Aktualno
„UČITELJI PIŠU KRATKE DISERTACIJE ZA SVAKOG UČENIKA“ – KAŽE RAVNATELJ OŠ IZ ENGLESKE MICHAEL TIDD
Računala su učiteljima donijela prekomjerno radno opterećenje
objavljeno: 15. travnja 2021.

Tehnologija nas je odvela u preopterećenost elektroničnom „papirologijom“, uključujući i opširne izvještaje o učeničkom radu i napretku, kaže ravnatelj osnovne škole iz Engleske Michael Tidd.

Učitelji imaju različite poglede na uvođenje tehnologije kako u nastavu tako i u prateće poslove u kojima je ona postala neizostavnom. S obzirom na različitost pogledâ, zasigurno je riječ i o različitim iskustvima koja mogu biti povezana s nastavnim predmetom koji učitelji poučavaju, s okolnostima u kojima rade, a osobito s upravljačkim i organizacijskim praksama onih koji školom upravljaju, kao i neizostavnim temeljnim obrazovnim politikama koje vode i usmjeravaju ukupno stanje u određenom obrazovnom sustavu.

Ipak, uočljivo je da je veći broj zapažanja na strani onih učitelja čije je iskustvo po pitanju uvođenja tehnologije loše jer osjećaju se opterećenijima negoli su bili ikad prije.

Tony Gray, učitelj iz grada Bath (grofovija Somersat, Engleska), u komentaru upravo objavljena članka, koji u prijevodu slijedi u nastavku, kaže: „Prema mojem iskustvu, radno opterećenje – osobito ono izvan same nastave – dramatično se povećalo nakon što su učiteljima ponuđena stolna računala, negdje oko 2003. – 2005. godine. Ta se radna opterećenost počela nezaustavljivo gomilati poput snježne lavine kada su stigla i pojedinačna prijenosna računala namijenjena svakom učitelju osobno i kada su učitelji dobili uputu/naredbu da ih nose kućama. To je dalje vodilo u mnoštvo inicijativa i posebnih poslova koji imaju malo ili nimalo koristi za učenje i napredak učenika.“

Prijenosna računala, koja su britanskim učiteljima dodijeljena kako bi ih mogli nositi i svojim kućama i ondje obavljati poslove, Tony Gray smješta u razdoblje prvoga desetljeća novoga tisućljeća što se poklapa s razdobljem koje spominje i Mark Enser u svojim izvještajima o učiteljskoj preopterećenosti u okviru tadašnje britanske obrazovne „reforme“ odnosno njezina napuštanja, a o čemu možete pročitati na Školskome portalu u člancima: Kako bi bilo da sve okrenemo naglavce?, Mnogo je crvene tinte proliveno na prvoj liniji vrednovanja…, Smiju li učenici „učiti napamet“? i dr., kao i u tekstovima drugih autora na istu temu (primjerice, Izmučili ste nas „tablicama uspješnosti“, a samo želimo raditi svoj posao!).

U Hrvatskoj još uvijek nije došlo do pisanja izvještaja takva opsega s kakvima se u protekla dva desetljeća, što izravno i neposredno, što u tragovima, suočavaju kolege u Ujedinjenu Kraljevstvu, no formativne bilješke, izlazne i ulazne kartice i drugi oblici praćenja i samoocjenjivanja, zajedničke su u obama sustavima, i ne bi u samim tim postupcima bilo baš sve loše, da se, za prvu ruku, – umjesto radnoga opterećenja koje podrazumijevaju i koje je trebalo uključiti u satnicu – nije dogodilo to da se cijela dodatna opterećenost prikriva – uporabom IKT-a. Ili pak pogrešno tumači, što je još gore jer dolazi do daljnje nedosljednosti u sustavu, kao i do pada ukupne kvalitete obrazovanja. Kako je nedavno izjavio jedan ekonomist iz Hrvatske: Od svih promjena, najštetnije su lažne promjene.

Vezano uz temu služi li tehnologija u nastavi i u kojoj mjeri samim učenicima, upućujem na članak profesora Šime Šuljića koji je također objavljen na Školskome portalu: Za tehnologijom treba posezati iz unutarnje potrebe, a ne radi tehnologije same.

Tekst Kako tehnologija učiteljima donosi nepotrebno radno opterećenje, koji potpisuje ravnatelj osnovne škole u Engleskoj Michael Tidd, upravo je objavljen na obrazovnome portalu TES.

U protekloj smo godini naučili jako mnogo o tome što je uistinu bitno.

Bilo da je to ono što je uistinu bitno u nastavnome programu (pa makar i kao posljedica razlučivanja dijelova za koje smo odlučili da si smijemo dopustiti da ih preskočimo), bilo da je to ono što je istinski vrijedno vezano uz ulogu škole kao prostora u zajednici u kojoj se nalazi, ili pak što je to uistinu bitno u našem poslu kada dođe do trenutaka neizmjerne borbe između obveza s posla i obiteljskoga života – uklanjanjem nekih svakidašnjih školskih rutina u ovoj etapi života – bili smo u mogućnosti prikočiti i spoznati što je uistinu bitno.

U ovim najnovijim vremenima, dogodilo se i to da se riječ „virus“ vratila svojoj tradicionalnoj uporabi odnoseći se na biološko, a ne više na tehnološko, oboljenje. No tô drugospomenuto i dalje je velika stvarnost – i pitam se hoće li pandemija u okviru naše računalne mreže imati sličan učinak.

Utjecaj tehnologije na radnu opterećenost

Iako sam veliki ljubitelj svojih, na mrežu priključenih uređaja te smatram da, gledajući cjelinu, računala donose velike dobrobiti obrazovanju, proizlazi da je lakoća s kojom nam je dano proizvoditi elektroničke dokumente i tablice mač s dvjema oštricama.

Posebno čudovište s kojim se susrećem godišnji je izvještaj namijenjen roditeljima. To je nešto što mnoge škole ove godine ponovno razmatraju dok pokušavaju odlučiti koliko je učiteljima izvedivo pisati o učenikovu napretku s obzirom na turbulencije u proteklih dvanaest mjeseci.

No ta je nesigurnost nastala iz činjenice koliko se pisanja u današnjim izvještajima od učitelja očekuje.

Kada sam u kasnim 80-ima i sâm bio učenikom viših razreda osnovne škole, moji školski izvještaji imali su oko 150 riječi, i pokrivali su sve ono što bi se od njih očekivalo: ponašanje, prijateljstva, obrazovne sposobnosti i područja slabosti (dosljednost rukopisa i TZK, u mojem slučaju), kao i nekoliko brzih napomena koje bi napisao ravnatelj. Lijepom Berolovom penkalom (postojano standardno izdanje u tim danima), kurzivnim rukopisom, na jedvite jade ispunilo bi dvije stranice formata A4.

Obje stranice formata A4

Kada su nastupila računala, tipkanje 150 riječi učiteljima nije uzelo ništa manje vremena – zapravo, mnogima je to bio vremenski mnogo zahtjevniji zadatak – no izvještaj bi i dalje jedva ispunio trećinu stranice, a kamoli obje strane.

I tada su se predlošci izvještaja na brzinu razvukli kako bi se ispunio prostor – i prije negoli smo uspjeli shvatiti što se događa, nije bilo ništa neobično da učitelji pišu kratke disertacije za svakog učenika.

Dvije stranice javljaju se kao problem i pri prijavama na natječaje za rad u školi. Prije dosta godina, mjesne su vlasti oblikovale temeljni obrazac za sve poslove na svojem području, s dvjema praznim stranicama ostavljenima za popratnu izjavu (nešto slično, ili zapravo i jednako, motivacijskom pismu, nap.).

Umješan pisac rukopisno bi mogao iscijediti 300 riječi preko cijele stranice; uobičajena  popratna izjava danas je pet puta opsežnija, zahvaljujući sužavanju rubnica i smanjivanju slova. Još me samo trebaju uvjeriti da su naši postupci zapošljavanja ostvarili dobrobiti od takve velerječivosti.

Kada „bijedne stvari“ postanu opće mjesto

Problem se ponavlja u svim sferama naše profesije. Zbog toga što s lakoćom proizvodimo obrasce nastavnih planova i obrasce za provjeru izvršenosti nastavnih lekcija (s obveznim kućicama za kvačice), tê su prokletinje postale opće mjesto.

Jednom kada uspiješ uz pomoć softwarea stvoriti graf koji će prikazivati svaku točku i svaki zarez iz podataka o cjelokupnome školskom životu, možeš biti siguran da će to postati nečijim poslom – bez obzira na to služi li takvo što imalo ili nimalo stvarnim obrazovnim svrhama.

Da nije bilo tako lako isprintati naljepnice s ispisanim zapažanjima i ciljevima, zar bi uistinu netko pomislio da ćemo se ikada zateći u situaciji da ih stavljamo učenicima u radne udžbenike dok ih oni još nisu u mogućnosti ni pročitati?

Moždabismo, ako ovoga trenutka počnemo planirati moguću računalnu virusnu pandemiju, mogli odstraniti dio nepotrebne elektronične „papirologije“ koja opstoji samo zato što joj se tako može.

A kad smo već kod toga, možda da zamislimo i svijet bez plastifikatora, zlu ne trebalo?

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana MostarkićMichael Tidd, ravnatelj osnovne škole East Preston Junior School u West Sussexu (Engleska)Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, pokrenuta 1910. godine kao dodatak dnevnim novinama The Times, od 1914. izlazi kao zasebna tiskovina, od 1997.godine dostupna i na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■