„Kada uspostavite afirmativan odnos s učenikom koji je najviše sklon ometanju nastave, ovladali ste razrednim odjelom“, može se pročitati u mnogim savjetničkim tekstovima o radu u učionici. Kada to postignete, sve ste postigli. I možete sa zadovoljstvom i s lakoćom nastaviti s poučavanjem. Možete svoje učenike voditi do obrazovnih ciljeva, socijalnih, emocionalnih, funkcionalnih, i svih drugih koje poželite postaviti na svoj (i njihov) dnevni red, kao i onih koje ste zaboravili postaviti, a ipak se – htjeli-ne htjeli – svakodnevno ostvaruju.

Uspostavljanje kvalitetnih odnosa temelj je svih suradničkih aktivnosti i svakoga uspjeha. U tvrtkama, javnim ustanovama, klubovima, udrugama, u obiteljima, različitim zajednicama; pa tako i u učionici. Put do stvaranja dobrih odnosa i suradničkoga ozračja nije uvijek lak, ali svaki napor vrijedan je truda jer bez ulaganja u odnose i stvaranje timskoga duha, nema ni ugodnoga rada, a u konačnici ni zadovoljavajućega uspjeha.

Cilj je da svaki član zajednice postigne svoj maksimum; ili barem ono najbliže tomu. Tada će i zajednica postići svoj maksimum.

Davanje pozornosti samo pojedinim članovima zajednice, u učionici bi to značilo samo pojedinim učenicima – u praksi, u pravilu, onima koji su već donijeli određene pozitivne radne navike i koji iz roditeljskoga doma donose ambiciju da nešto postignu – ostavlja – ako ne potpuno gorak – tada zasigurno gorko-sladak okus. U svakom slučaju, nikada samo sladak, i uvijek prilično, ako ne i ekstremno, gorak.

To se može izbjeći pa i u potpunosti otkloniti ako voditelj određene zajednice, osoba koja upravlja aktivnostima i vodi grupu na putu postignuća i uspjeha – u školskoj zajednici odnosno u učionici to je ponajprije učitelj – ne odustaje od napretka svakoga pojedinoga člana – svakoga učenika i svake učenice.

U nastavku možete pročitati o jednom od načina afirmativnoga poticanja učenika na sudjelovanje u nastavi, na primjereno postupanje te – nije naodmet istaknuti – na učeničku spoznaju da je njihovo ponašanje i sudjelovanje bitno jer ima konkretne posljedice i ishode, jer to kako se ponašaju na nastavi, koliko su uključeni, spremni na suradnju, kakvi su odnosi – kako sa školskim kolegama, tako i s učiteljem – nisu vrijednosti samo dugoročno (što im je često nedovoljno spoznatljivo te smo svakodnevno svjedoci da uvijek ima onih koji ne reagiraju na odgođene dobrobiti), nego ih netko uzima u obzir upravo sada te će upravo sada sve što čine imati vrlo konkretne učinke.

Riječ je o metodi koja se zove tajni učenik. (Obuhvaća, naravno, i učenike i učenice.)

U čemu je tajna – tajnoga učenika?

Članak This Teacher Uses a “Secret Student” Strategy for Classroom Management, and We’re Taking Notes objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Nedavno je jedna učiteljica, ujedno i članica naše grupe za pomoć WeAreTeachers Helpline otkrila svoju malenu tajnu.

Isprika. Ne tajnu, nego tajnoga učenika.

Pod objavom učitelja koji je tražio pomoć u svladavanju buke i nezainteresiranosti u učionici, zapazili smo komentar koji potpisuje Jordan Lee:

Sa svojim učenicima viših razreda u osnovnoj školi primjenjujem nešto što se zove „tajni učenik“. Na početku sata izaberem učenika ili učenicu i ime napišem na listić, no ne pokazujem što sam napisala i nikomu ne govorim koga sam izabrala. Obavijestim razred da ću tijekom sata promatrati svakoga od njih, ali osobito jednu osobu, čije je ime zapisano na papirić kako bih utvrdila ispunjava li očekivane zahtjeve.

Ako očekivanja budu ispunjena, slijedi određeni oblik nagrade za cijeli razred. To može biti 5-10 minuta vremena za razonodu, dodatni kratki odmor, izostanak domaće zadaće, igranje određene igre koju vole ili nešto drugo čemu se raduju, a što ne možete redovito uključiti u svaki sat. Ako učenik čije sam ime zapisala ispuni očekivanja, objavim na kraju sata o kome je riječ i kažem: „Možete zahvaliti xy-u zato što danas nema domaće zadaće jer je ispunjeno ono što se od nje/ga očekivalo.“

Ako učenik ne ispuni očekivanja, jednostavno kažem: „Osoba na koju sam danas obratila posebnu pozornost nije uspjela potpuno ispuniti moja očekivanja, no imat ćete prigode idućega tjedna okušati se ponovno i osvojiti nagradu.“ Ta metoda ima izvrstan učinak među mojim učenicima jer jedni druge drže odgovornima s obzirom na ponašanje na nastavi i na posvećenost radu, a ujedno žele osvojiti nagradu.

Zašto se nama na portalu WeAreTeachers svidio taj prijedlog?

Anoniman je. Kako nitko, pa ni odabrani tajni učenik ne zna da je u fokusu te da su na njemu posebna očekivanja, nema posebne opterećenosti usmjerene na isključivo jednu osobu. Svi mogu biti tajni učenici.

Nije riječ o kažnjavanju cijeloga razreda. Ne zahtijeva se od cijeloga razrednoga odjela, skupno, da se pokori pravilima ponašanja i radnim obvezama, niti je taj zahtjev upućen na samo dio razreda ili samo jednoga učenika. Naravno, izuzev tajnoga učenika, ali nitko osim učitelja ne zna tko je on. A ako se ne ispune očekivanja, neće nitko ni saznati.

Pristup je prilagodljiv za različite dobne skupine. Možemo zamisliti vrsnoga profesora u srednjoj školi koji na taj način sa svojim učenicima postiže sporazum hoće li se kratka provjera znanja održati na kraju sata ili idućega dana, hoće li te večeri za idući dan čitati jedno ili dva poglavlja knjige o kojoj će sutra razgovarati.

Što valja imati na umu pri primjeni tog pristupa?

Učenik mora ostati skriven. Ako ne dođe do ispunjenja očekivanoga, nipošto nemojte otkriti o kojem je učeniku ili učenici riječ.

Uspostavite pravila postupanja i utvrdite ih sa svojim učenicima. U obzir treba uzeti sljedeće:

• Učenici se međusobno smiju poticati isključivo na afirmativne načine, bez prisile, nametljivosti ili vrijeđanja. („Uspio si!“ – „Treba li ti pomoć?“ – „Ovo si jako dobro napravila.“)
• Čestitajte tajnom učeniku kada ispuni vaša očekivanja i razredu donese željenu nagradu. Koliko će to samo značiti onoj djeci i mladima kojima je potrebna određena potpora i ohrabrenje!
• Nemojte dopustiti da učenici komentiraju o kome je riječ ako tajni učenik ne uspije ispuniti očekivanja i donijeti im nagradu. Komentari u kojima se nagađa o kome je riječ nisu dobrodošli (primjerice: „Sigurno je to bio Hank jer nije stigao napisati sve što nam je bilo zadano.“).
• U ovaj pristup uključite faktor izazova s obzirom na različite uvjete i aktualne mogućnosti svojih učenika. Određeni zadatci i pravila mogu za pojedine učenike biti zahtjevniji nego za druge tako da pojedini učenici ne uspijevaju slijediti upute s jednakim uspjehom kao ostali njihovi vršnjaci, a to im se ne smije zamjeriti. Kada procjenjujete učenika s obzirom na očekivanja, neka ta očekivanja budu individualizirana, odnosno namijenjena upravo tôm konkretnom tajnom učeniku. Na taj način učenike poučavate da svatko ima svoj prag uspješnosti i dostignuća koji treba prijeći te da se ne trebaju u svemu uspoređivati (ili i natjecati) jedni s drugima, nego (ako se baš jako žele natjecati) ponajprije sami sa sobom. Kada to načelo primjenjujete razložno, smireno i dosljedno, neće biti negativnih reakcija, nego upravo suprotno: i vaši će učenici naučiti sagledavati mogućnosti i odnose, kako sebe, tako i svojih razrednih kolega, iz različitih perspektiva, a svojim primjedbama (ako im dopustite izraziti ih) mogli bi vas i iznenaditi, s kakvom osjetljivošću i razumijevanjem govore o postignućima drugih.
• Obavijestite roditelje o primjeni metode tajni učenik kako bi s vama mogli podijeliti eventualne reakcije koje primaju od svoje djece te kako bi se mogli, ako je potrebno, zauzeti se za djetetovo izuzeće. Naime, dok većina učenika u pravilu osjeća pozitivno uzbuđenje i izazov pri pomisli da je upravo on današnji tajni učenik, možemo zamisliti da će pojedini učenici osjetiti tjeskobu, blokadu pa i paniku pri pomisli da nagrađivanje cijeloga razreda ovisi o njihovoj uspješnosti
• Kada govorimo o nagradama, neka to budu „nagrade niskoga rizika“. Ako netko prokocka cjelosatnu zabavu sa sokovima, grickalicama i glazbom ili pak slobodan dan, moglo bi doći do pobune i izgreda. Ako nagradni fond zadržite u granicama niskoga rizika, razred će se laše oporaviti kada se dogodi da je nagrada ostala nedosegnuta.

Ako se primjenjuje pravilno, metoda tajnoga učenika djeluje kao izvrstan način upravljanja učeničkim ponašanjem te kao uspješna potpora stvaranja zajedništva u učionici. Još jednom zahvaljujemo članici grupe Jordan Lee što ju je podijelila s nama!

Jeste li i sami primjenjivali metodu tajnoga učenika? S kakvim uspjehom? Svoja iskustva možete s nama podijeliti u komentarima ispod objave članka na profilu Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice uređen i dopunjen, a izvornik možete pronaći na poveznici koja se nalazi na kraju ove napomene ■ američki članak potpisuje uredništvo portala WeAreTeachers ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama iz školstva i obrazovanja ■ izvornik: www.weareteachers.com ■