„Voljela bih da sam to što ste rekli pod četvrtom točkom znala već tijekom prve godine rada u nastavi“, izjavila je jedna učiteljica.

Razgovori s roditeljima sastavni su dio učiteljskoga posla. Mogu biti ugodni i ohrabrujući, ali mogu biti i potpuna suprotnost tomu.

Idealno bi bilo da u razgovorima s roditeljima učitelji osjećaju profesionalno i osobno (ljudsko) zadovoljstvo. Pa i u onim situacijama koje ne izgledaju najbolje i nema toga tko ih dočekuje s radošću, učitelji bi – kao profesionalne, obrazovane i upućene osobe – morali raspolagati mirom i sigurnošću koji proizlaze iz razumijevanja i ovladavanja onim što se događa, a što je preduvjet da bi se moglo staloženo i razložno razgovarati te da bi se na suradnički način, u zajedništvu s roditeljima, došlo do odgovarajućih zaključaka i rješenja.

Učitelji moraju znati i osjećati da su sigurni i cijenjeni

Kako bi se osjećali istinski sigurno i prihvaćeno, učitelji ponajprije moraju imati potporu svoje okoline. To obuhvaća mnoge sastavnice školskoga života.

U prvome redu, to su dobro postavljena i dosljedno poštivana pravila koja vrijede za sve sudionike unutar jedne školske zajednice kao i suradljivost, korektno ophođenje i iskazivanje iskrene potpore osobe koja je na ravnateljskome mjestu, stručnih suradnika u nastavi te kolegica i kolega učitelja.

Učitelji u radnoj sredini moraju znati da su sigurni i cijenjeni. Eventualne primjedbe na njihov rad izriču se u zaštićenu okružju, u dobroj namjeri i na korektan način, što znači ponajprije u povjerljivu razgovoru, nikako ne u zbornici pred drugim učiteljima ili, još gore, pred roditeljima. Učiteljevo profesionalno i ljudsko dostojanstvo mora biti zaštićeno te učitelj u svakome trenutku mora znati (i osjećati) da tako uistinu i jest.

Ako se u školi događaju loša iskustva glede odnosa i postupanja prema učiteljima, tada je stvorena plodna, a po pitanju međuljudskih odnosa ujedno i vrlo zatrovana, podloga da i razgovori s roditeljima budu neugodni pa i neprihvatljivo drski ili uvredljivi. Najgori stupnjevi takvih ponašanja idu do toga da se ravnatelji ili pojedini kolege utječu roditeljima, izravno ili neizravno, kako bi se obračunali s učiteljem kojega su odlučili poniziti ili na koji drugi način obeshrabriti, pa i nauditi mu u njegovu radu i dostojanstvu.

Kako se od takvih obrazaca ponašanja i nasilnih praksa zaštiti, na Školskome portalu postoje brojni objavljeni članci, a jedan od njih možete pronaći ovdje.

Škola je mjesto napretka i učenika i učitelja

Ako učitelji, ravnatelj i cjelokupna školska zajednica njeguju iskreno profesionalnu i konstruktivnu radnu atmosferu, a to je ona koja uključuje suradništvo, suosjećajnost, korektnost i dobronamjernost (ali ne i lažnu pozitivnost – o kojoj možete pročitati ovdje), tada je i škola u kojoj rade i djeluju mjestom razvitka i napretka i učenika i učitelja, i svih njezinih sudionika. Tim slijedom i roditelji će primati primjerene, provjerene i potkrijepljene informacije te iz škole izlaziti sa zadovoljstvom i željom da daju potporu i svojemu djetetu, ali i njegovu učitelju – u kojemu gledaju stručnjaka i suradnika, a ne  protivnika ili neprijatelja.

Jednako kao što je potpora školskoga okružja nužna da bi se rad učitelja mogao razvijati i cvasti, nužna je i učiteljeva osobna odgovornost i predanost. Svakomu tko se ikada okušao u učiteljskome poslu, jasno je koliko je vrijedno ovladati znanjima i vještinama vezanima uz postupanja u pojedinim segmentima učiteljskih zaduženja, koja ne obuhvaćaju isključivo rad s učenicima u učionici, nego i mnoge druge odnose, komunikacijske situacije i izazove.

Ako ste među učiteljima koji traži poneki odgovor i želi unaprijediti svoje vještine, od koristi bi vam mogao biti članak u nastavku.

U njemu iz pera američkoga uredničkoga tima možete pročitati što učitelji nikako ne bi smjeli dopustiti tijekom razgovora s roditeljem ili roditeljima.

• 

Članak 6 Things Teachers Should Never Do in a Parent Meeting objavljen je na portalu WeAreTeachers.

U određenu trenutku svoje karijere svaki se učitelj mora sastati s roditeljem ili roditeljima kako bi porazgovarali o nečemu vezanom uz učenika, razred ili nastavu. Dok je većina takvih susreta i razgovora vrlo srdačna, bez poteškoća te se prihvaća kao uobičajen dio posla, ima i onih susreta i razgovora koji su, naravno, drugačiji.

Bez obzira na to radujete li se susretu s roditeljem kojega poznajete godinama ili osjećate nelagodu pa i duboku uznemirenost zbog susreta s nekim tko se ponaša otvoreno neprijateljski, u nastavku slijedi šest opisa kako postupiti da susret i razgovor protekne što je moguće produktivnije te da pritom zaštitite sebe.

Što nikako ne smijete napraviti pri susretu i razgovoru s roditeljem?

Nikako nemojte:

1. Doći praznih ruku

Ono najmanje što možete učiniti, uzmite olovku i bilježnicu.

Nadalje, uz potpuno razumijevanje da vam raspored to uvijek ne omogućuje, ipak vam predlažemo i ovo: ako niste potpuno sigurni da će razgovor proteći lagano kao dašak vjetra (a ne kao oluja ili bura), pozovite još jednoga učitelja ili nekoga iz uprave. Ako to učinite, svakako predstavite pozvane osobe te objasnite da su na sastanku kako bi vodili bilješke te dali određene uvide ako bude potrebno.

I ovo što slijedi bilo bi poželjno donijeti na sastanak kako bi se lakše razjasnila polazišta i uvidi u učenikov rad i ponašanje, a razgovor brže tekao prema zaključcima:

♦  učenikove radove, a u pojedinim slučajevima i radove drugih učenika (s uklonjenim odnosno zaštićenim imenima) kako biste radove mogli usporediti; to će pomoći razjasniti zašto ocjena u rubrici nije veća

♦  dokumente koji bi mogli biti korisni, kao što su bilješke o kašnjenjima, podatci o kontaktima s roditeljima, obrasci s podatcima o napuštanju učionice, e-pošta koju je učenik poslao ili koju je primio, ali nije odgovorio, snimke zaslona ako je uključen rad na daljinu, i dr.

♦  ostale dokumente i podatke kao što su ocjene, rezultati na ispitima, izostajanja s nastave i dr.

2. Početi lošom primjedbom ili zapažanjem

Pogledajte razliku između ovih dvaju uvodnih dijelova učiteljeva razgovora s roditeljima:

„Velika hvala što ste ovdje. Vjerujem da nas troje možemo doći do razumijevanja što se događa s Loganom te donijeti plan kako dalje. Odgovara li vam to? Dakle, prvo moram reći da je Logan bistar dječak…“

„Moj idući sat počinje za dvadeset minuta pa ću odmah prijeći na stvar: Uistinu me brinu Loganove radne navike. Rijetko kada nešto preda na vrijeme, a ako to i učini, ili je netočno ili nepotpuno. Više ne znam što napraviti s njim.“

Kada kažemo da počnete razgovor na pozitivan način, to ne znači da morate izrecitirati lažan popis pažljivo sročenih eufemizama. Umirite roditelje tako što ćete im priopćiti da ste dio iste ekipe te da s njima želite dogovoriti daljnji plan igre.

3. Pretpostavljati

Kao što ne želimo da roditelj stvara negativne prepostavke o nama ili načinu na koji vodimo nastavu, budite sigurni da ne činite isto s njihovim roditeljstvom. Pitanja im uputite kao partnerima („Abigail je jako drjemljiva za vrijeme nastave. Je li takva i kod kuće? Znate li što bi mogao biti uzrok tomu?“) umjesto da ste unaprijed donijeli zaključke („Abigail ne ide spavati na vrijeme.“).

• 

4. Dati pristanak za nešto u što niste sigurni

Tijekom razgovora s roditeljima možete osjetiti neodoljivu pobudu reći „Svakako!“, osobito ako ste skloni ugađati drugim ljudima. Međutim, pristajanjem na planove, zahtjeve ili prijedloge o kojima niste imali vremena dovoljno promisliti, možete napraviti više štete no dobra.

Nema ništa loše u tome da umjesto toga kažete: „Ne mogu se na takvo što obvezati u ovome trenutku, ali svakako ću se na to vratiti sutra nakon što si omogućim dovoljno  vremena da o tome razmislim.“

5. Progutati mamac

Sastanak s roditeljima ubrzo može postati vrlo stresan. Pojedini roditelji mogu vas navesti na komentiranje ponašanja ili uspjeha druge djece ili školskoga osoblja i školskih pravila, pristupa i upravljanja školom. Drugi bi vas u neprofesionalno ponašanje mogli namamiti komentarima, pitanjima ili tonom za koji znaju da kod drugih izaziva reaktivno ponašanje. Kada god razgovor prijeđe granice ulazeći u prostor podmuklosti, budite na oprezu i nemojte im pružiti ono što traže: neprofesionalno ponašanje i govor koji kasnije mogu upotrijebiti protiv vas. (To je još jedan razlog zašto je dobro da na sastanku bude nazočna još jedna osoba.)

Bilo kako bilo, ako roditelj krene iz stanja neugodnosti u stanje neprijateljstva, pogledajte iduću točku.

6. Pristajati na nasilje

Ako roditelj počne vikati, služiti se prijetećim riječima ili fizički prijetiti (pa ako je i ustao usred zahuktale rasprave), nadati se je da će ravnatelj, njegov zamjenik ili druga osoba iz ravnateljstva to okončati. Ako se iz kojega razloga takav prekid razgovora ne dogodi, učinite to vi – završite razgovor. „Jasno je da ovaj sastanak više nije produktivan. Pronaći ćemo novi termin.“ I smjesta se udaljite.

Napomena: Pojedini okruzi [upravno-područne jedinice u obrazovnom sustavu SAD-a, nap.] ukorit će učitelja koji sastanak napusti bez dopuštenja. Ako je okrug u kojem radite jedan od takvih, možete reći: „Imam zdravstveni problem koji smjesta moram otići riješiti“, i zatim zbrišite. Ne mogu vam zbog toga ništa, a mogu upasti u velike nevolje budu li se raspitivali o informacijama vezanima uz vaše zdravlje.

Kakva su vaša razmišljanja o ovoj temi: Što učitelji i profesori nikada ne bi smjeli napraviti tijekom razgovora s roditeljima? Svoje prijedloge, viđenja i iskustva možete podijeliti ispod objave ovoga članka na stranicama Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ autor: uredništvo portala WeAreTeachers ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama školstva i obrazovanja ■ izvornik: WeAreTeachers ■