„Načini na koje se odrasli odnose jedni prema drugima na društvenim mrežama, u vijestima i političkim okršajima vidljivi su djeci i mnoga od njih počinju vjerovati da je takav oblik natjecanja i sukobljavanja normalan. A nije. To nije ono na što bi zdrav diskurs trebao sličiti, a posljedice vidimo u učionicama diljem zemlje.“

Osvrt na predsjedničke izbore u SAD-u Trevor Muir objavio je 25. listopada 2024. u elektroničkom biltenu The Uptick in Mean & Divisive Behavior in Schools [Porast zlobna i razdorna ponašanja u školama]. U taj je osvrt uključio i članak Getting Students to Participate in Class Discussion [Pridobivanje učenika za sudjelovanje u razrednoj raspravi] objavljen je na mrežnim stranicama Trevor Muir 12. travnja 2022.

Nije tajna da je razdoblje političke kampanje za predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama bilo napeto i ispunjeno sukobima. I, znate što?

Djeca to vide.

Načini na koje se odrasli odnose jedni prema drugima na društvenim mrežama, u vijestima i političkim okršajima vidljivi su djeci i mnoga od njih počinju vjerovati da je takav oblik natjecanja i sukobljavanja normalan. A nije. To nije ono na što bi zdrav diskurs trebao sličiti, a posljedicama svjedočimo u učionicama diljem zemlje.

Proveo sam anketu pitajući učiteljice i učitelje jesu li u posljednjih nekoliko mjeseci zapazili kakav porast zlobna i razdorna ponašanja. Svi oni koji su se odazvali, odgovorili su potvrdno.

Izjavili su kako su bili svjedocima povećana „nepoštivanja“, „nazivanja ružnim imenima“, „tučnjave“, „uznemiravanja“, „psovanja“ i „zahtijevanja privilegija“.

Suzbijanje takva ponašanja očito počinje u obitelji. Također, mnogo je strategija kojima se promiče afirmativno ponašanje i zdravo nastavno okružje – preporučujem ovu knjigu. 🙂 Istodobno je ključno neposredno poučavati učenike kako bi afirmativan diskurs zapravo trebao izgledati. Ako želimo da đaci znaju pristojno komunicirati, sa strpljenjem i s iskrenom željom za razumijevanjem drugoga, tada ih tomu moramo poučiti.

O tome govori članak koji ovdje dijelim, a objavio sam ga u travnju 2022. godine: o nastavi koja će učenike poučiti zdravoj i plodnoj razrednoj raspravi s krajnjim ciljem koji se ne svodi samo na to da kroz razgovor i raspravu učenici stječu trajna znanja, nego da također razvijaju vještinu koju će sa sobom ponijeti daleko izvan učionice.

KAKO PRIDOBITI UČENIKE ZA SUDJELOVANJE U RAZREDNOJ RASPRAVI

Kada sam 2010. godine otvorio profil na Twitteru, svaki put kada bih se prijavio, imao bih dojam da sam u virtualnoj zbornici s dinamičnim učiteljima iz cijeloga svijeta. Učitelj iz Arizone tvitao bi o poticanju kreativnosti u školi, ja bih odgovorio sa svojega kauča u Michiganu te unutar jednoga sata učiteljice i učitelji sa svih strana svijeta raspravljali bi zašto je školama potrebno, ili nije potrebno, više kreativnosti.

Objavljivali bi članke koje su napisali na teme vezane uz temu rasprave, citirali bi istraživanja, svjedočili osobna iskustva te bih se na koncu takvih rasprava odjavio s Twittera prepun dojmova i spoznaja, a rasprava u koju sam bio uključen izravno bi idućega dana utjecala na moj rad u školi.

U 2010. Twitter je bio plodno tlo za bogate rasprave i razgovore.

Skok u stanje dvanaest godina kasnije. Jutros sam na Twitteru vidio tisuće odgovora na negativan komentar o frizuri Ariane Grande, tisuće onih koji su odobravali i onih koji su osuđivali šamar koji je Will Smith dao Chrisu Rocku, pregršt toga što ljudi osjećaju prema američkom predsjedniku te, naravno, nebrojene motivacijske objave smišljene tako da prikupe što je više lajkova i ponovnih objava moguće.

To je razlog zašto više nisam osobito često na Twitteru. I, iskreno, razlog zašto uistinu želim ograničiti svoj boravak na društvenim mrežama. Sve to sliči na sobu jeke gdje nitko zapravo ne sluša onoga drugoga, i to mi više ne pruža mnogo radosti.

UTJECAJ NA VJEŠTINE RASPRAVLJANJA

Nedavno sam pročitao da 95 % ljudi, uključujući i tinejdžere, ima pristup pametnom telefonu, a 45 % tinejdžera izjavljuje da su na mreži gotovo neprestano. Taj alat koji je dominantno usmjeren na slabljenje javnoga diskursa, gotovo poput antiteze dobroj raspravi, stalno je svima na dohvat dodira prstom, a kao posljedica, čini se da javni diskurs erodira.

Prije negoli zapadnem u preveliku turobnost, moram ustvrditi da diljem Twittera i interneta i dalje postoji mnogo plodnih veza. [Danas je X umjesto Twittera, nap. prir.] Ne svodi se sve na političke svađe u kojima nitko nikoga ne sluša, na debate o proizvodima za njegu kose pop-zvijezde, niti na citate s naljepnica na automobilskim branicima. Još uvijek ima dobrih stvari i njih želim istaknuti, no istodobno nije teško uočiti glavni trend međuljudske komunikacije na mreži.

Jedna od glavnih posljedica toga jest da je način kako ljudi razgovaraju na mreži ujedno i način kako razgovaraju, ili ne razgovaraju, u stvarnom svijetu. To utječe na mnoge sfere pojedinčeva života, uključujući i profesionalni život.

Jeff Weiner, glavni direktor platforme LinkedIn, kaže da, kada je riječ o zaposlenicima, komunikacija je najtraženija vještina (Komunikacija je broj jedan među vještinama koje nedostaju). Sposobnost slušanja i razgovora ključna je za modernu radnu snagu. Bilo da je riječ o tradicijskom komunikacijski usmjerenom poslu kao što je prodaja ili poslovno upravljanje, bilo da se radi o poslovima u polju tehnike, ljudi moraju biti sposobni raspravljati. Za zdravu suradnju komunikacija je od ključne vrijednosti danas više no ikada. Erozija komunikacijskih vještina zbog toga ima veliko značenje i nužno je po tom pitanju nešto učiniti.

NASTAVA NA KOJOJ SE UČI KAKO RASPRAVLJATI

Toliko od moje turobnosti; jer u nastavku imam sjajne vijesti – može se naučiti kako raspravljati! Raspravljačke vještine mogu se ojačati i poučiti. Zbog toga bi rasprava morala biti jedan od glavnih stupova u učionici. Bilo da je riječ o raspravi s obrazovnim ili društvenim sadržajem, učenici moraju razvijati sposobnost učinkovite komunikacije, a učitelji vrlo ciljano mogu omogućiti da se to i dogodi.

Stoga hajdemo zaroniti u načine koji promiču snažne zdrave rasprave u učionici.

• 

• 

• 

RAZREDNE RASPRAVE MORAJU BITI SIGURNE

Učenici neće – a kada kažem „učenici“, mislim na raspon od polaznika vrtićkih skupina do doktoranada na fakultetima – neće se uključiti u razrednu raspravu ako osjećaju da će biti napadnuti nakon što izraze vlastite poglede. Bez obzira na to što polaznik glasno rekao tijekom rasprave, učitelj mora osigurati okružje koje je sigurno da to može učiniti.

To zvuči jednostavno: samo nemojte ismijati ili posramiti učenika, i okružje je sigurno, zar ne? Međutim, i najmanji izgred može biti dovoljan da pošalje učenicima poruku kako razred nije siguran za raspravu, a kao posljedica toga razredna rasprava postat će prostor u kojem se učenici plaše zaroniti i doprinositi raspravi na razini dubljoj od puke površine.

Nastavit će se.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice prilagođen, a  poveznica na izvornik na kraju je ove napomene ■ Trevor Muir, učitelj i autor ■ SAD: Trevor Muir – mrežne stranice namijenjene dijeljenju ideja i spoznaja vezanih uz rad u nastavi ■ izvor: trevormuir.com ■