Iz stranih medija
MOTIVACIJA UČENIKA
Nije na vama da svi učenici moraju 100 % sudjelovati u nastavi… – Uostalom, to nije ni moguće!
objavljeno: 27. listopada 2021.

„Moj je posao otvarati svojim učenicima mogućnosti za postizanje uspjeha. To je ono na što mogu utjecati. I kada to osvijestim, kada u to vjerujem, oslobođen sam pritisaka vezanih uz ishode te se mogu usredotočiti na proces.“

Na kraju dana tijekom kojega sam upravo tako postupao, prati me osjećaj da su moji učenici bili u okružju u kojem su se mogli ugodno osjećati dok uče i u kojem su imali prigodu doživjeti uspjeh – i već time sam učinio dovoljno.

Jesu li oni uistinu iskoristili te prigode – nije pod mojom kontrolom.“

Tako o motiviranju učenika i odgovornosti za njihova postignuća piše učitelj i autor Trevor Muir.

Članak It’s Not a Teacher’s Job to Get 100% Student Participation objavljen je na mrežnim stranicama Trevor Muir.

Da odmah naglasim srž članka: Ako ste učiteljica ili učitelj, vaš posao nije postići stopostotno sudjelovanje svakoga učenika i svake učenice u odjelima u kojima držite nastavu.

Vaš je posao ne odustati pružati im mogućnosti za postizanje uspjeha.

Jeste li čuli? – Postoji razlika među tim dvjema opcijama.

Niste gospodar lutaka na koncu da biste mogli upravljati voljom svakoga učenika da sudjeluje u raspravama, izvršava svoje obveze, sudjeluje u timskom radu i napreduje na svojem stupnju obrazovanja.

Volio bih da to možemo!

Bilo bi sjajno da mogu pucnuti prstima te postići da svi moji učenici s koledža pri našim  virtualnim susretima uključe kamere i zvuk.

Ali – ne mogu.

Katkad se osjećam ispod razine zadatka.

I, iskreno, katkad se osjećam nesposobnim učiteljem, kada moji učenici ne sudjeluju ili kada taj jedan momak u kojeg sam toliko uložio i još uvijek ulažem nikako da se pokrene i počne pokazivati rezultate.

Osjećate li se i vi katkad tako? Kao da niste dovoljno uspješni u svojem poslu jer – bez obzira na to koliko snage, volje i rada pružali, kao da se kotači vrte na mjestu?

Ja također.

Taj osjećaj nesigurnosti i posramljenosti izgleda da je prilično zastupljen među učiteljima. Mislim, predajem svoj život tom poslu i nastojim nadahnuti učitelje razmišljanjima kako motivirati učenike pa ipak često negdje u pozadini čujem taj glas , koji mi govori da sam ispod razine zadatka, da s drugima dijelim pristupe koji ne funkcioniraju ni u mojoj vlastitoj učionici.

Da sam prevarant.

Da lupetam gluposti.

Vaša je odgovornost proces, ne ishod.

Osobito nakon što sam na nastavi dao sve što imam i mogu, a zauzvrat doživim sudjelovanje koje izgleda tako kao da im vadim zube!

No, tada sâm sebe podsjetim da moj posao nije ostvarivanje stopostotnoga sudjelovanja svih mojih učenica i učenika.

Moj je posao otvarati im mogućnosti za postizanje uspjeha. To je ono na što mogu utjecati. I kada to osvijestim, kada u to vjerujem, oslobođen sam pritisaka vezanih uz ishode te se mogu usredotočiti na proces. Mogu biti uspješnijim stvarajući takve mogućnosti kako bi ih učenici prepoznali i poželjeli sudjelovati u nastavi.

Na kraju dana tijekom kojega sam upravo tako postupao, prati me osjećaj da su moji učenici bili u okružju u kojem su se mogli ugodno osjećati dok uče i u kojem su imali prigodu doživjeti uspjeh – i već time sam učinio dovoljno.

Jesu li oni uistinu iskoristili te prigode – nije pod mojom kontrolom.

I sad, znam o čemu razmišljate: „Reci to mojem ravnatelju. Ili, reci to roditeljima mojih učenika koji smatraju da uzrok neuspjeha njihove djece leži u meni. Ili reci to upisnom povjerenstvu na fakultetu koje ne mari za proces, samo za krajnji ishod.“

Zahtjevi upućeni učiteljima da kontroliraju rezultate – stvarni su!

O da, čujem vas.

Prisile na učitelje da ostvare ishode – stvarne su, i nema smisla sladunjavim riječima i eufemizmima prikrivati takvu stvarnost.

Smatram da nam je potrebno više čelnih osoba u obrazovanju i kreatora obrazovnih politika koji će ovo o čemu govorim razumjeti te primjerima i postupanjima svjedočiti svoje razumijevanje dajući potporu našim učiteljima i prepoznajući kvalitetno poučavanje i tada kada učeničko sudjelovanje i postignuća zakažu kao mjerilo takvih pristupa.

Držim da učitelji i ostali sudionici u nastavi moraju nastaviti pronalaziti načine priopćavanja roditeljima kakav se rad istinski događa u učionici, pomoći im da spoznaju kako su mogućnosti za uspjeh već tu te da se njihova djeca možda ne koriste prigodama koje su im pružene.

Možda bi im takva pojašnjenja trebalo poslati u obliku razrednoga biltena, izgovarati ih tijekom uobičajenih telefonskih razgovora ili jednostavno za vrijeme redovitih susreta s roditeljima i roditeljskih sastanaka jasno progovarati o tome, odnosno svakako dati im do znanja što se zbiva u vašoj učionici te im uputiti poziv da vam je potrebna njihova pomoć kako bi njihova djeca iskoristila mogućnosti koje su im već ponuđene.

Glede standardiziranih državnih ispita i upisa na fakultete, njihovim sastavljačima i kreatorima obrazovnih politika možemo samo poželjeti da osvijeste stanje te da spoznaju kako su rezultati na ispitima samo brzinska snimka učenikova i učiteljeva uspjeha.

Hajdemo eliminirati unutarnje prisile!

Dakle, ako ste učitelj, mnogo je toga izvan vaše kontrole. Mnogo je prisila koje dolaze izvana, i vi na mnogo toga možete utjecati samo do neke granice.

Stoga, za sada, hajdemo poništiti unutarnje prisile.

Radite u sustavu koji zahtijeva poboljšanje, i nadajmo se da će se pomicati nabolje. U međuvremenu, možda samo sami sebi trebate posvijestiti da nema potrebe da budete savršeni.

Možda je vrijeme da ušutkamo onaj glas koji nam govori da nismo dovoljno dobri jer ne postižemo stopostotno sudjelovanje svih svojih učenika i učenica te da se pritom podsjetimo da stopostotno sudjelovanje i nije naš zadatak (a nije ni ostvarivo!), nego je naš posao služiti se svojom stručnošću te pružati svojim učenicima mogućnosti za postizanje uspjeha.

Ako to činite, činite dovoljno!

Stoga, zaustavite se na tome, oslobodite se tereta pritisaka i prisila, i sasvim je izvjesno da će vam već to otvoriti dodatni prostor kako biste postali još boljim učiteljem ili učiteljicom.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice prilagođen, a na izvornik upućuje poveznica na kraju ove napomene ■ Trevor Muir, učitelj i autor knjiga iz područja obrazovanja među kojima su The Collaborative Classroom i The Epic ClassroomSAD: Trevor Muir – mrežne stranice autora i učitelja Trevora Muira ■ izvornik: trevormuir.com  ■