Kažu da se stalno vrte jedne te iste ideje, no nisam siguran da je tomu baš tako – kaže profesor, predavač i autor Mark Enser.

Tekst Postoji li u poučavanju ijedna nova ideja? upravo je objavljen na britanskome obrazovnome portalu TES.

Mislim da sam u školi proveo jedva pet minuta kada mi je prišla prva osoba koja mi je priopćila da, ako ostanem dovoljno dugo, vidjet ću da se u obrazovanju stalno ponavljaju iste ideje.

U idućih 18 godina inačice iste teze čuo sam nebrojeno puta: svaka nova ideja zapravo je stara koja je prepakirana i iznova prodana.

U jednome nam trenutku kažu da prestanemo nešto činiti, a u idućem da počnemo činiti upravo ono za što su nam maloprije rekli da prestanemo. Svi smo se toga naslušali.

To je toliko rasprostranjeno opće mjesto da sam mu se u prošlosti i sâm bio pridružio. Uživao sam valjajući se u lokvi cinizma i usvajajući atmosferu intelektualne superiornosti.

Na kraju krajeva, prozirući kroz dimne zavjese i sobu ogledala te razgrćući magle obmane pokazuješ sam sebi da nisi kupljen po prodajnoj cijeni.

Bravo za nas.

No nedavno sam shvatio da mi nije lako uprijeti prstom na išta što se uistinu vratilo. Ne mogu prepoznati nešto što mi je prodano prije 18 godina da se danas pojavilo jednako kakvo je bilo, samo u novom omotu.

Rekao bih da nam može izgledati da se stalno vrti jedno te isto jer zapravo nešto nismo istinski razumjeli, a prepoznajemo ono što nam je iz prošlosti već poznato.

Pedagogija i metodika – recikliranje učiteljskih ideja?

Diferencijacija i sustavna potpora

Moj početak rada u nastavi bio je u eri diferencijacije. Za svaki se nastavni sat očekivalo da bude razlučen u načinima i predmetima poučavanja u skladu s učenicima (s jasnom razdiobom onoga što je za sve, onoga što je za većinu i onoga što je za neke), uključujući proširene zadaće i različite aktivnosti od kojih će učenici birati ono što odgovara njihovu stilu učenja. To se podrazumijevalo pod pojmom diferencijacije.

To nije ideja koja se vratila (hvala bozima da nije). Umjesto toga, do nas sve više dopiru razgovori o sustavnoj potpori. A to je nešto u osnovi različito od diferencijacije.

Nije riječ o tome da učenici uče različite stvari na različite načine, nego – uz osiguravajuću kognitivnu potporu – uče iste stvari na približno isti način.

Nikako se nemojte složiti da je to bolje od onoga što ste tražili, no nemojte se pretvarati da je isto prethodnomu.

Vrednovanje za učenje

S druge strane, upire se prstom u stvari koje nikad nisu nestale, nego izgleda da smo na njih zaboravili pa se stoga pojedinci moraju katkad na njih podsjetiti. Uzmite kao primjer formativno vrednovanje ili vrednovanje za učenje.

To je nešto o čemu se u obrazovanju govori od kasnih 90-ih 20. stoljeća. Nije se vratilo, nego je i dalje ovdje. Ono što se eventualno moglo dogoditi jest razrađivanje i poboljšanje ideja koje su sada više usmjerene na „vrednovanje“, a manje na „formativno“.

Ne mislim da je riječ o „prepakiravanju“ kako bi formativno vrednovanje izgledalo poput responditivnoga poučavanja, pri čemu pozorno razmišljamo što ćemo učiniti s informacijama koje prikupljamo vrednovanjem. To je nešto što oduvijek trebamo činiti.

Konačno, smatram da povremeno postoje stvari koje se spiralno vraćaju u novim oblicima, ali ne iz nekih ciničnih, prodajnih razloga (za koga to točno ljudi misle da na tim „idejama“ zarađuje veliku lovu?), nego zato što je nešto, što je djelovalo obećavajućim, propalo, i zbog toga dolazi potreba iskušati to još jednom.

Dijaloško poučavanje

Primjer takva oživljavanja dijaloško je poučavanje, nešto što uistinu čini razliku kada je dobro primijenjeno, ali ujedno je i kompleksno i zato je u pravilu loše primjenjivano.

Zbog toga se javlja uvijek iznova, razmatra, proučava i razgovara o tome. Jednoga ćemo ga dana moguće znati primijeniti kako treba.

Veliki utjecaji malih gnjavaža

Na površini bi moglo izgledati da su uzdasi onih zasićenih životom, kolutanja očima i naricanja „Pa to smo već radili!“ samo malene gnjavaže, no smatram da mogu imati znatnoga utjecaja.

Ako je naša prva reakcija na svaku ideju pomisao izjednačavanja te ideje s nečim što je već propalo u prošlosti, mi ćemo ju ili zaobići, ili, još gore, u djelo ju provesti na način na koji smo u prošlosti pristupili i onoj koja je propala.

Možda je vrijeme da prihvatimo da je jedina stvar koja se u obrazovanju stalno ponavlja cinična primjedba da se stalno vrte iste stare ideje.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Mark Enser, profesor, predavač i autor ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, od 1997. godine dostupna na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■

O responditivnome poučavanju o kojem piše Mark Enser možete pročitati u članku također objavljenom na Školskome portalu:

Kako bi bilo da sve okrenemo naglavce?

O dijaloškome poučavanju također iz opusa istoga autora pročitajte u članku:

Tradicionalni pristup ne poznaje razgovor?