Sada smo u trećem razredu. Nisam zadovoljna rukopisom svojih učenika. Većini su slova kao krumpiri.
Sada smo u trećem razredu. Nisam zadovoljna rukopisom svojih učenika. Većini su slova kao krumpiri.
Prošlu nedjelju su moji učenici iz 3.a imali prvu pričest na kojoj smo bile četiri učiteljice, vjeroučitelj Krešo i ravnateljica.
Kada sam bila mala, u vrtiću smo, a kasnije i u školi, obilježavali Dan žena.
Volim praznike. Najviše volim ljetne praznike. Zimske, proljetne i jesenske, nešto manje. To su praznici za učenike, a ne za nas učitelje.
Sjedim u ambulanti i do mene dopire razgovor dviju mama o vezanju vezica na cipelama.
Dvadeset i prvog ožujka obilježavamo Dan šuma, Dan pjesništva, imendan svim Vesnama i Dan Downovog sindroma.
Nedjelja poslijepodne.
Vratila sam se sa rehabilitacije iz toplica. Bolje jesam, ali nisam još uvijek onako kako bih trebala biti. Učenici u mom 3.
Mi učitelji smo čarobnjaci koji nastojimo djecu motivirati da čitaju što više.
Na rehabilitaciji sam u toplicama. Na vježbe dolazi i jedan mladić u pratnji majke. Po mojoj procjeni ima oko dvadeset godina. Zgodan momak.