Početak nove školske godine za svakog je učitelja stresan jer do najsitnijih detalja treba dobro isplanirati školsku godinu.
Početak nove školske godine za svakog je učitelja stresan jer do najsitnijih detalja treba dobro isplanirati školsku godinu.
Svake godine veselim se početku nove školske godine. Moja je mama radila u školi i od svih dana u godini najviše je voljela prvi dan nove školske godine.
Evo nas na kraju još jedne školske godine koja je bila drukčija od svih do sada. Kao razred, četiri smo puta bili u samoizolaciji. Ove školske godine nismo išli u kino.
Godišnju provjeru znanja zadajem samo iz matematike i to za bodove, ali ne i za ocjenu.
U glavi mi cijelo vrijeme odzvanja pjesma grupe Colonia „Svijet voli pobjednike“. Istina ili laž? Mislim da smo društvo u kojem je čovjek drugom čovjeku zavidan na uspjehu.
Od početka ove školske godine, moj 2.a bio je četiri puta u samoizolaciji. Na žalost, to je nešto što ne mogu promijeniti.
U prvom razredu, u veljači, u naš je razred došla djevojčica Samah. Došla je iz grada Amana u Jordanu. Već sam prije u nekim kolumnama pisala o njoj.
Proljetni praznici su za učenike, a učitelji su na edukacijama.
Ni za ovu školsku godinu ne mogu reći da je bila poput proteklih godina. Lanjska je školska godina bila „novo normalna“. Novo jest, ali normalno nije.
Kada sam ja bila učenica, nosili smo kute. Smatram da je to bilo jako praktično, a i kute su se razlikovale. Nosila sam pregače, tj. kute s nekim personaliziranim detaljem.
Sasvim običan utorak. Nakon prvog školskog sata, u razred nam stiže mliječni obrok ili kako ga neki učenici zovu doručak. Roditeljima je dano na izbor hoće li djeca jesti u školi ili neće.

