„Zašto sam se odlučila pisati o svom gorkom iskustvu sagorijevanja na poslu? Ponajprije, zato što ne želim više nikada iskusiti nešto takvo, i, jednako bitno, zato što svoje iskustvo želim podijeliti s kolegama i kolegicama kako bi mogli steći uvid u ono što mi se događalo te kako bi ih moja životna priča eventualno spasila od toga da i sami prolaze sličnim ili istim stazama“, piše učiteljica razredne nastave iz Australije Michelle Smith.

„Želim svoje spoznaje podijeliti sa svijetom u vjeri da ću time smanjiti rizik drugih učitelja da im se dogodi isto jer, budimo iskreni, tko uopće učiteljima govori o toj velikoj opasnosti po zdravlje?“

Članak 6 Important Lessons I Learned from Teacher Burnout objavljen je na mrežnim stranicama namijenjenima čuvanju zdravlja i zaštiti od sagorijevanja na poslu kod učitelja Teach Smart With Me.

Je li moguće išta naučiti iz sagorijevanja u učiteljskome poslu?

U današnjem ću tekstu iznijeti osobnu priču te što sam pritom naučila.

Neobično se vraćati u to razdoblje s obzirom na svu muku prolaska kroz pakao izgaranja na poslu. No kako sam bitku za povratak i iscjeljenje vodila tako da sam cijelo vrijeme promišljala i uočavala sve što činim i što mi se događa, željela sam iz toga teškoga iskustva izdvojiti  određene spoznaje. Ponajprije, zato što ne želim više nikada iskusiti nešto takvo, i, odmah zatim, zato što svoje iskustvo želim podijeliti s kolegama i kolegicama kako bi mogli steći uvid u ono što mi se događalo te kako bi ih moja životna priča eventualno spasila od toga da i sami prolaze sličnim ili istim stazama.

Sagorijevanje je vrlo teško razdoblje za svakoga tko kroz njega prolazi, no kada se sagorijevanje udruži s duševnim slomom (a često se događa upravo takva kombinacija) što se dogodilo meni, shvatila sam da ne postoji brz način oporavka – potrebni su vrijeme i strpljivost kako biste se oporavili.

Na žalost, sagorijevanje na poslu statistički je vrlo visoko zastupljeno u učiteljskome poslu kao i u još nekim profesijama.

No, s obzirom na to da sam prošla takvo gorko iskustvo te mnogo toga shvatila, želim svoje spoznaje podijeliti sa svijetom u vjeri da ću time smanjiti rizik drugih učitelja da im se dogodi isto jer, budimo iskreni, tko uopće učiteljima govori o toj velikoj opasnosti po zdravlje?

Spoznaje do kojih sam došla doživjevši sagorijevanje u učiteljskome poslu

Prva spoznaja:

Morate znati reći: To je kap koja je prelila čašu! / Sad je dosta!

Bila je to promjena mentalnoga sklopa koju sam morala učiniti.

Morala sam reći Sad je dosta! svojoj radoholičarskoj naravi i morala sam shvatiti da je stavljanje vlastitoga zdravlja i dobrobiti na prvo mjesto nešto što mora prethoditi radu u nastavi i poučavanju. Ujedno sam se borila s navikom udovoljavanja ljudima te mogućnostima da skrbim i za sebe, ne samo za druge.

Druga spoznaja:

Morala sam otkriti što me USREĆUJE.

Da budem potpuno iskrena, posljednjih nekoliko godina upala sam u dubok mračan tunel. Uopće nisam bila svjesna što se sa mnom događa. Rekla bih da sam skliznula u ono što prepoznajem kao depresiju izazvanu poslom te sam u životu pronalazila jako malo radosti i zadovoljstva.

Zbog iskustva izgaranja na poslu te potrebe da se isključim i pronađem mir kako bih se mogla oporaviti, ponovno sam otkrila svoju strast i ljubav prema životu.

Obnovila sam povezanost sa svim onim malim stvarima koje me usrećuju. I uživam u njima!

Treća spoznaja:

Postala sam zahvalna na mnogo malih stvari koje sam uzimala zdravo za gotovo.

U potrazi za zadovoljstvom i proučavajući cjelovit pristup iscjeljenu, otkrila sam zahvalnost.

Mogli biste se zapitati o čemu ja to uopće govorim jer, gledajući u cjelini, zar ne bismo svi trebali biti zahvalni za obilje u suvremenu životu? Osobito ako smo osobe koje gaje neki oblik vjere? – Većina nas može reći da je dobro nahranjena, da ima udobnu postelju i jastuk na koji će na kraju dana položiti glavu te da ima sve one moderne pogodnosti koje nam olakšavaju život i donose nam mnoge ugode – da, općenito uzevši, nema toga čega smo željni!

Ne bismo li trebali biti sretni i zadovoljni?

Ne nužno!

Svim srcem sam se uvjerila da su u našem svijetu potrošnje i pohlepe mnogi od nas izgubili sposobnost osjećaja zahvalnosti za malene stvari… osjećaja zahvalnosti za svaki malen dar te sposobnost da sve to što imamo i živimo ne uzimamo zdravo za gotovo.

Postala sam svjesnija i pomnija u zapažanju ljepotâ kojima svjedočim u životu.

Počela sam proučavati povezanost duha i tijela, pročitala sam mnoge knjige među kojima je i The Resilience Project: Finding Happiness Through Gratitude, Empathy and Mindfulness [Stvaranje otpornosti: Pronalaženje sreće uz pomoć zahvalnosti, empatije i pomnosti, nap.] te svakodnevno vodim dnevnik zahvalnosti. Sve mi  je to pomoglo osvijestiti i osjetiti veličanstvene blagoslove u životu… i sretna sam zbog toga.

Ne znam bi li se išta od toga dogodilo da nisam prošla sav taj put.

Ako još niste iskušali išta od spomenutoga, svakako bih preporučila dnevnik zahvalnosti kao dio dnevne rutine.

Četvrta spoznaja:

Shvatila sam koliko je na poslu nužno postaviti zdrave granice.

Jedno sam se vrijeme borila s mogućnošću postavljanja jasnih i zdravih granica.

Tijekom vremena postala sam iskreno ostrašćena u zalaganju za potrebu postavljanja jasnih granica koje učitelji i svi zaposleni u obrazovanju trebaju zadržati u svojim životima. O tome sam već pisala u želji da preopterećenim učiteljima pomognem postići bolju ravnotežu između posla i privatnoga života te zadovoljstva u njihovim radnim sredinama.

[Članak o postavljanju granica ove autorice jedan je od najčitanijih članaka na Školskome portalu i možete ga pronaći OVDJE – nap.]

No prije negoli sam doživjela sagorijevanje nisam razumjela koliko je postavljanje granica neophodno!

Često osjećamo nemoć u postavljanju zdravih ograničenja te ujedno osjećamo obvezu ispuniti sve što se od nas traži i što smo preuzeli te tako zapadamo u radoholičarstvo ne bismo li napravili sve što je potrebno.

No, vjerujem da će bez postavljanja nužnih granica svi učitelji prije ili kasnije doživjeti sagorijevanje. Uostalom, pogledajte mene. Ja sam sagorijevanje doživjela čak dvaput!

Peta spoznaja:

Iscjeljenje sam potražila izvan svojega prostora udobnosti.

Da mi se sagorijevanje nije dogodilo, smatram da bih teško postala osobom koja sam danas.

U potrazi za oporavkom i izlaskom iz pustoši u kojoj sam se zatekla, morala sam zakoračiti u nepoznate vode…

Iskušavala sam alternativne putove oporavka i načine na koje mogu obuzdati svoj kronični stres… mnogo toga što nisam poznavala ni susrela ikad prije! U potrazi za odgovorima često sam ostajala bez daha dolazeći do spoznaja koliko je moćan naš um te sam, pozvezujući se sa svojom unutrašnjom mudrošću, ostvarivala velike uspjehe.

Mogla bih dugo nabrajati sva oruđa kojima sam se služila i pisati o zadivljujućoj moći koju imamo kao pojedinci, no možete o tome pročitati u ostalim člancima na mojim mrežnim stranicama.

Moje razumijevanje našeg mozga i uma te mogućnosti rasta i razvitka uvelike je napredovalo te sam postala otvorena za sjajne tehnike koje donose oporavak i ozdravljenje ako smo za njih spremni i ako im se otvorimo.

Šesta spoznaja:

Naučila sam mnogo o sebi.

Kako sam vodila dnevnik ozdravljenja, doživjela sam jasan i blizak susret s vlastitim razumijevanjem sebe te sustava vjerovanja koji sam do tada živjela. Osvijestila sam potrebe vlastita tijela te uopće stekla veliku samosvijest, a sve me je to učinilo boljom osobom.

Pa, smatram li da sam bolja učiteljica nakon što sam prošla sav taj put i toliko toga naučila o sebi?

Ukratko, DA!

Jako se mnogo toga rasvijetlilo i postalo razvidnim na tom putu samootkrivanja.

Koja je najveća spoznaja do koje sam došla iskusivši sagorijevanje na poslu?

Kao učitelji, zaposleni u uslužnoj djelatnosti, dok se svakodnevno bavimo ljudima – djecom, roditeljima, šefovima, administrativnim osobljem i cijelom širom zajednicom – na prvome nam mjestu mora biti znanje kako se emocionalno zaštititi te sačuvati svoju energiju. (Gubitak energije za učitelje je pogubno jer, bez energije, učitelji ne mogu davati najbolje od sebe.)

Koja je druga po redu spoznaja do koje sam došla iskusivši sagorijevanje na poslu?

Naučila sam biti spremna mijenjati se pa i tada kada je to nelagodno i iznimno teško.

Promjena nije nešto loše. Ona može biti teška, ali mora biti i očekivana.

Ona je poput promjene vremenskih uvjeta u prirodi – oni mogu rušiti i nagrizati, ali dio su životnoga reda i načina na koji priroda stvara ljepote kojima svjedočimo.

I još jedna velika spoznaja: Promjena u nastavi i obrazovanju nezibježna je. – I u životu. I zato ne bi smio osjećati otpor kada se s njom susretneš.

Uh, jasno vam je da sam prolazila kroz duboke refleksije o životu…

Nekoliko riječi na kraju…

Jesam li spremna još jednom doživjeti sagorijevanje?

NE! Mislim da je dvaput dovoljno za svaki život.

No, tô što sam doživjela, dovelo me do istinskoga shvaćanja da se teške stvari uistinu događaju s razlogom. Bez iskustva sagorijevanja te pada na vrlo bolnu točku egzistencije, ne bih prošla put ponovnoga samootkrivanja i povezivanja s onim tko uisitnu jesam na stupnju na kojem sam to učinila.

Shvatila sam i to da, prolazeći kroz teška razdoblja, možemo postati boljim osobama. Učimo i spoznajemo ono što se samo u teškim okolnostima može naučiti i spoznati… a to  nas osnažuje, čini otpornijima te uči mnogim stvarima… ako dopustimo!

Kuc, kuc! Pozdravljam te, Svemire… mislim da sam naučila ono što mi je bilo potrebno… za sada.

I… smatram li da sam bolja učiteljica nakon što sam prošla iskustvo sagorijevanja?

Smatram da smijem reći da sam mnogo bolja i jača osoba nakon toga iskustva, da sam sposobna zauzeti se za sebe i za svoju dobrobit.

Također, znatno mi je jasnije kako su zdrave granice nešto što se mora uspostaviti između posla i privatnoga života. (Iako je to za mene i dalje jako teško.)

I DA, smatram da sam sada bolja učiteljica, da znam sačuvati svoje snage i svoje emocionalno biće, a to na duge staze znači dobrobit i za moje učenike.

Voljela bih da ovaj članak bude od pomoći svima koji strahuju od sagorijevanja na poslu, i svima koji osjećaju da su zapeli u krugu iscrpljivanja i izgaranja u kakvom sam i sama bila.

Rekla bih da, kao i u svakom životnom ciklusu, i u ovom postoje spoznaje koje su nam namijenjene… samo moramo biti dovoljno otvoreni da ih primimo.

Čuvajte se, dragi prijatelji.

Kakva su vaša iskustva sa zahtjevima učiteljskoga posla, osobito sa svime onime što nas iscrpljuje emocionalno, mentalno i fizički? Kako postaviti granice, koliko je to do snage i umješnosti pojedinca, a koliko do radne sredine te sustava? Svoja iskustva, doživljaje i spoznaje možete podijeliti ispod objave ovoga članka na stranicama Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice (iznimno) uređen i prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Michelle Smith – učiteljica razredne nastave iz Australije, autorica bloga Teach Smart With Me ■ AUSTRALIJA: Teach Smart With Me – blog kojemu je glavna namjena pomoći učiteljima izbjeći izgaranje na poslu ili pronaći pomoć i uspješno se oporaviti ako se ono dogodi ■ izvornik: teachsmartwithme.com ■

POVEZANI ČLANCI > ČLANCI AUTORICE MICHELLE SMITH objavljeni na Školskome portalu

■ SAČUVAJTE SEBE I SVOJE ZDRAVLJE JER – NE MOŽE SE NITKO NAPITI IZ PRAZNE ČAŠE ■ Zašto je u učiteljskom poslu iznimno bitno postaviti granice prije negoli postanete „žrtva poziva“

■ IZGARANJE NA POSLU ■ Ako mu to dopustite, učiteljski će posao preuzeti cjelokupan vaš život

■ ZAŠTITITE SVOJU DOBROBIT JER – NITKO SE NE MOŽE NAPITI IZ PRAZNE ČAŠE ■ Tri osigurača koji će vas sačuvati na nemirnoj učiteljskoj pučini

■ POUČAVANJE JE STRUKA KATEGORIZIRANA KAO „PROFESIONALNA UPORABA GLASA ■ Kako zaštiti i njegovati ključni instrument poučavanja u učionici – zdrav glas?

■ KAKO ISKLJUČITI UČITELJSKI MOZAK ■ Sedam savjeta kako prestati misliti o školi

■ 10 REČENICA KOJE UČITELJICE I UČITELJI NE ŽELE ČUTI ■ Ako među prijateljima imate učitelje, ne spominjite ovih deset rečenica