Iz stranih medija
NASTAVNI PRISTUPI
Rasprave o domaćim zadaćama: Treba li ih ukinuti?
objavljeno: 16. veljače 2023.

U hrvatskom obrazovnom sustavu aktualna je najava cjelodnevne nastave. O tome se ne zna mnogo, izuzev onoga što se povremeno objavljuje u glasilima javnoga priopćavanja. Na žalost, kao i mnogo puta do sada, izostaju javne stručne rasprave te objavljivanje dokumenata iz kojih bi bile razvidne prednosti takvih velikih promjena u obrazovanju.

Ako je tomu doista tako, ako će hrvatski učenici u školama uskoro boraviti do kasnih popodnevnih sati, razgovori o domaćim zadaćama postaju nepotrebni.

Djeca i mladi sve ono što je za njihovo obrazovanje potrebno obavit će u školi. Ili ipak ne? – Ne znamo. Kao što je gore rečeno, javnih rasprava i kvalitetnoga informiranja o tome za sada nema.

Kada se sjetim svojega školovanja, kao netko tko je volio ići u školu, mogu posvjedočiti da sam voljela i domaće zadaće. Osobito u onome razdoblju školovanja, a to se ponajprije odnosi na osnovnu školu, kada su obveze koje su nam bile namijenjene bile odmjerene i dobro usmjerene. S kasnijim stupnjevima obrazovanja, i srednjoškolskim i fakultetskim, razmjeri zadataka i opterećenja često su prelazili razine izdržljivosti te su moji školski prijatelji, kao i kolegice i kolege s fakulteta, mnogo vremena provodili u razmišljanjima i pokušajima kako „nadmudriti sustav“ umjesto da se usredotoče na zadatak koji je pred njima.

Kada gledam na domaću zadaću kao na samostalan rad koji se učeniku dodjeljuje u afirmativnu i poticajnu ozračju, uz nju vežem samo pozitivne osjećaje. Bilo je nešto posebno snažno i ugodno u činu pisanja ili ispunjavanja zadaće u okružju udaljenu od škole, u toplini vlastita doma. Ono što smo učili u školi, dobivalo je posebnu potvrdu kada se utvrđivalo ili i razrađivalo izvan škole.

Svakako bi taj aspekt rada i slobode izvan školskih zidova trebalo uzeti u obzir kada se govori o uvođenju cjelodnevne nastave, a ne samo kada se promatra u okviru potrebe za pisanjem ili ukidanjem pisanja domaćih zadaća. Mogućnost da učenik/dijete/mladi čovjek bude „prepušten sam sebi“ i da u toj prepuštenosti izabere rad na nečemu vezanom uz školu, bitan je čimbenik odrastanja i sazrijevanja, izgradnje samopoštovanja i stjecanja uvida u vlastite snage i sposobnosti. Bude li sve strogo nadzirano većinu djetetova dana, i to u formativnu razdoblju njegova života, moglo bi doći do svakojakih neželjenih posljedica u procesu razvitka djece i mladih u sigurne i zadovoljne odrasle ljude. O tome bi itekako trebalo povesti računa pri odlučivanju kako će u bliskoj budućnosti izgledati hrvatski obrazovni sustav i koliko će vremena djeca provoditi u strogo nadziranu okružju izvan obitelji.

No, vratimo se domaćim zadaćama.

U nastavku možete pročitati članak koji govori o statusu domaćih zadaća u američkom obrazovnom sustavu. Postoje zasigurno dodirne točke s domaćim zadaćama i njihovom ulogom u hrvatskim školama, s učenjem i poučavanjem učenika u Hrvatskoj.

Članak Should We Ban Homework? objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Nedavna istraživanja pokazuju da su se domaće zadaće namijenjene tinejdžerima, odnosno vrijeme koje provode rješavajući ih, od 1990. godine udvostručile. Sve se to događa usprkos još jednom, dokumentima potkrijepljenome istraživanju koje učinak domaće zadaće dovodi u pitanje, osobito u nižim razredima (razrednoj nastavi i prva dva razreda predmetne nastave). Zašto učenici toliko vremena provode pišući zadaće ako je njihov utjecaj jednak ništici (u nižim razredima) ili umjeren (u srednjim i višim)? Trebamo li potpuno izbaciti domaće zadaće? To su pitanja koja postavljaju učitelji, roditelji i prosvjetne vlasti?

Zabrana domaćih zadaća uz jednu ključnu iznimku – čitanje kod kuće

Borba oko domaćih zadaća nije novost. Godine 2017. nadzornik za školstvo u američkoj državi Floridi zabranio je domaće zadaće u razrednoj nastavi i u prva dva razreda predmetne nastave, s jednom ključnom iznimkom: čitanje kod kuće.

Sjedinjene Američke Države nisu jedina zemlja koja propituje dobrobiti domaće zadaće. U kolovozu 2022. Filipini su predložili zakon kojim potpuno zabranjuju domaće zadaće naglašavajući potrebu za odmorom, opuštanjem i vremenom provedenom s obitelji. Drugi zakon govori o ukidanju domaće zadaće vikendom, a čak se propisuje i novčana kazna za učitelje koji bi se oglušili, a i više od toga: dvije godine zatvora! (Joj, zar je do toga došlo?!) Iako dio o zatvoru smatramo uistinu ekstremnim, postoje stvarni razlozi o kojima treba razmisliti vezano uz smanjivanje ili ukidanje domaćih zadaća.

Naglasak na mentalnome zdravlju i izobrazbi „cjelovite osobe“

Usredotočenost na mentalno zdravlje glavna je misao vodilja pokreta za zabranu domaćih zadaća. Vođe toga pokreta izjavljuju da učenicima žele omogućiti vrijeme za razvitak hobija, odnosa i životnoga ravnovjesja.

Ovoga mjeseca (veljača 2023.) dvije su osnovne škole u državi Utah primile nacionalna priznanja za službenu zabranu domaćih zadaća. Rezultati su vrijedni pozornosti jer psiholozi upućuju na 50-postotno smanjenje anksioznosti. Mnoge škole traže načine kako se usmjeriti na dobrobit učenika, a domaće zadaće znaju biti uzrokom stresa.

Istraživanja upućuju na opravdanost ukidanja domaće zadaće u prvih šest razreda osnovne škole

Zagovornici ukidanja domaćih zadaća često citiraju istraživanja Johna Hattieja koji je došao do zaključaka da domaće zadaće nemaju učinka na obrazovna postignuća i napredak. U podcastu kaže: „U osnovnoj školi učinak domaćih zadaća jednak je ništici ili oko ništice. U srednjoj školi je veći. […] Stoga moramo shvatiti o čemu je riječ. Nije riječ o tome da ih moramo otpisati. To je nešto što nam je nadohvat ruke i o čemu u osnovnoj školi trebamo postaviti ovo pitanje: Je li to uistinu potrebno, kakva je dobrobit?

Glede viših razreda, Hattiejevo istraživanje pokazuje da domaća zadaća mora biti svrhovita, a ne da se dodjeljuje iz razloga „trošenja vremena“ odnosno „davanja posla“ kako učenici u svoje slobodno vrijeme ne bi bili besposleni.

Otpor prema domaćim zadaćama postoji i kod roditelja

U listopadu 2022. članak objavljen u novinama Washington Post izazvao je buru kako među roditeljima, tako i u obrazovnoj zajednici predstavivši ideju da domaću zadaću, iako je dodijeljena, ne treba obaviti te kako to neće imati utjecaja na učenikov uspjeh. Autorica članka objašnjava kako njezina obitelj nema afirmativan stav prema domaćim zadaćama i stoga i ne sudjeluje u njima. Kao odgovor na članak, i drugi su se roditelji počeli „isključivati“ iz domaćih zadaća pozivajući se na istraživanje prema kojem domaća zadaća u osnovnoj školi (u prvih šest razreda) ne unaprjeđuje ni intelektualni razvoj ni obrazovne uspjehe.

„Smatram da su pojedine domaće zadaće dobra zamisao“, kaže Daria E. u našoj zajednici za samopomoć WeAreTeachers HELPLINE. „U idealnom slučaju, one potiču roditelje na preuzimanje određene odgovornosti za djetetovo obrazovanje. One također učvršćuju ono što učenici uče te stvaraju dobre navike učenja za kasnija životna razdoblja.“

Jennifer M. suglasna je s tim: „Ako želimo učenike pripremiti za studij, moraju steći vještinu pisanja i ispunjavanja domaćih zadaća.“

Istraživanja podupiru domaće zadaće u završnim razredima osnovne škole i u srednjoj školi uz uvjet da su jasno vezane uz učenje te da nisu preopterećujuće.

Kako vi gledate na domaće zadaće? Smatrate li ih korisnima i potrebnima ili zagovarate njihovo djelomično ili potpuno ukidanje? Svoje stavove i iskustva možete podijeliti ispod objave ovoga članka na stranicama Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice uređen i prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Alexandra Frost – slobodna novinarka i srednjoškolska profesorica iz Cincinnatija, iz američke savezne države Ohio; potiče svoje učenike na razvijanje komunikacijskih vještina, neovisnost te razvijanje strasti prema pisanju u čemu bi trebali izraziti svoj autentičan glas  ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama školstva i obrazovanja ■ izvornik: www.weareteachers.com