To sam pitanje više puta tijekom prvih dvaju tjedana pročitala u različitim nastavničkim skupinama.
To sam pitanje više puta tijekom prvih dvaju tjedana pročitala u različitim nastavničkim skupinama.
U zadnje vrijeme sve češće sebe doživljavam kao pticu u krletci. Gledam oko sebe, čujem i vidim što se događa, ali nemam slobodu. Sputana sam. Zatvorena u stan.
Morate biti hrabri! Nemojte posustati! Ne dopustite bezvoljnosti i malodušnosti da ovladaju vašim životom! Budite optimistični!
Često nailazim na ovakve naslove i ponekad pročitam neke s
Željela sam ovaj tekst početi rečenicom: „Danas je taj i taj dan izolacije!“ Ali sam odustala. Više i ne brojim.
U protekla tri tjedna nekoliko sam puta mijenjala i prepravljala svoj plan i program.
Izolacija. Dan devetnaesti. Sunce na zalasku miluje mi lice kroz zatvoren prozor na petom katu jedne zgrade na kraju velikoga grada. Devetnaest je sati, a ja sam za računalom od osam ujutro.
U izolaciji smo… već treći tjedan. Do sada smo napravili sve što nam je palo na pamet: pospremili ladice, crtali, čitali, kuhali.
Jučer smo imali SAT RAZREDNIKA. Uvijek ponedjeljkom prvi sat. Zadala sam zadatak i djeci i roditeljima. A zadatak je bio jutarnji intervju, uz kavu i čaj.
Prošlo je neko vrijeme od potresa koji je zadesio naš glavni grad. Razmišljala sam treba li i koliko o tome razgovarati s djecom.
Drugi je tjedan bez nastave i drugi tjedan u svojevrsnoj izolaciji. Kao mama zapažam da mojoj djeci počinju jako nedostajati prijatelji.
Iza nas je prvi tjedan ove neobične škole – škole u oblacima. Temelje svoje učionice izgradila sam prije godinu i pol kada sam odlučila upotrijebiti aplikaciju Classdojo.