Imate li kada dojam da je poučavanje plovidba? Učiteljski posao u cjelini još i više? Odgurnuli su vašu lađu od obale, razriješili konope, vjetrovi i struje odradili su svoje povukavši vas na pučinu dublje negoli ste se sjetili i pomisliti da ćete ikada stići; i sad – brodi! Ili ćeš se održati, ili potonuti. Bit će dana kada ti se čini da se događa i jedno i drugo, istodobno.

Ono što je dodatno neizrecivo, na toj plovidbi ne samo da upravljate svojim, ne nužno dovoljno dobro i potpuno opremljenim brodom, nego istodobno upravljate cijelim nizom različitih brodova, brodica, jedrilica, gajeta, falkuša, batana, čamaca i čamčića, dok vas njihovi putnici gledaju očima ispunjenima najtoplijim iščekivanjima prepuštajući vam s nepodijeljenim povjerenjem i svoja kormila… Ili, nešto kasnije, hine da im je sve ravno i sve svejedno… ali dok misle da ih ne gledate, vidite da ipak nikad nije potpuno tako…i da ih ta plovidba itekako zanima.

Da biste suvereno i uspješno vodili svoju vrijednu flotu između hridi, pličina i sirenskih pjevova, da biste pronašli strujanje u bonaci i smiraj u neverama, potrebno je da ste ponajprije mirni sami sa sobom, da poznajete svoje mogućnosti i granice. Zasigurno ih nećete prepoznati živite li u iluzijama da je drukčije nego što jest, da je voda duboka kada je plićak, i obrnuto; ili pak u klišejima koje neumoljivo nameću mnoge sredine, a ni učiteljske nisu iznimka.

Kada je god na Školskome portalu objavljen tekst na ovu temu (zaštite vlastite dobrobiti; istina, ne spominju se pritom nužno kapetani i kapetanice duge plovidbe), čitanost je velika, u pravilu i iznimno velika. Očito je riječ o stalnom izazovu s kojim se suočavaju mnoge profesorice i profesori, učiteljice i nastavnici; a zasigurno i ne samo oni, takvi tekstovi, iako namijenjeni učiteljima, mogu poslužiti kao potpora u različitim zanimanjima i poslovima.

U nastavku slijedi članak o trima sidrima, osiguračima ili – mirnim uvalama; o trima točkama koje je potrebno osvijestiti kako biste ojačali svoje upravljačke sposobnosti i vještine; za svako vrijeme, i nevrijeme.

Autorica teksta učiteljica je razredne nastave iz Australije koja na svojim mrežnim stranicama objavljuje poticajne, obrazložene i na vlastitu iskustvu utemeljene članke na temu zaštite učiteljskoga zdravlja i ukupne dobrobiti.

Tekst Tri osnažujuća pomaka u mentalnome sklopu namijenjena učiteljima (koji će vam promijeniti život) učiteljice razredne nastave i autorice Michelle Smith objavljen je mrežnim stranicama Teach Smart With Me.

Život u učionici može biti izazovan i u najboljim vremenima, a kamoli ne u ovakvima! Pa dobro, ljudi, je li napokon na vidiku kakav pomak?

Upravo zato, vaš je mentalni sklop u ovim vremenima ključan.

Kada sam počela raditi u školi, bila sam ispunjena oduševljenjem, nadom i radosnim očekivanjima. Ti su mi osjećaji davali snagu za odlazak u učionicu pri čemu sam iz dana u dan osjećala kako mijenjam svijet – od učenika do učenika.

No, možda vam je poznato, kako su se godine nizale, snaga me napuštala; veliko opterećenje u dnevnim obvezama, i svi ti zahtjevi na mojim ramenima, doveli su me do ruba – moja pozitiva i nektar učiteljskoga života kopnili su u ruševinama.

Ono što sam iduće uočila, otklizala sam u stanje negativnosti – dopustila sam stresu da me obuzme, a sav teret koji sam nosila, vukao me na dno.

Da skratim tu dugu priču, dopustila sam si sagorijevanje i zajedno s tim, cjelokupan je moj pogled na svijet postao zatočen, mračan i uistinu odbojan. Zasigurno nisam bila osobito ugodna osoba kojoj bi se itko htio zateći u blizini jer jedna od odbojnosti bila je u tome što se sav taj jad prelijevao preko mojih usta, usmjeren bilo komu tko je uopće htio slušati.

Tada sam otkrila moć prepoznavanja svojih misli, osjećaja i cijeloga mentalnoga sklopa. Dogodilo mi se veliko buđenje!

Spoznala sam koliko je bitno za nas učitelje znati usmjeriti svoju snagu i zaštiti svoj um.

Stoga je ova objava upravo o tome – kako kao učitelji možemo zaštiti svoj um.

Odnosno, konkretnije, želim pisati o trima ključnima pomacima u mentalnome sklopu koje kao učitelji možemo napraviti, osobito ako smo prepoznali da zapadamo u vrtlog stresa, negativnosti i izgaranja, kakvo se dogodilo i meni.

Upravo kako govori slika – ako ostaješ pri istom načinu razmišljanja, i rezultati će biti isti.

Vjerujem da će ovo što pišem biti od pomoći svima kojima je takvo što u ovome trenutku potrebno kako bi napravili pozitivan zaokret.

Da sam ja tada, u toj svojoj nevolji, znala ovo što ću sada podijeliti s vama, vjerujem da se ne bih strmoglavila onako snažno i bolno kako jesam.

Mentalni pomak broj 1: Poučavanje nije vaš život, to je vaš posao.

A to nije nimalo lak pomak za učiteljice i učitelje iz razloga što, kao učitelji, u pravilu poistovjećujemo svoj posao s onim što jesmo kao osobe. Smatramo da to što radimo jest to što jesmo.

Toliko se znamo začahuriti u ulogu učiteljice ili učitelja da ona uskoro preuzima cjelokupan naš život – i na kraju dođe do toga da se ne družimo ni s kim drugim osim s učiteljicama i učiteljima (jer oni nas jedini mogu razumjeti) i ne govorimo ni o čemu drugom osim o školi, učenicima i poučavanju. SAMO. O. TOME. – CIJELO. VRIJEME. Pitajte moga muža!

Živjela sam zaglavljena u toj zamci DUGO vremena.

Znate li što sam spoznala? –ali tek nakon što sam doživjela izgaranje na poslu i mentalni slom – da sam ja više od učiteljice! Ja sam žena, životna družica, majka, baka, sestra, kći, prijateljica, blogerica, kreatorica mrežnih sadržaja i – učiteljica. (I to što sam upravo nabrojila uopće nije dotaknulo sve druge interese i strasti koje gajim u svojem životu!) Hvala ti, Brene Brown, na uvidima u knjizi The Gifts of Imperfection (Darovi nesavršenosti) koji su mi pomogli da to spoznam.

Shvatila sam da je potpuno u redu imati život izvan učiteljskoga posla i poučavanja.

Shvatila sam da mi je namijenjeno neizmjerno više od onoga za što sam do tada shvaćala da jest.

Na žalost, postojala su razdoblja kada sam vikendima osjećala veliku krivnju zato što ne planiram, ili ne pripremam nastavu, ili ne ocjenjujem, ili ne plastificiram nove kartice, ili ne radim bilo što povezano sa svojim poslom. – Koliko je ludo takvo što?!

Možete li se možda prepoznati u tome?

Na moju nesreću, trebalo mi je dvanaest mjeseci izbivanja s posla, koji sam zapravo jako voljela; kao i mnogo traganja za vlastitim bićem, duhovnošću, mnogo čitanja i proučavanja, da bih razvila to razumijevanje.

Zato, na temelju svega toga, želim da vam bude jasno, na koji god način došli do ovoga što upravo govorim, učinite to! Zato što – učiteljski posao NIJE VAŠ ŽIVOT!

I ako vam je potrebno određeno vrijeme da se udaljite i da to shvatite (prije negoli preveliku cijenu naplati činjenica da se niste usudili ili si niste dopustili to shvatiti) – učinite i to!

Namjere postaju djela:

Kako biste započeli proces i potaknuli ponovno povezivanje s onim tko uistinu jeste (izvan učiteljskoga posla), odgovorite na ova pitanja:

■ Što je to zbog čega zablistate svaki put kada o tome govorite?

■ Što uživate raditi kada niste u školi?

■ Kako si možete priuštiti da na dnevnoj bazi više radite ono što vas uistinu raduje?

Mentalni pomak broj 2: Ne možete napraviti baš sve.

Ovaj pomak izvrsno prati prethodni.

Tolike sam godine iz tjedna u tjedan glavinjala kroz opsežan popis onoga što treba napraviti. Glavna mi je vodilja bila da u vremenu koje imam na raspolaganju, budem onoliko produktivna koliko god je to moguće (što je, smatram, bitno za svakoga učitelja), a voljela sam i savjete o uštedi vremena – čak sam pohađala tečaj koji mi je trebao pomoći optimalno upravljati vremenom i smanjiti radne sate, a sve u nastojanju da si olakšam suočavanje s velikim radnim opterećenjem.

Žalosno je pritom bilo čuti kolegice i kolege kako svako malo govore: Da radiš i 24 sata na dan ispunjavajući učiteljske obveze, i dalje će ostati osjećaj da nisi napravila ni dovoljno, ni sve što si trebala. Bila je poslovična i šala da će u školu donijeti vreću za spavanje kako bi mogli nastaviti s radom koliko je god potrebno. Bože dragi!

I, znate što sam shvatila?

Moram preoblikovati svoje shvaćanje VREMENA, kao i shvaćanje MANJKA VREMENA.

Učitelji znaju biti pod velikim opterećenjem brinući se koliko toga moraju napraviti i postići iz tjedna u tjedan (i, iskreno, to je uistinu tako). To te može satrti i tada ti se javlja miskoncepcija da ne radiš dovoljno. A to te pak, nadalje, čini dodatno neučinkovitim.

Pa, dame i gospodo, to se mora promijeniti!

Zapamtite, u danu imamo na raspolaganju isključivo 24 sata i dok uistinu možemo naučiti bolje upravljati tim satima kako bismo više toga napravili u vremenu koje nam je na raspolaganju (što zapravo znači bolje se služiti vremenom), ne možemo u danu stvoriti dodatne sate!

Ako ste preopterećeni popisom onoga što treba napraviti i nagomilanim zadaćama koje toga dana treba dovršiti, to je trenutak u kojem morate napraviti pomak u mentalnome sklopu. Shvatite da će se već tim malim mentalnim pomakom – ne mogu napraviti baš sve i sve će biti napravljeno u pravo vrijeme, poboljšati i vaš pogled na učiteljski posao. (Istodobno će se smanjiti teret na vašim ramenima i buka u umu, to je sigurno.)

Namjere postaju djela:

■ Svakoga dana prisjetite se ovih misli:

Ne mogu napraviti baš sve.

Sve će  biti napravljeno u najbolje moguće vrijeme.

■ Primijenite učinkovit sustav sastavljanja popisa onoga što treba napraviti kako biste naučili upravljati svojim radnim opterećenjem te stvarati kvalitetan popis predviđenih i preuzetih poslova.(Poveznica na tekst o tom popisu nalazi se ovdje. Na engleskom je jeziku.)

Mentalni pomak broj 3: Dovoljno dobro je sasvim u redu.

Treći pomak odnosi se na to da preoblikujete svoju percepciju savršenosti odnosno osvijestite svoj mogući perfekcionizam.

To je VELIK pomak u svijesti koji sam morala napraviti, a vjerujem da je potreban mnogim učiteljima. Odnosi se na misao: Dovoljno dobro je sasvim u redu.

Razmislite o ovome: Kao ljudi, nikad nismo potpuno savršeni.

Možemo težiti savršenstvu, ali mislim da onamo nikad nećemo stići. (Hvala, Brene.)

Od toga da to izgovorite do toga da i ostvarite, bit će potrebne velike prilagodbe onoga što mislite, osobito ako ste perfekcionist, kakav sam i sama bila.

Da, znam, svi želimo napraviti najbolje što možemo. No, prema Brene, to nije perfekcionizam. Ona ustvrđuje da perfekcionizam „nije pitanje zdravih postignuća i rasta“. Vjeruje da ako „živimo savršeno, izgledamo savršeno i ponašamo se savršeno, umanjit ćemo ili i potpuno izbjeći bol nanesenu okrivljavanjem, osudom ili posramljivanjem“; a „u svojoj srži, to je nastojanje da se stekne odobravanje i prihvaćanje“ odnosno ispuni nedostatak samopoštovanja.

Naučila sam to na teži način.

Često sam kao učiteljica bolovala od sindroma varalice. Bila sam zabrinuta da ono što radim nije dovoljno. Da će me ljudi koji me okružuju „razotkriti“ ili prepoznati da nisam dovoljno upućena u ono što radim pa ću dospjeti u nevolje.

Od tada, od trenutka kada sam konačno otkrila o čemu je riječ, saznala sam da sindrom varalice osjećaju osobe u mnogim zanimanjima, ali zapravo se i tu primarno radi o nedostatku samopoštovanja.

Povremeno, ili i često, nastojimo održati savršen izgled prema van, za svijet, pa su stoga naše učionice pinterestično savršene, a ocjene naših učenika najviše u školi.

No, znate li da kada težite visokim rezultatima kako biste udovoljili drugim ljudima, ili se pred njima dokazujete kako biste zaslužili njihovo odobravanje, ili nešto poduzimate imajući na umu ono što drugi misle, to nije zdravo, a – sasvim sigurno – za učitelja nije ni održivo?

To je brza cesta do izgaranja na poslu.

Ne trebate u svome životu, pa ni u učionici, raditi bilo što da biste se osjećali vrijednim.

Svoj posao usredotočite na učenike. (Znam da to i činite, nemojte me pogrešno shvatiti.) Maknite fokus sa sebe i uočite da ako je nešto dovoljno dobro za njih, tada je to dovoljno dobro i za vas!

Taj je dio dosta dubok; i ono što sam shvatila, takav oblik pomaka svijesti ne dolazi ni često, ni lako… stoga pustite da to malo odstoji…ali svakako razmislite o svojim motivima i prestanite upadati u zamku perfekcionizma!

Namjere postaju djela:

■ Ponovno upotrijebite svoje planove i pripreme, izvore i druge materijale iz prethodnih godina poučavanja kako ne biste morali izrađivati nove – naime, ako su korektno napravljeni i primjenjivi, zašto ih ponovno ne upotrijebiti?

■ Svoju oglasnu ploču na početku godine ostavite praznom. Dodajte materijale samo kada se njima uistinu koristite i kada vaši učenici stvarno znaju što je to i čemu je namijenjeno.

Završna riječ o mentalnome pomaku kod učitelja

Zaključno, voljela bih da vas je ovaj članak naveo na promišljanje o određenim temama.

Također, voljela bih da razmislite o primjeni barem jednoga od triju ponuđenih mentalnih pomaka namijenjenih učiteljima – kako bi vam pomogao unaprijediti život i učiniti poučavanje znatno održivijim, ugodnijim te udaljenim od vrtloga sagorijevanja.

Jer takvi pomaci uistinu mogu biti izvor obnovljene snage.

Sretno!

MOGLI BI VAS ZANIMATI I OVI TEKSTOVI:

Ako mu to dopustite, učiteljski će posao preuzeti cjelokupan vaš život

Zašto je u učiteljskom poslu iznimno bitno postaviti granice prije negoli postanete „žrtva poziva“ 

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ izvorni je tekst mjestimice dorađen (iznimno), a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Michelle Smith, učiteljica razredne nastave iz Australije, autorica bloga Teach Smart With Me ■ AUSTRALIJA: Teach Smart With Me – blog kojemu je glavna namjena pomoći učiteljima da izbjegnu izgaranje uzrokovano poslom ■ izvornik: teachsmartwithme.com ■