U godišnjem kurikulumu planirali smo terensku nastavu u mjesecu listopadu: posjet Ozlju, hidroelektrani, zavičajnom muzeju i ekoselu što smo povezali s danima kruha i jabuka.
U godišnjem kurikulumu planirali smo terensku nastavu u mjesecu listopadu: posjet Ozlju, hidroelektrani, zavičajnom muzeju i ekoselu što smo povezali s danima kruha i jabuka.
Nema dovoljno profesora matematike, fizike i još nekih predmeta. Nitko ne želi raditi u školi. Učitelji, profesori su potplaćeni. Posao je sve zahtjevniji.
Zbunjena sam. Početak je školske godine. Uhodavamo se. Pišemo gikove. Pazimo da sve dobro organiziramo i unaprijed znamo koju je izbornu nastavu odabrao pojedini učenik.
Neću sada pisati o tome je li naš godišnji, kako laici kažu, tri mjeseca ili nije, nego želim objasniti kako se ni na ljetnim praznicima nisam mogla odmaknuti od škole. Plivala sam svaki dan.
Na kraju smo još jedne školske godine. Većina učitelja složila bi se sa mnom kako ocjene treba ukinuti barem u nižim razredima osnovne škole.
Sada smo u trećem razredu. Nisam zadovoljna rukopisom svojih učenika. Većini su slova kao krumpiri. Ima i onih čiji je rukopis veoma lijep, uredan i čitljiv.
Prošlu nedjelju su moji učenici iz 3.a imali prvu pričest na kojoj smo bile četiri učiteljice, vjeroučitelj Krešo i ravnateljica. Misa je bila na otvorenom prostoru u dvorištu crkve.
Kada sam bila mala, u vrtiću smo, a kasnije i u školi, obilježavali Dan žena.
Volim praznike. Najviše volim ljetne praznike. Zimske, proljetne i jesenske, nešto manje. To su praznici za učenike, a ne za nas učitelje.
Sjedim u ambulanti i do mene dopire razgovor dviju mama o vezanju vezica na cipelama. Razmišljam ima li u mom razredu učenika koji još ne znaju „zažnirati žnirance“.
Dvadeset i prvog ožujka obilježavamo Dan šuma, Dan pjesništva, imendan svim Vesnama i Dan Downovog sindroma.

