost je snažna poluga koja rastvara sve životne situacije u osjećaj mira, pripadanja, razumijevanja, prihvaćanja i povezanosti. I ljubavi…

… ako već i sama zahvalnost nije – drugo ime za ljubav.

U nastavku možete pročitati poruku zahvalnosti koju je učenicima nedavno uputila profesorica i urednica pri obrazovnom portalu WeAreTeachers Julie Mason.

Dragi učenici, hvala vam!

… jer ste nas naučili više negoli smo do sada znali.

Dragi učenici u godini 2020.,

jednostavno vam želimo zahvaliti. Ovo je teška godina. Često smo zabrinuti, a i nikad nismo toliko naporno radili kao ove godine. Ali vi činite razliku. Podsjećate nas zašto smo uopće poželjeli biti učiteljima. Iako je ova godina i vama teška i zahtjevna, i zato se toliko i brinemo kako ćete ju prebroditi, vi nas nastavljate podsjećati na ono što je jedino bitno: pojaviti se.

Pokazali ste nam što znači otpornost

Vidimo da poduzimate sve što je potrebno kako biste nastavili sa svojim obrazovanjem. Pogađa nas ravno u srce kada pomislimo da nemate sve ono što vam je potrebno kako biste u životu ostvarili uspjehe koje zaslužujete. Hvala ti, Jonathone. Jonathon je učenik 4. razreda osnovne škole koji živi u gradiću Roswellu u američkoj državi New Mexico. Došao je u školsko dvorište kako bi mogao pristupiti internetu i sudjelovati u nastavi na daljinu (o tome ste mogli pročitati u članku Četvrtaš otišao pred zatvorenu školu da bi pristupio internetu i poslao zadaću).

Hvala vam što nam stavljate osmijeh na lice

Nedostaju nam susreti s vama u školama i učionicama. Hvala vam na svim psićima i macama koji su se prikrali u prozore naših virtualnih učionica. Volimo vaše šale i zabavne priče o događajima tijekom vikenda. Naši razredni razgovori podsjećaju nas da, iako je ovo teška godina, potpuno je u redu biti nasmijan i sretan. Hvala vam što nas podsjećate koliko je bitno imati osmijeh na licu i smijati se od svega srca.

Pokazali ste nam što znači zauzeti se za sebe

Svjedočimo kako progovarate o tome na koje je načine zatvaranje škola utjecalo na vas i vaše učenje. To je u nama probudilo nadu jer nam je stalna želja da budete dovoljno samopouzdani da možete podijeliti svoje iskustvo i zauzeti se za sebe i za druge. Hvala Veronique Mintz, osmašici iz New Yorka čiji je članak objavljen u New York Timesu. Ondje se obrazloženo založila za prednosti nastave na daljinu (poveznica je ovdje, na engleskom jeziku).

Tvoje su nas riječi, Veronique, podsjetile koliko je bitno čuti ono što učenici imaju reći. Hvala što si progovorila ohrabrujući i druge da progovore.

Pokazujete nam kako pomagati jedni drugima

Brzo ste morali svladati kako se služiti novom tehnologijom. A to nije bilo lako. Bolje smo se osjećali vidjevši kako pomažete jedni drugima dok nas nema u blizini. Bez obzira na kojoj se platformi to događa, pomažete si međusobno u svladavanju poteškoća, razumijevanju i pristupu izvorima učenja. Kada se dogodi da „ispadnete“ sa sastanka na Zoomu, sve učinite da se što prije vratite. Nikad ne odustajete, i dok vas gledamo kako idete dalje bez obzira na sve nevolje i prepreke, i mi smo ohrabreni da činimo isto.

Hvala što nas poštujete

Uistinu za vas nastojimo osigurati što primjerenije oblike poučavanja. Neki od vas uče od kuće, a drugi dolaze u fizičke učionice. Kada kažete hvala i nasmijani se pojavite na našoj nastavi, to je dovoljno da nam obasja dan. Kada osjećamo vašu strpljivost  i razumijevanje s druge strane ekrana u trenutcima u kojima se slika zamrzne ili se neka datoteka ne želi učitati, i mi postajemo smireniji.

Pokazujete nam da postoji nada za bolje sutra

Svaki put kada pristupimo kako bismo vas poučavali, sjetimo se da ste upravo vi budućnost ovoga svijeta. Kretivni ste i pažljivi. Prepuni sjajnih ideja, i svjesni smo da ćete vi biti tî koji će naći rješenja za neke od poteškoća i izazova s kojima se danas suočavamo. Hvala ti, Anika Chebrolu, učenice iz Texasa, na tvojem znanstvenu radu, kojim si se približila odgovorima na pandemiju. (Poveznica je ovdje, na engleskome jeziku.) Tvoji napori i uspjesi podsjećaju nas na neiscrpne mogućnosti koje naši učenici imaju. Uistinu si nas nadahnula svojim nastojanjem da riješiš problem koji nas proteklih mjeseci muči mijenjajući  iz temelja našu svakidašnjicu.

Dragi učenici u 2020. godini, hvala vam što nam dajete razlog da svakoga dana ustanemo i pojavimo se na poslu. Ključ našeg poučavanja i rada u školi – leži u vama.

Srdačno,

vaši učitelji

■ NAPOMENA ■ piše: Snježana Mostarkić ■ autorica američkoga teksta: Julie Mason, urednica pri portalu WeAreTeachers ■ SAD: We Are Teachers američka je mrežna zajednica učitelja i poučavatelja kojoj je svrha inspirirati, motivirati te pružiti potporu dijeljenjem ideja primjenjivih u učionici. ■ izvornik: www.weareteachers.com ■