„Dogodilo se da nisam stigao pregledati sve slikovnice onoliko pozorno koliko sam to želio, a jedan je moj učenik pojedine rečenice počinjao malim slovom. I nema toga trećaša koji nije zapazio takvu pogrešku (i na nju glasno uputio).

U trećem razredu djeca svladavaju pisanje velikoga i maloga početnoga slova te je njima pravilno pisanje velikoga početnoga slova svježe stečeno znanje i nešto do čega drže. I tako su moji učenici shvatili da gramatika i pravopis nisu puka pravila koja treba slijediti zato što se netko sjetio da ih trebe slijediti, nego su to pravila koja osiguravaju da se pozornost čitatelja ne skreće sa sadržaja na formu.“

Članak Helping Students See the Importance of Proper Grammar objavljen je na mrežnim stranicama Trevor Muir.

Nema mnogo onih koji su našli načina kako nezavisno složene rečenice i pravila o uporabi zareza učiniti izazovnima. Instagram, Twitter i dopisivanje kratkim porukama pravilnu uporabu rečeničnih i pravopisnih znakova pretvorili su u nametnutu obvezu, nešto na što te primoravaju profesori na nastavi jezika.

Još uvijek se sjećam nastavnih sadržaja 7. razreda kada smo učili sastavne veznike: i, pa, te, ni, niti… Njima se i dan-danas služim kada se tijekom nesanih noći pokušavam uljuljkati u san. A i svi učiteljski nagovori kako će im poznavanje gramatike pomoći u pisanju profesionalnih elektroničkih poruka i omogućiti dobre poslove, nisu dovoljni da bi nagovorili naše učenike na zainteresirano učenje gramatike. Pa ni obećanje da će im to donijeti solidnu ocjenu na ispitu znanja, u pravilu ne uspijeva osjećaj odbojnosti i dosade pri učenju gramatike, ili, kako ju ja volim zvati, jezične algebre.

A evo o čemu je riječ: Pravilna primjena gramatičkih pravila i dalje je ključna  (baš kao i matematičke vještine). Moramo jasno komunicirati s drugim ljudima izbjegavajući dvoznačnosti u pisanju, a pravilna primjena jezičnoga standarda to nam i omogućuje. Međutim, koliko god ta činjenica imala svoju težinu, ni ona nije dovoljna da učenici istinski prionu učenju gramatike. Stoga se učitelj može poslužiti oruđem za koje je znanstveno dokazano da potiče učenike na učenje i povećava njihovu uključenost u nastavu, a to se sredstvo zove autentičnost.

♦ Pomozite učenicima spoznati vrijednost gramatičkih pravila

Moji su učenici svojedobno intervjuirali sudionike Drugoga svjetskoga rata te su tê razgovore i dokumentirali. Složili su lijepe videozapise koje smo prikazali u mjesnom kazalištu gdje se okupila gotovo cjelokupna naša lokalna zajednica. [O tome možete pročitati ovdje – na hrvatskome jeziku.] Kratki filmovi koje su učenici snimili i montirali sadržavali su i podnaslove tako da je ono što veterani govore, svatko mogao pratiti i u pisanome obliku.

No prve godine rada na projektu o veteranima propustio sam prije projekcije pregledati podnaslove u videozapisima.

Bila je to pogreška.

Pred stotinama očiju pojavljivala su se pogrešno napisana imena i prezimena, umjesto htio pisalo je htjeo, a uspio se pojaviti i pokoji bijo.

Na druženju nakon projekcije svi su hvalili moje učenike sa zadovoljstvom govoreći o njihovim filmovima, a zatim bi jedan za drugim dolazili k meni govoreći: „Sjajno obavljen posao, no, prijatelju, moraš ih naučiti pravopis i gramatiku.”

Osjećao sam se dotučeno. Bez obzira na izvrsnost kratkih filmova, gramatičke i pravopisne pogreške u podnaslovima privukle su glavnu pozornost svih gledatelja. Moji su se učenici glavom i bradom uvjerili koliko je gramatika bitna. A meni je postalo jasno da idući put kada budem radio takav projekt, moram u njega uključiti i nastavne jedinice iz jezika.

♦ Potaknite učenike autentičnim zadaćama

I tako sam iduće godine u projektnu nastavu uključio gramatičke i pravopisne sadržaje naglašavajući učenicima kako će podnaslove u njihovim filmovima vidjeti stotine osoba te stoga sintaksa i primjena pravopisnih pravila trebaju biti besprijekornima. Moj je način poučavanja gramatičkih i pravopisnih pravila ostao nepromijenjen, no učenici su bili znatno pozorniji jer su znali da će njihovo poznavanje gramatike i pravopisa izići izvan zidova naše učionice, a premašit će i trenutačni doseg ocjena otisnutih na svjedodžbama.

Kada su učenici osvjedočeni da postoji stvarna potreba za znanjem o jezičnom standardu, njihova je uključenost veća jer su i ulozi viši. Za prvi razred srednje škole predvidio sam već ustaljene nastavne sadržaje o oblicima pripovjednoga izražavanja i pisanju kratke priče. No, umjesto da dobiju zadatak pisanja kratke priče, zadaća im je bila kreirati slikovnicu koju bismo mogli pročitati učenicima razredne nastave u osnovnoj školi. Naglasio sam im potrebu pravilnoga pisanja riječi te poštivanja gramatičkih pravila jer su manja djeca vrlo pozorna i bez suzdržavanja prepoznaju pogreške.

A zatim se moja slutnja i ostvarila.

Dogodilo se da nisam stigao pregledati sve slikovnice onoliko pozorno koliko sam to želio, a jedan je moj učenik pojedine rečenice počinjao malim slovom. I nema toga trećaša koji nije zapazio takvu pogrešku (i na nju glasno uputio).

U trećem razredu djeca svladavaju pisanje velikoga i maloga početnoga slova te je njima pravilno pisanje velikoga početnoga slova na početku rečenice svježe stečeno znanje i nešto do čega drže. I tako su moji učenici shvatili da gramatika i pravopis nisu puka pravila koja treba slijediti zato što se netko sjetio da ih trebe slijediti, nego su to pravila koja osiguravaju da se pozornost čitatelja ne skreće sa sadržaja na formu. Naravno da su slikovnice u kojima je na početku rečenice pisalo malo slovo, ili koje su sadržavale oblike htjeo ili bijo i dalje bile čitljive, no nisu bile izbrušene i uglađene, i zbog toga su nepotrebno odvlačile pozornost publike na ono što je trebalo ostati u podlozi, neprimjetno.

♦ Učenje pravopisa i gramatike u okviru projektne nastave

Ako učenicima isključivo govorite o vrijednostima poznavanja gramatike i pravopisa, to u pravilu nije dovoljno. Znatno je uvjerljivije kada sami spoznaju da je bitno pravilno označiti zareze i zapisati pojedine riječi te u javnoj uporabi prepoznavati standardne gramatičke oblike.

Projektna nam nastava omogućuje da se to i dogodi. Kada učitelji onomu što se uči na nastavi pridruže dodatnu vrijednost, i zanimanje učenika u pravilu poraste. To ne znači da učitelji trebaju napustiti uhodane nastavne prakse i višestruko potvrđene pripreme za nastavne sate, osobito u nastavi gramatike. Radni listovi i izravno upućivanje učenika i dalje imaju svoju snagu i postoji potreba da budu sastavni dio nastave. Međutim, uključivanje poznavanja pravopisa i gramatike u dodatne zadatke pojačat će vrijednost. Provjera pravopisnoga znanja iz užurbane predispitne pripreme prerast će u trajan rad ispunjen smislom jer im je upravo to znanje potrebno za priređivanje uspješne prezentacije.

Kada sam ih poučavao sintaksu, potražio sam ima li koji obrt ili tvrtka koja bi bila zainteresirana da učenici napišu krilatice za njezine proizvode ili usluge. Kada su učili pisanje pravopisnih i rečeničnih znakova, pisali su pisma lokalnim političarima iznoseći im svoje ideje i zahtjeve.

A učenje pisanja velikoga početnoga slova i upotrebe zareza potvrdili su u podnaslovima dokumentarnih filmova koje su snimili i kreirali.

Usred svih tih projekata, i dalje često stojim pred pločom i na dobar stari način objašnjavam jezična pravila onima koji nisu oduševljeni gramatikom. Međutim, volju za radom i učenjem pokreću autentični zadatci, a nakon što se u njima okušaju, uspješniji su i u provjerama znanja.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je djelomice uređen ili prilagođen, a do izvornika vodi poveznica na kraju ove napomene■ Trevor Muir, učitelj i autor knjiga The Collaborative Classroom i The Epic Classroom ■ SAD: Trevor Muir – mrežne stranice namijenjene dijeljenju ideja i spoznaja vezanih uz rad u učionici ■ izvornik: trevormuir.com ■