„Kada si učitelj, nije moguće sve napraviti potpuno savršeno. Poučavanje je previše ljudsko da bi to bilo moguće. Previše je nepoznanica, previše nijansa, dvojba, sukoba i priča koje su u tijeku. No, između svih tih izazova nalazi se mogućnost rasta. I kada ste, poučavajući, toga svjesni, možete promatrati kako se taj rast događa.“

Članak The Anxiety and Joy Experienced by Teachers [Anksioznost i radost učitelja] objavljen je na na mrežnim stranicama Trevor Muir 6. lipnja 2024.

„To je samo san“, šapnula je učiteljica sama sebi.

No, nije bio san.

Bila je noćna mora – ista noćna mora koja se redovito javlja prije početka nove nastavne godine.

Nalazi se u učionici, namjerava se obratiti učenicima, no nema glasa. Nemoguće joj je prozboriti upute, usne se miču, ali ništa se ne čuje. Prostorija djeluje golemo i golo. Zidovi su napuknuti i razvaljeni. Za to vrijeme učenici galame po klupama, viču s jedne strane učionice na drugu. Grabe i bacaju stvari s polica. Ulazi ravnatelj, pod rukom mu njegova „crna knjiga“ s bilješkama, odmahuje glavom u znak neodobravanja. Zapisuje preko cijele stranice: Minimalna učinkovitost. Konačno, učiteljici se vraća njezin glas pa viče na učenike, a oni odgovaraju glasnim smijehom.

Bio je to prvi tjedan školske noćne more. San se ponavlja prije povrataka na nastavu i u njemu se odražava sva tjeskobnost, anksioznost, napetost i zabrinutost zbog ponovnog ulaska u učionicu. San je s vremenom evoluirao promijenivši mjesta radnje i likove, ali fabula se nije promijenila.

Što ako učenici odbiju raditi? Što ako moram povisiti glas? Što ako me učenici ne shvate ozbiljno? Što ako se ne uspijem pripremiti za nastavu? Što ako me bijesni roditelji odu tužiti ravnateljici?

Što ako ne uspijem?

BITI UČITELJEM UVIJEK JE IZAZOVNO

Takve noćne more nisu neutemeljene. Istina je da su tijekom staža u učionici znale postati stvarnost. Ne svi dijelovi ružnoga sna odjednom, ali tijekom gotovo dva desetljeća provedenih u nastavi, dogodi se sve ono čega se jedan učitelj uobičajeno pribojava.

Znali su biti nepripremljeni i sat bi se raspao. Bilo je trenutaka kada su se učenici podsmjehivali ili i otvoreno rugali. Bio je taj „jedan razred“ koji je djelovao nemogućim i nisi ga mogao smiriti. Znali su vikati u trenutcima frustriranosti. Bilo je trenutaka kada su ostali bez tona (to se doduše dogodilo na Zoomu pa je bilo lako riješiti). Iako se zidovi učionice fizički nikada nisu srušili, osjećali bi metaforičnu stiješnjenost zbog nedostatka materijala i sredstava za rad zahvaljujući niskom proračunu predviđenom za rad škole.

Šire gledajući, bilo je trenutaka kada su osjetili da nemaju glasa, izbora i kontrole nad učenicima. Bez obzira na to koliko stručnih usavršavanja prošli, koliko knjiga pročitali, pa i koliko godina proveli u učionici, biti učiteljem uvijek je izazovno.

A opet, nijedan od tih izazova nije ih slomio.

POSTOJI RAZLIKA IZMEĐU NEUSPIJEVANJA I NEUSPJEHA

Proizlazi da postoji razlika između neuspijevanja i neuspjeha.

Neuspjeh je svršetak. To je završna točka u kojoj prestaje napredak.

Ali neuspijevanje je mogućnost.

Kada si učitelj, nije moguće sve napraviti potpuno savršeno. Poučavanje je previše ljudsko da bi to bilo moguće. Previše je nepoznanica, previše nijansa, dvojba, sukoba i priča koje su u tijeku. No, između svih tih izazova nalazi se mogućnost rasta. I kada ste, poučavajući, toga svjesni, možete promatrati kako se taj rast događa.

Povezivanje s učenicima zna biti razbarušeno. Slušati njihove priče, dijeliti vlastitu, osjećati razočaranje kada vas iznevjere, biti ranjiv – sve je to neuredno.

No kada vas nakon koju godinu posjeti bivši učenik ili bivša učenica, koji dolaze iz obitelji u kojoj je najveći obrazovni uspjeh bila završena osnovna škola, kad vam kažu da su diplomirali, znate da je to bilo vrijedno svake razbarušenosti.

PRAVA ISTINA O RADU U NASTAVI

Kada svoju nastavu prilagodite učenicima na poseban način jer ste, uspostavljajući s njima odnos i povezanost, nešto o njima shvatili, i kada vidite da je vaša preinaka urodila plodom, da ih je dotaknula i pokrenula, napor uložen u izazov prilagodbe i diferencijacije vrijedio je.

Kada doživite da dijete po prvi put čita, ili hrabro drži govor pred drugim učenicima, ili stvara nešto što utječe na cijelu zajednicu, ili se uključuje u zahtjevnu raspravu – a do tada je uvijek šutjelo, ili korača s više samopouzdanja no ikad prije zahvaljujući poticajima koje ste mu pružili, ili gledate kako su djeca ljubazna i kako se međusobno iskreno prihvaćaju zahvaljujući razrednoj klimi koju njegujete, tada vam je jasno zašto vaš rad vrijedi.

Utjecaj koji učitelji imaju na svoje učenike, velik ili malen, trajan ili trenutačan, nemjerljiva je vrijednost života posvećena obrazovanju.

U tim jednostavnim radostima i preobražajnim trenutcima izranja prava istina o radu u poučavanju potvrđujući duboku razliku koju učitelji donose u živote svojih učenika.

UPRAVO SE UPUŠTATE U POSAO OD KLJUČNE VRIJEDNOSTI

Iz tih razloga mijenjamo i prilagođavamo. Iz tih razloga idemo za novim. Iz tih razloga opstajemo i razvijamo otpornost u poslu koji ju od nas traži u svrhu razvitka.

Učiteljski je posao bitan. A bitno je i unositi novìne kako bismo mogli nastaviti dobro ga obavljati.

I valjda su to razlozi zašto imamo i snove, i noćne more. Kada je na vidiku zahtjevan zadatak, to utječe na našu svijest i podsvijest. Ako prvi put u životu ulazite u učionicu, zacijelo osjećate određenu tjeskobnost. To ima smisla jer se upravo upuštate u posao od ključne vrijednosti.

Ako ste u tridesetoj godini rada u učionici, vjerojatno također osjetite zrno tjeskobnosti. To ima smisla jer radite posao od ključne vrijednosti. Naravno da ima uznemirenosti.

PRVI DAN, I SVI OSTALI DANI

Prvi su dani velika stvar.

A i nisu.

Kada smo mi (Trevor i John) bili novi učitelji, obojica smo čitali knjige usmjerene na prve dane nastave. Saznali smo o pravilima i procedurama te o izgledu i rasporedu školskih klupa. Poruka se činila jasnom: Postigni snažan prvi dojam. – Postavi okvire za cijelu školsku godinu. Ako doživiš neuspjeh u prvome tjednu, ostatak godine provest ćeš oporavljajući se.

S vremenom smo pak shvatili da je prvi tjedan nastave precijenjen. Bilo bi to kao da se u obiteljskom životu usredotočiš isključivo na dan vjenčanja i zaboraviš da je život u svim onim danima koji slijede.

Prvi dan nastavne godine, jednako kao i prvi dan nastavnoga staža, uvod je u veliko putovanje.

To je početak.

„BITI DRUKČIJIM“

Uvod je bitan, ali velika se putovanja ne svode na početke. Ono najnezaboravnije događa se nakon uzbudljiva incidenta, kada se sukobi pojačavaju, likovi razvijaju, a radnja postaje sve zamršenijom. U redu je biti zaokupljen odjećom koju ćete odjenuti prvoga dana ili pred ogledalom uvježbavati prvo obraćanje učenicima. No jednako je ključno, moguće i više no prvoga dana, zapitati se kako ćete nastaviti pronalaziti novìne i eksperimentirati i cvjetati 114. dana, kada ste već iscrpljeni i u potrebi za nadahnućem.

U takvim trenutcima, a osobito kada ste učiteljica ili učitelj, posao zahtijeva drukčiji pristup.

Biti drukčijim nije samo stvar prvoga dana u novoj godini, ni u novoj karijeri. Jednako je i s 25. danom, kao i s 4025. To znači prepoznati da je svaki dan poziv na inovacije. To je sloboda da griješite i pritom učite. To je spoznaja da ćete uvijek biti novim učiteljem jer ćete uvijek imati novu skupinu učenika, nov kontekst, novo znanje i nove strategije u neprestano evoluirajućem svijetu.

„Biti drukčijim“ mentalni je sklop.

Bez obzira na to jeste li pripravnik ili ste u učionici već desetljećima, svi smo novi učitelji. Učiteljska je profesija poziv na bivanje drukčijim, ne samo prvoga dana pri povratku u učionicu, nego svakoga dana.

Iz razloga što svi imamo mogućnost stvoriti ključnu razliku u životima svojih učenika.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice prilagođen, a  poveznica na izvornik na kraju je ove napomene ■ Trevor Muir, učitelj i autor  | Članak je dio autorove nove knjige New Teacher Mindset  ■ SAD: Trevor Muir – mrežne stranice namijenjene dijeljenju ideja i spoznaja vezanih uz rad u nastavi ■ izvor: trevormuir.com ■