„Želim vjerovati da ćemo spoznaje o motivaciji iskoristiti na način da se udaljimo od lova na ocjene i usmjerimo svoje poglede prema novim horizontima“, kaže u najnovijem članku učitelj i autor Mark Enser.

Tekst Zašto moramo promijeniti način razmišljanja o motivaciji? učitelja i autora Marka Ensera objavljen je na britanskome obrazovnome portalu TES.

Početkom 2021. godine, kada je objavljeno da će standardizirani državni ispiti u Engleskoj biti otkazani (i pritom se razglasilo da su „ispiti otkazani“, a zapravo su zamijenjeni ispitima koje sastavljaju, pregledavaju i ocjenjuju učitelji), jedno od prvih pitanja učitelja bilo je: „Što će biti s učenicima 11. godine učenja?“ (Riječ je o 2. r. srednje škole – nap.) Drugim riječima, kako ćemo učenike te dobi motivirati da nastave s učenje s obzirom na izostanak „prisile“ vanjskih standardiziranih ispita?

U knjizi Motivated Teaching (Motivirano poučavanje) Peps Mccrea objašnjava kako je motivacija sustav za raspodjelu pozornosti. Primjerice, jesam li motiviraniji pisati ovaj članak ili provjeriti što ima novo na Twitteru? Što će osvojiti glavninu moje pozornosti?

Mccrea kaže da naša motivacija za obraćanje pozornosti na određenu aktivnost ili sadržaj ovisi o trima čimbenicima:

• o vrijednosti – potencijalnim dobrobitima koje vidimo u određenoj aktivnosti
• o očekivanju – procjenjujemo li da će se željene dobrobiti i ostvariti
• o ulogu (cijeni) – o vremenu i naporu koji su potrebni kako bi se te dobrobiti ostvarile.

Takvo poimanje motivacije otkriva ulogu ispita u zadržavanju učeničke pozornosti na onome na čemu ju želimo zadržati. Vrijeme i napor koje ulažemo u uvjeravanja koliko su im bitni ispiti kojima pristupaju nakon 2. razreda srednje škole (u dobi od 16 godina) kako bi stekli Opću svjedodžbu o završenom srednjem obrazovanju, pojačavamo strašnim pričama o tome što će se dogoditi ne dobiju li ocjenu 4 ili višu. (Skala ocjenjivanja u rasponu je od 1 do 9, a ocjena 4 odgovara ocjeni dovoljan u hrvatskom obrazovnom sustavu odnosno opisuju je sintagmom „standardan prolaz“ – nap.)

Učenička motivacija ne bi se smjela svoditi na ispite i ocjene

Postižemo njihova visoka očekivanja pišući im pozitivna izvješća (opisne, formativne ocjene) i, možda, umjereno optimistična predviđanja.

Ulog je, međutim, na stupnju toliko niskom koliko je god to moguće. Već godinama se čini da mnogi učitelji za pojedine ocjene više rade i više se trude od svojih učenika. Sastaju se kako bi razradili revizije – isprva, nakon nastave, prije ispita, ali kako godina odmiče, sve više, pa i vikendom i tijekom odmora; proučavaju prikupljene podatke i planiraju nove oblike rada i pristupe za svakoga za koga su procijenili da na neki način zaostaje; odlučuju što treba mijenjati i kako. I sve to s jednim potpuno razumnim obrazloženjem: takav je način djelotvoran.

Stvar je u tome da oni rade dok ispiti ne prođu. Ili, dok ne sretnete učenika koji, usprkos svim vašim porukama, odluči da mu uopće nije stalo do tih ispita; ili, koji se usprkos vašim predviđanjima ispunjenima vjerom u dobre rezultate, i dalje osjeća obeshrabreno i gubitnički; ili kada su ulozi preveliki jer vrijeme koje bi trebao posvetiti ispitima, učenik mora provesti radeći i pomažući svojoj obitelji.

To su, dakle, neka praktična pitanja vezana uz rezultate ispita s obzirom na motivaciju. No išao bih korak dalje i promotrio kako to oslanjanje na rezultate ispita dovodi u pitanje ulogu škole. Učeničke ocjene trebale bi biti odraz obrazovanja koje su učenici stekli; one ne bi trebale biti samo obrazovanje. Ne želim nekoga pitati što je naučio iz mojega predmeta i kao odgovor čuti da je dobio ocjenu 7.

Tijekom protekle godine osjećao sam izazov da se upustimo u promjene u obrazovanju na temelju lekcija s kojima smo se suočili tijekom pandemije, no u ovome slučaju, s otkazivanjem ispita i dovođenjem pitanja motivacije u prvi plan, smatram da je došao trenutak u kojem bismo mogli promijeniti fokus učeničke motivacije pomičući ga prema čistom užitku učenja.

Motivirati sve učenike da prigrle učenje radi učenja samog – nije lako, ali smatram da pristup koji nudi Mccrea pokazuje kako bi se to moglo ostvariti.

Prvo, učenicima moramo otvoriti pogled na vrijednost učenja; morali bi biti u mogućnosti spoznati da znanje, razumijevanje i mogućnost rada i stvaranja otvaraju različite horizonte. Morali bismo biti u stanju govoriti o tome što mi, kao odrasle osobe i profesionalci, činimo kako bismo i sami nastavljali učiti i na koji način uživamo u rezultatima onoga što smo upravo naučili.

Drugo, moramo razmisliti o očekivanjima i pomoći učenicima da prepoznaju što mogu očekivati kako bi bili u situaciji uživati u plodovima svojega učenja bez obzira na to tko su i iz koje društvene sredine dolaze. Moramo im pokazati da su ljudi koji su postigli sjajne stvari na temelju učenja i obrazovanja – upravo poput njih. Naš bi nastavni program morao biti raznovrstan u najširem značenju te riječi.

Konačno, moramo se pozabaviti pitanjem uloga (cijene). Možda je to najteži korak, kao što kaže ravnatelj škole Harris Westminster (ustanovljene s ciljem upisivanja na sveučilišta učenika s otegotnim socijalnim predispozicijama, nap.), James Handscombe u svojoj knjizi A School Built on Ethos (Škola izgrađena na etosu): „Obrazovanje je u temeljima kontra-kulturalno: inherentna mu je ideja da moramo raditi bez trenutačne isplativosti.“

No, dodaje: „Škole moraju prihvatiti takvo stanje.“

Možda je najbolji put da škole to i postignu taj da na najjednostavniji mogući način učenike suoče s učenjem radi učenja.

Ono u čemu uživam u našim okupljanjima u ovome trenutku jest to što svaki put počinjemo glazbenim djelom koje moji učenici još nisu susreli i zatim razgovaramo o njemu i o njegovu širem značenju.

Također uživam u činjenici da i tada kada su moji učenici odlučili propustiti određeni predmet na ispitima za stjecanje Opće svjedodžbe, i dalje nastavljaju učiti i pohađati taj predmet. Služimo se našim susretima i mentorskim razgovorima kako bismo produbili znanja o tome predmetu kao i različitim dodatnim nastavnim satima kako bi učenici spoznali vrijednost toga predmeta koja nadilazi njihovu završnu svjedodžbu i kojim se žele baviti bez obzira na završetak njihova izbornoga programa.

Znanost o motivaciji i njezinoj primjeni fascinantno je polje sa širokim rasponom provedbe u onome što radimo u školama. Želim vjerovati da ćemo ga iskoristiti na način da se udaljimo od lova na ocjene i usmjerimo svoje poglede prema novim horizontima.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Mark Enser, učitelj i autor ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, od 1997. godine dostupna na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■